I kad bi ti pružio ruku svoju prema meni da me ubiješ, ja ne bih pružio svoju prema tebi da te ubijem, jer ja se bojim Allaha, Gospodara svjetova. Ja želim da ti poneseš i moj i svoj grijeh i da budeš stanovnik u vatri. A ona je kazna za sve nasilnike.’
I strast njegova navede ga da ubije brata svoga, pa ga on ubi i posta jedan od izgubljenih. Allah onda posla jednog gavrana da kopa po zemlji da bi mu pokazao kako da zakopa mrtvo tijelo brata svoga. ‘Teško meni!’ – povika on – ‘zar i ja ne mogu, kao ovaj gavran, da zakopam mrtvo tijelo brata svoga!’ I pokaja se.” (El-Ma'ida, 27.-31.)
Dakle, Kur'an nam, u ovoj suri, govori o dvojici Ademovih sinova, Habilu i Kabilu i prvom ubistvu koje se desilo na Zemlji. Priča o njima ide kako slijedi.
Naime, Hava je svaki put rađala blizance, sina i kćerku. Kada bi stasali za brak, nije bio dozvoljen brak između brata i sestre koji su zajedno bili u stomaku, već je brat mogao oženiti isključivo onu sestru koja je rođena sa drugim bratom. Međutim, Ademov sin Kabil to nije prihvatio i želio je oženiti sestru koja je rođena zajedno sa njim, a ne onu koja je rođena sa Habilom. Pošto se nisu mogli dogovoriti, Adem, a.s., naredio im je da prinesu žrtvu, pa je Allah primio Habilovu žrtvu, a nije Kabilovu.
Promotrite kako nam Allah detaljno prenosi riječi ubijenog Ademovog sina Habila, odnosno njegovog sina šehida, a potpuno ignorira riječi ubice Kabila koji je došao prijeteći rukom svome bratu da će ga ubiti. U ajetu dolazi: “I kad bi ti pružio ruku svoju prema meni da me ubiješ, ja ne bih pružio svoju prema tebi da te ubijem, jer ja se bojim Allaha, Gospodara svjetova. Ja želim da ti poneseš i moj i svoj grijeh i da budeš stanovnik u vatri. A ona je kazna za sve nasilnike.” (El-Ma'ida, 29.)
Dijalog između njih se završio i zločesti brat je otišao. Nekoliko dana kasnije, dobri brat (Habil) je spavao pod krošnjatim stablom kada je došao njegov zločesti brat (Kabil) i ubio ga.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ”Niko neće biti nepravedno ubijen, a da Ademov sin neće imati udjela u tom ubistvu, jer je on prvi uveo ubistvo kao praksu.”
Ubica je sjedio pored tijela svoga mrtvog brata, pored prve osobe koja je umrla na Zemlji. Zakopavanje mrtvih još nije bilo poznato. Kabil je nosio tijelo svoga brata i hodao sa njim ne znajući šta da uradi. Zatim je vidio živog gavrana ubicu pored tijela mrtvog gavrana. Živi gavran je spustio krila na tlo i počeo kljunom kopati zemlju. Nakon što je iskopao rupu polahko je spustio mrtvog gavrana u nju, a zatim ga je zatrpao zemljom i odletio u zrak grakćući.
Kabila je obuzela neopisiva tuga za bratom i izgarao je od kajanja. Otkrio je da je zapravo on lošiji i slabiji, a da je ubio boljeg i jačeg. Tijelo ubice treslo se usljed plača koji se pretvorio u bolno ridanje, a zatim je svojim noktima zarovao u zemlju da iskopa kabur za svoga brata Habila.
Kada je Adem saznao šta se desilo, rekao je: “Ovo je šejtanov posao! On je, zaista, otvoreni neprijatelj koji u zabludu odvodi.” Adem je mnogo tugovao zbog gubitka svojih sinova. Jedan od njih je umro, a drugog je šejtan pobijedio. Adem, a.s., klanjao je dženazu ubijenom sinu Habilu i vratio se svom životu na Zemlji. Adem, a.s., podučavao je svoju djecu i unuke, govorio im je o tevhidu i pozivao ih da vjeruju u jednog i jedinog Boga, Allaha, dž.š. Pričao im je o Iblisu i upozoravao ih na njegove spletke i neprijateljstvo. Ispričao im je svoju vlastitu priču i iskustvo sa Iblisom, kao i priču o svojim sinovima i Kabilovom ubistvu brata Habila.
Uloga gavrana u ovoj priči jeste da poduči čovjeka kako će pokopati svoje mrtve. Zašto je Allah odabrao gavrana, mimo drugih stvorenja, da bude prvi učitelj čovjeku o načinu pokopavanja mrtvih?
Naučna istraživanja pokazala su da je gavran najinteligentnija i ujedno najprepredenija ptica. Među saznanjima koja su potvrđena naučnim studijama jeste i ponašanje gavranova prema gavranovima koji su počinili određeni prijestup ili zločin. Naime, gavranovi sude svakom pojedincu koji izađe iz okvira sistema koji je uređen prema zakonima urođene pravde koju im je Allah podario. Svaki zločin u zajednici gavrana ima svoju posebnu kaznu.
Zločin otimanja hrane malim gavranovima
Kazna za gavrana koji otme hranu mladim ptičima gavranova jeste da skupina gavranova čupa perje prijestupniku sve dok ga ne učine nesposobnim za letenje poput mladih gavranova koji još nisu u stanju letjeti.
Zločin uzurpiranja ili rušenja gnijezda
Gavrana koji uzurpira ili uništi tuđe gnijezdo, sud gavranova obavezuje da izgradi novo gnijezdo ili novu kuću vlasniku srušenog gnijezda.
Zločin nasilja nad ženkom drugog gavrana
Gavran koji vrši nasilje nad ženkom drugog gavrana kažnjava se tako što ga dovedu među skupinu gavranova i oni ga udaraju kljunovima dok ga ne usmrte. Suđenje se obično održava na polju, odnosno na širokom prostoru, gdje se, u tačno određeno vrijeme, okupe predstavnici suda, a zatim se dovede osumnjičeni u pratnji posebnih čuvara. Kad počne suđenje, osumnjičeni mora oboriti glavu, spustiti krila i suzdržati se od graktanja u znak priznanja krivnje.
Kada bude izdata presuda o pogubljenju, onda skupina gavranova prilazi osuđenom i udaraju ga svojim kljunovima dok ne umre. Nakon toga jedan gavran uzme ubijenog u svoj kljun i nosi ga do mjesta gdje mu iskopa grob koji odgovara veličini njegovog tijela. Zatim ga zatrpa zemljom iz poštovanja prema činu smrti.
Tako gavranovi provode pravdu na Zemlji, bolje nego što je provode mnogi ljudi.
Neka je uzvišen i slavljen Allah!
