Možete li zamisliti kako se one muče ispod te silne odjeće, kako li to podnose, kako li se samo tako njihova prava krše?…
Zar se i one ne požele malo „raskomotiti” poput njihovih muževa, koji oblače i kratke majice i lagane tkanine? Zašto muškarci to smiju, a žene ne? Jesu li to oni nešto kao bolji? Pitam vas, zašto muškarci ne moraju da nose hidžab i nikab, već to samo žene moraju da rade? Ako su muslimani i muslimanke zaista jednaki, zašto postoji ovakva vidljiva razlika? Nažalost, na ovakav i sličan način, ljudi doživljavaju islam i muslimane. Primijete nešto vanjsko, pa odmah zaključe: „Aha, vidi kako je islam nepravedan: muškarci ne nose hidžab, a žene ga nose. One se jadne moraju prekrivati od glave do pete, a muški samo od pupka do ispod koljena. Jasno je svakom da je islam potlačio ženu, dok su muškarci slobodni da se oblače kako žele!”
Svakom onom koji razmišlja na takav način, postavit ćemo jedno pitanje: „Da li zbilja mislite da bi Bog učinio nepravdu nekome? Da li bi Allah, Pravedni i Zaštitnik, tražio od Svojih stvorenja da čine nešto u čemu je za njih šteta i teret?” Ukoliko stvarno tako razmišljate, time potvrđujete da slabo poznajete islam i ono što nam Uzvišeni naređuje.Naime, muškarac i žena ne mogu nikada biti isti, premda mogu imati identičan status. Mi izgledamo drugačije, razmišljamo drugačije, i različito reagujemo na iste situacije. Muškarci i žene su stvoreni potpuno različitim, i to je nešto što je svakom jasno.
Jedna je od važnih razlika jest izgled i ono što privlači ova dva spola. Mnogobrojne su naučne studije potvrdile da muškarce više privlači ono vidljivo, vizuelno, a da žene privlači više zvuk i ono što čuju. Takođe, i zjenice se oka šire kada vide nešto što ih privlači, a sužavaju se kada primijete nešto odbojno. Često puta se zjenice muškaraca prošire kada vide nešto ugodno, dok zjenice žena ostanu iste premda gledaju privlačne stvari. Ova očita razlika znači da muškarce više privlači vizuelni dio od žena i da im se je mnogo teže osloboditi tog utjecaja.
Pa zbog čega onda muškarci ne moraju da prekriju svoje tijelo, a žene moraju? Naprimjer, muškarci ne moraju da prekriju svoje grudi, a žene pak moraju da obore svoje poglede, pošto je grijeh gledati u muškarčeva prsa. Zar to nije kontradiktorno? Naravno da nije. Ta situacija samo potvđuje jednu poznatu činjenicu, a to je da su žene snažnije od muškaraca po pitanju sopstvene kontrole.
Allah, dž.š., je odlikovao ženu nad muškarcem podarivši joj veću sposobnost samokontrole. Stoga, jedna od mudrosti propisivanja hidžaba jeste u zaštiti časti žene, ali i muškaraca od padanja u iskušenje. Bez hidžaba, sva ženina ljepota se stavlja besplatno na raspolaganje prolaznicima i nedostojnim pogledima. S hidžabom se međutim ta privlačnost drastično smanjuje. Islam nas uči da bi žena svoju vanjsku ljepotu trebala da dijeli samo s onim ko je toga vrijedan, s njenim mužem, a ne sa svakim muškarcem na ulici.
Drugi razlog zašto muslimanke prekrivaju svoja tijela leži u tome da je čedno odijevanje znak ljudske vrline i čestitosti. Allah nas je stvorio s ciljem pokornosti Njemu Jedinom, te bi se stoga i muškarci i ene trebali odijevati na prikladan i lijep način. Naša bi nas odjeća trebala podsjećati na krajnji cilj naših života, i da smo stvoreni kako bismo izvršavali naredbe našeg Tvorca.
Zanimljivo je i da islam do posljednih „modernih” vremena nije trpio kritike zbog pokrivanja žena. Premda su kršćanski autori stotinama godina kritikovali svaki drugi dio islama, jedino se nisu dotakli teme pokrivanja muslimanskih žena. A kako bi i mogli kad su se i njihove žene tako pokrivale, pa i danas Merjemu (Mariju) prikazuju u hidžabu – pokrivene kose i široke odjeće? Identičan je slučaj i s judaizmom koji ne dopušta ženama da nepokrivene hodaju i izlaze van kuće. Svakom objektivnom je jasno da hidžab ne degradira ženu, niti ruši njena prava. Dapače, njeno je pravo da pokrije svoje tijelo u skladu s njenim vjerskim ubjeđenjima.
A svi oni koji pod plaštom borbe za ljudska prava u stvari kriju mržnju prema svemu islamskom, upravo su oni ti koji krše prava žena muslimanki širom svijeta. Zašto se ne zapitaju o stravičnim zločinima kojima se svakodnevno masovno na Zapadu krše prava žena i djece? Znaju li podatak da je između 40 i 50% žena u zemljama EU izloženo mobingu, fizičkom kontaktu ili drugim oblicima seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu? (Izvor: saynotoviolence.org) Znaju li da se u SAD-u godišnje siluje preko 1.270.000 žena? A dodatnih 6.646.000 žena su svake godine žrtve drugih seksualnih zločina. Ukupno blizu 8 miliona žena godišnje! (Izvor: US Department of Justice 2010)
Zašto se ovi zvanični podaci bacaju u ćošak, a javnosti serviraju nepouzdani i pojedinačni slučajevi iz islamskog svijeta?
