Otišao sam u Njemačku, gdje mi je obećano sve i svašta, od plaće do smještaja, a ništa nije ispoštovano, kaže sagovornik
Sezonski radnici koji iz BiH odlaze u druge zemlje, poput Hrvatske, Slovenije, Njemačke, kako bi zaradili komad hljeba, nerijetko su žrtve nepoštivanja dogovora s poslodavcem. Bez obzira na to koja je branša u pitanju, ugostiteljstvo, industrija, građevina ili saobraćaj, radnici trpe sve i svašta. Ne uvažavaju se njihova osnovna prava. Jedan od radnika (identitet poznat redakciji, op.a.) tokom rada u Hrvatskoj, pa potom u Njemačkoj, doživio je veliku nepravdu.
Rad nacrno
- Otišao sam u Njemačku, gdje mi je obećano sve i svašta, od plaće do smještaja, a ništa nije ispoštovano. Rečeno mi je da ću raditi od 7 do 17 sati, a radili smo dvostruko više. Gazda je znao, kad odem s gradilišta, nazvati i tražiti da nešto završavamo. Osim toga, radili smo nacrno, a bilo je obećano da će nas prijaviti. Ništa nije ispoštovano - priča ovaj radnik za „Avaz“.
Dodaje i da je gazda njemu i još jednom kolegi obećao besplatan smještaj, a na kraju mjeseca im je tražio po 300 eura.
- Nismo imali vremena ni da se odmorimo kako treba. O odlasku kući da i ne govorim. Kad to spomenemo, uvijek je bilo: „Ma da ovo odradimo, pa onda.“ I hrana nam je bila obećana, ali smo sve mi sami kupovali. Tako da sam više novca imao kad sam otišao u Njemačku nego kad sam se vratio - govori naš sagovornik te dodaje da je ista situacija i u ugostiteljstvu, pričali su mu prijatelji.
Banjalučanin Goran Zrnić, savjetnik u Informativnom radničkom centru u Ljubljani, nema pozitivno mišljenje o poziciji radnika iz BiH u Sloveniji. Kaže da se, nakon oboljenja kičme, najprije morao izboriti za vlastita prava, a od tada pokušava pomoći i drugima.
- Koliko znam, slična iskustva su i u Hrvatskoj, a sve se svodi na onaj sirovi kapitalizam - uzmi, sažvači, ispljuni, sljedeći - kaže Zrnić.
Dušu uzmu
Naglašava da je potrebno mijenjati bilateralni sporazum o zapošljavanju između Slovenije i BiH, koji stranog radnika obavezuje da godinu provede kod istog poslodavca.
- A dušu ti tvoju uzme. Apelovali smo da se promijeni ta klauzula i tako godinama. Moguće da neka traženija zanimanja imaju drugačije uslove, ali sve se vidi po plati. Naš majstor ima platu pomoćnog radnika. Naši radnici pristaju zbog toga što su i minimalne plate ovdje više od onih u BiH, ali te u drugom poluvremenu čeka plaćanje stana, a to su abnormalne cifre, pa pola plate daš za stan ili neki krevet. Da ne govorim o plaćanju „na ruke“ - ističe Zrnić.
Dodaje i da su izmjenama zakona onemogućili dolazak porodica radnika iz BiH u Sloveniju, uvjetujući iznos mjesečnih primanja koja nisu dovoljna za život supružnika i djece.
Nemamo prijava
- Mi nismo imali prijava takvih problema. To, međutim, ne znači da kršenja nema. Prema mom mišljenju, oni koji idu na rad van BiH su već odavno izgubili povjerenje u institucije ove zemlje te stoga vjerujem da im ni Sindikat nije adresa za pomoć u takvim slučajevima. Nažalost, mi smo te radnike kao društvo odavno izgubili i samo je pitanje momenta kada će mnogi od njih i trajno napustiti BiH - kazala nam je Mersiha Beširović, predsjednica Sindikata trgovine i uslužnih djelatnosti BiH.
