Stari recepti su uvijek najbolja opcija prilikom pravljenja zimnice. Na ovaj način napravite kiseli kupus koji se neće kvariti!
Novi recepti za kiseli kupus obično počinju riječima – na toliko i toliko kupusa (ili vode) ide toliko soli. Međutim, stari domaćini nikada nisu kupovali so baš po takvoj mjeri, već je u kući morala da postoji dovoljna rezerva. Oni su se pripremali za ostavljanje kupusa za zimu na sljedeći način – kupovinom najboljeg kupusa!
Idealno bi bilo da prvo kupite jednu ili dve glavice i provjerite da li kupus ima slatkast ukus. Ako ima, to je pravi, a ako je blago ljut, bolje ga potrošite za salatu ili kuhanje, a za burence tražite neki drugi.
Takođe, provjerite da slučajno nema puževa u glavici, jer ako je rod takav, kiseli kupus se neće održati. Dobre su one sorte koje imaju tanje "žile", a kažu da je najbolji tzv. "futoški" kupus.
Kad odaberete pravi kupus, očistite ga temeljno od spoljnih listova, a onda zarežite svaki korijen "na plus" i izvadite sredinu što više možete. U svaku izdubljenu glavicu sipajte po kašičicu soli, pa ih redajte pažljivo jednu uz drugu.
Glavice ne smiju da se pritiskaju, ali ni da budu suviše labavo spakovane. Otvor u korijenu, u kome je so, ostaje okrenut na gore.
Dok redate glavice, sa strane uglavite i plastično crijevo koje treba da ide od dna do vrha bureta. Služiće za pretakanje rasola.
Kad poredate glavice, postavite plastičnu rešetku i pritisnite kamenom i ostavite preko noći da kupus odstoji. Ako sutradan može da se doda još neka glavica, popunite bure još malo.
Potom razmutite sol u hladnoj vodi, tako da ukus bude neprijatno slan. Prelijte kupus, zatvorite i već sutradan provjerite da li treba dodati još ove tečnosti.
Čim se miris kupusa promijeni, počinje pretakanje i ono se obavlja svaki dan. Crijevom izvucite pun lonac rasola s dna bureta, pa ga prelijte odozgo preko kupusa. Ponovite proceduru nekoliko puta.
Kada kupus dostigne željeni nivo kiselosti, dodajte u bure vinobran pažljivo prateći uputstva na kesici, a u skladu s količinom kupusa.
