Sura Jasin se kod današnjih muslimana, uglavnom, povezuje sa smrću. Često možemo vidjeti kako porodica uči Jasin nekom od svojih članova koji je na samrti sa nadom da će to učenje koristiti umirućem.
Međutim, ja sam posvetio pažnju nečemu vrlo važnom iz ove kur’anske sure. Naime, u suri Jasin, Allah, dž.š., rekao je da je objavio Kur’an: ”Da opominje onoga ko je živ..” (Jasin, 70.), a nije rečeno: ”Da bude od koristi onima koji umru.”
Ja ovdje ne želim polemizirati o tome da li mrtvima koristi učenje Kur’ana od strane živih ljudi, već želim kazati da smo mi zapostavili najveću mudrost Kur’ana, a to je da je on opomena onome ko je živ.
Zatim sam se zapitao:
Koliko živih muslimana uči suru Jasin da bi imali koristi od toga učenja?
Koliko njih poznaje i razumije značenja ove sure?
Koliko je sura Jasin utjecala na njihov život i koliko ih je promijenila na bolje?
I na kraju sam postavio pitanje samom sebi: ”Šta si ti uradio i kako se odnosiš prema suri Jasin?”
Mnoge činjenice i istine iz te sure izazvale su moju pozornost, ali je moju pozornost najviše privukla priča o gradu u koji su došli Allahovi poslanici da pozivaju ljude u Tevhid. Posebno me impresionirao slučaj čovjeka koji je bio ubijeđen da je istina ono u šta pozivaju poslanici, pa je, žureći, došao sa kraja grada svome narodu.
Došao je da raspravlja sa svojim narodom i da ih pozove u ono za šta je bio uvjeren da donosi sigurni uspjeh i sreću.
Došao je da im ponudi dobro.
Došao je da razgovara sa njima i da utječe na njihove emocije i osjećanja, pa da se smire na istini.
Došao je da se obrati njihovim umovima i da ih ubijedi u istinu sa kojom su došli Allahovi poslanici.
A kako je na njegovo dobro uzvratio njegov narod i čime su ga nagradili? Ubistvom! Ubili su čovjeka dobročinitelja i to na najsvirepiji način koji je svojstven samo divljim zvijerima koje ne znaju ni za kakav odgoj i vaspitanje.
U tefsirima se spominje da su ga toliko udarali nogama i rukama da mu je grudna kost izašla na leđa.
Međutim, čovjek se iznenadi zbog onoga što se dogodilo nakon toga.
Kur’an nam govori da je tom čovjeku vjerniku bilo rečeno: ”Uđi u Džennet!”
Da sam ja bio na njegovom mjesto prvo što bi mi na um palo bile bi riječi: ”Allahu dragi, ovi ljudi su ubice, ubili su me na najsvirepiji način, pa im se osveti i kazni ih, pošalji na njih zvijeri koje će ih mučiti do smrti.”
No, ono što me je iznenadilo i zadivilo, jesu želje čovjeka iz sure Jasin, koji je nakon ubistva, rekao: ”Kamo sreće da narod moj zna zašto mi je Gospodar moj oprostio i lijep mi prijem priredio!” (Jasin, 26.)
Dugo sam razmišljao o ovoj istinskoj ljudskoj veličini. O nesvakidašnjoj širokogrudnosti i samilosti koja nije kivna ni na svoje ubice.
Naprotiv, njegova prva želja bila je da ih obraduje Džennetom, kad bi samo to okrutno društvo znalo kako ga je Allah nagradio, kad bi njegov okrutni i bezbožni narod znao kakvu nagradu je Allah pripremio i kakvo dobro čeka one koji umru kao dobri i čestiti vjernici.
Zadivilo me je to što je on želio dobro svome narodu i pored toga što su ga ubili.
Zadivila me njegova želja i upornost da ih promijeni i popravi i pored njihove tvrdoglavosti i oholosti.
Nekoliko dana kasnije, čitajući siru Allahovog Poslanika, s.a.v.s., naišao sam na sličnu situaciju. Naime, kada se Muhammed, s.a.v.s., vraćao iz Taifa gdje je doživio ponižavanje i kamenovanje od tamošnjeg stanovništva, Allah mu je poslao Meleka brda koji mu je rekao: ”Allahov Poslaniče, ako želiš ja ću sravniti ova dva brda iznad njih.” Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovorio je: ”Ne, ja se nadam da će Allah iz njihovih kičmi izvesti potomstvo koje će samo Allaha obožavati.”
Da rezimiram:
Samo istinski vjernici i istinske ljudske veličine podnose ludosti i zlostavljanja ljudi zbog uzvišenog cilja, a to je njihovo popravljanje i reforma.
Samo iskreni vjernici i istinske ljudske veličine nisu neprijateljski raspoložene prema bilo kome da bi mu se osvetili zbog sebe.
Nažalost, obične mase ne znaju vrijednost iskrenih vjernika i istinskih ljudskih veličina koji su spremni podnositi i trpiti najveća iskušenja za dobrobit svoga naroda i društva u cjelini.
Molim Allaha da nas učini iskrenim vjernicima i istinskim ljudskim veličinima i da nas spoji sa njima u Džennetu. Amin!
