Standardno su se radili bambusi, od Cole i Fante, naravno, a torta je bila ona najobičnija od crnog i bijelog biskvita, malo kuhane kreme i posipana šarenim šećernim mrvicama. Mame i tate nisu bili histerični oko toga što je njihovo dijete uopće blizu sveg tog šećera, a djeca su se umjesto na PlayStationu igrala skrivača zavlačeći se ispod kreveta ili iza police u špajzi.
Pizza je bila vrhunac dana
Da, bilo je zabavno. A sjećate se onog trenutka kad bi se svi sjatili oko stola jer je upravo pečena pizza? Ona prava, domaća, nimalo nalik na ove po finijim pizzerijama koje danas, da si ne lažemo, obožavamo. Tijesto, sos od paradajza, šunka, gouda i malo origana - jer mora ići barem malo, baš toliko malo da ono dijete na rođendanu koje tvrdi da ne voli origano ne počne negodovati.
Eh, znamo kako napraviti baš tu pizzu kakvu mame i tate kad smo bili mali nisu pekli samo za proslave rođendana nego i za najbolje vikend-večere, gledanje najdražih filmova i minislavlja jer smo uspjeli preživjeti blagu prehladu.
Tijesto je obično, a tako dobro
Skroz obično dizano tijesto sve je što vam treba kao podloga za pizzu vulgaris. Kvasac pomiješate sa šećerom, prelijete toplom vodom i ostavite u nekom kutku radne plohe desetak minuta da se zapjeni. Za to vrijeme u veliku zdjelu stavite brašno - može 00, zašto ne, no nekad se takvo sigurno nije koristilo i zato je pšenično glatko bijelo brašno odličan izbor.
Brašnu dodajte dignuti kvasac i ostale sastojke pa zamijesite tijesto. Vratite ga u pobrašnjenu posudu, posipajte s malo brašna i odozgo te prekrijte čistom kuhinjskom krpom. Ostavite da se diže na toplom mjestu bez propuha (to jako smeta kvascu) pola sata do 45 minuta, ovisi kolika vam je temperatura u kuhinji. Kod više temperature će vrijeme dizanja tijesta biti kraće jer će brže narasti.
Umak trpi svašta
Umak od pasirane rajčice uvijek možete začiniti - sol, papar, malo origana ili bosiljka. Možete ga i skuhati tako da na malo maslinovog ulja popržite sitno sjeckani češnjak, kratko da ne zagori, pa na to dodate pasiranu rajčicu ili sitno izgnječene pelate. Prokuhajte kratko pa ohladite.
Za sve one među vama koji su ludi za umakom od rajčice i volite ga imati i sa strane dok jedete pizzu, ova prokuhana verzija bit će odlična. Mislite samo na to da ga ne presolite jer će sir i šunka dati dobar dio slanoće.
Sir, šunka i što još?
Sir koji smo koristili nekad je najčešće bio gouda, ali danas postoje jako dobre mozzarelle koje se divno tope. Što se tiče šunke, najbolja bi bila kuhana, a ako mislite stavljati pršut ili kulen, oni se stavljaju na pizzu kad se izvadi iz pećnice kako ne bi izgorjeli i postali praktički nejestivi.
Želite li običnu kućnu pizzu, trebate još samo prstohvat sušenog origana, no uvijek možete dodati i neko povrće ili gljive. Šampinjoni narezani na listiće su postali normalan dodatak, ali odlični su i paprika, cherry rajčice ili kolutovi luka. Važno je da ne pretrpate pizzu kako ne bi bila razmočena kad svi sastojci puste vodu.
Ako ste sada gladni, kao što smo i mi, OVDJE je recept za to čuveno tijesto. Još se stignete baciti na posao i napraviti najbolju domaću pizzu ikad.
