Dr. Hassan Šemsi Baša je ispričao sljedeću priču:
Prilikom jednog mog susreta sa poznatim biznismenima i poslovnim ljudima, upitao sam ih o najčudnijoj stvari koju su doživjeli. Tada je jedan od njih ispričao sljedeću priču: Jedne večeri sam se osjećao nelagodno, pa sam odlučio izaći i malo prošetati na čistom vazduhu. Prolazeći pored džamije, pomislih: Zašto da ne uđem i klanjam dva rekata. Džamija je bila otvorena i ja sam ušao. Unutra sam zatekao čovjeka kako je podigao ruke i predano i revnosno čini dovu. Nakon što je završio, upitao sam ga: ‘Vidio sam te kako revnosno činiš dovu, kakva je tvoja situacija?’
Čovjek mu odgovori: ‘Imam dug koji trebam isplatiti što me uznemirava i pričinjava poteškoće.’
Upitao sam ga: ‘Koliko iznosi tvoj dug?’
‘Četiri hiljade,’ rekao je čovjek.
Izvadio sam četiri hiljade i dao mu. Na to je čovjek počeo zahvaljivati i činiti dove za mene. Nakon toga sam mu pružio svoju vizitku i rekao mu: ‘Na njoj imaš moj broj telefona i adresu kancelarije, i molim te, ako ti bilo šta bude trebalo, pozovi me. Ali, njegov odgovor me je iznenadio. Znate li šta mi je odgovorio? Rekao mi je: ‘Ne, brate, Allah te nagradio svakim dobrom, ne treba mi. Kada god mi nešto zatreba, ja stanem na namaz i podginem ruke Allahu i Uzvišeni mi svaki put olakša kao i sada.’
Tada sam shvatio značenje riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: ‘Kada biste se vi oslanjali istinski na Allaha, On bi vas opskrbljivao kao što opskrbljuje i ptice, one ujutru poletje praznog stomaka, a uvečer se vrate punog.’
Izašao sam ponavljajući Allahove riječi: ‘Pouzdaj se u Allaha, Živoga, koji ne umire i slavi ga i veličaj.’
