Kada je država sekularna onda bi vjera i politika trebale biti jasno odvojene. To je ideja u kojoj vjera ne smije utjecati na politiku i obratno.
No, to očito nije slučaj s BiH, a to je jasno vidljivo i u crkvama i u džamijama širom naše države. Političari su često u prvim redovima sa vjerskim vođama koje im omogućavaju taj benefit kako bi se iskazalo da su oni "bolji dio društva" i možda "bolji vjernici". A takvo nešto nijedna vjera niti preporučuje niti prepoznaje.
Političari često zloupotrebljavaju svoju poziciju u društvu, iskorištavaju beneficije na račun građana, pa tako često imaju i poseban položaj u odnosu na ostale vjernike u vjerskim objektima.
Sjetit ćemo se kako je jedna saobraćajna traka na glavnoj ulici u Sarajevu bila blokirana kada je Elmedin Konaković išao na džumu.
Posljednji primjer stiže sa bajram-namaza kada je lider SDA Bakir Izetbegović bio "iza konopca" koji razdvaja vjernike i efendije koji uče molitve u Gazi Husrev-begovoj džamiji.
I zato se postavlja pitanje iz kojeg razloga bi ijedan političar trebao imati ekskluzivan status u odnosu na sve ostale, naprimjer u džamiji. Zašto bi trebao ili morao biti u prvom safu i zašto bi mu neko omogućio da bude odvojen od ostalih vjernika, kada to nije poenta vjere?
No, očito da se to dopušta uz blagonaklonost upravo vjerskih službenika koji, u ovom konkretnom slučaju, smatraju da Bakir Izetbegović treba biti bliže efendijama nego svi ostali vjernici koji, možda, pet puta dnevno dolaze upravo u tu džamiju.
Ni u katoličkoj i pravoslavnoj crkvi situacija nije ništa bolja pa ćemo često vidjeti političare nižeg ili višeg ranga koji navrate u bogomolje, u prisustvu kamera, i mole se u prvom redu te im se "klanjaju" popovi i svećenici.
