Mjesec ramazan je, uistinu, blagoslovljeni mjesec, prepun takmičenja i nadmetanja u činjenju dobra. Međutim, mnogi muslimani ne obrate pažnju na najveće takmičenje u njemu, za koje su predviđene neprocjenjive nagrade. Riječ je o nebeskom takmičenju. Dođi, brate, da ih zajedno pobrojimo i da vidimo koliko su vrijedne nebeske motivacije i Božije nagrade u ovom mjesecu.
U njemu se povećavaju dobra djela, a grijesi praštaju. Prenosi se od Ebu Hurejre, r.a., da je rekao: „Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kada je rekao: ‘Kada nastupi prva noć ramazana, šejtani i neposlušni džinni se okivaju u lance, zatvaraju se vrata Džehennema, tako da nijedna od njih ne ostanu otvorena, a otvaraju se vrata Dženneta, tako da nijedna od njih ne ostanu zatvorena.’ Glasnik poviče: O vi koji želite dobro, priđite! A vi koji želite zlo, odstupite! Allah tada udaljava od vatre. I tako je svake noći'” ;
„Ko posti ramazan vjerujući i nadajući se (nagradi) oprošteni su mu (mali) grijesi, koje je do tada počinio” ;
„U njemu je noć vrijednija od hiljadu mjeseci. Onaj ko u njoj ne zasluži oprost, nije zaslužio nikakvo dobro, a neće ga zaslužiti samo onaj ko nije dostojan nikavog dobra.“
(Hadis bilježi Ibn Madže u Knjizi o Postu (Kitabu’s-sijam), poglavlje O vrijednosti mjeseca ramazana (Ma džaefi fadli šehri ramadan). Albani ga u djelu Sahihu Ibn Madže ocjenjuje sahih hadisom.)
“Pet dnevnih namaza, od džume do džume, od ramazana do ramazana je iskup za grijehe učinjene između njih, ako se ne budu činili veliki grijesi.”
(Hadis bilježi Muslim u Knjizi o čistoći (Kitabu’t-tahareh), poglavlje O pet dnevnih namaza (Babu’s-salavati’l-hams).
Zar ove nagrade nisu skupocjene, ohrabrujuće i primamljive. Sama atmosfera je veoma pogodna za takmičenje, obzirom da izlazimo iz ustaljineh klišea, bilo da je riječ o vremenu određenom za hranu i piće, ili o vremenu za svakodnevne aktivnosti i poslove, ili, pak, o vremenu za počinak i ustajanje. Učimo Kur’an nekoliko sati, klanjamo teravih-namaz, podijelimo hiljade maraka, porodica se više puta u toku jednog dana okupi i druži, počnemo suosjećati sa patnjama siromašnih, pozovemo mnoge muslimane, zapostimo i prestanemo s postom u tačno određeno vrijeme.
Tokom ramazana se promijene mnoge navike, shvatanja i poimanja prilika, a ambijent je pozitivan i ohrabrujući. Svi muslimani oko tebe poste, svi su fokusirani na činjenje dobra, udjeljuju milostinju i takmiče se u svemu što je pozitivno.
Ovdje se nameće veoma bitno pitanje, a glasi: da li ćeš pametno investirati u ovu šansu? To je ramazan, mjesec promjene, preispitivanja i unutarnje inventure. Da li si zastao na čas sa samim sobom? Da li si pažljivo promislio o svom stanju? Jesi li zadovoljan svojim položajem? Da li je moguće da dodatno napreduješ? Možeš li kvalitetno iskoračiti par koraka naprijed?
Ramazan je mjesec pokajanja, oprosta, poniznog dozivanja Allaha i povratka Njemu. To je mjesec strpljivosti i odgajanja duše. Ako početak promjene i boljeg ne bude u ramazanu, ne znam kada bi onda mogao biti? Da, ti koji polahko ulaziš u godine, kada? A i ti mladiću, reci mi kada? Onaj ko dočeka ramazan, pa umre a grijesi mu ne budu oprošteni, ući će u Vatru i bit će daleko od Allaha.
Dragi prijatelju! Duši kojoj se trideset dana zaredom nudi bogobojaznost, a ona ništa od toga ne prihvati i ostane ista, takva duša je, uistinu, prezrena, slaba i nepravena:
„A onaj kome Allah ne da svjetlo neće svjetla ni imati” En-Nur, 40.
… sve same tmine preko tmina. Čudna li je takva duša, koja se ne oslobodi džehennemske vatre. „Allah tada oprašta od vatre. I tako je svake noći”
(Hadis bilježe Tirmizi i Ibn Madže u Knjiziopostu (Es-Savm), poglavlje O vrijednosti mjeseca ramazana (Fadlu šehri ramadan). Albani za njega u Sahihu’t-Tirmizi kaže da je sahih hadis.)
Usprkos svim odlikama, brojnim stimulansima i ohrabrujućem okruženju, duša koja ne pobijedi u ramazanu je teški gubitnik:
„To je, uistinu, očiti gubitak” El-Hadždž, 11.
Da li si sada spoznao, značenje riječi Mustafe, s.a.v.s., koji je rekao: „Neka je ponižen čovjek koji zaposti mjesec ramazan i isposti ga, a ne bude mu oprošteno”
(Hadis bilježi Tirmizi u Knjizi o duvama (Da’vat), poglavlje O onome ko je ponižen kada se Moje ime spomene (Ragime enfu men zukirtu indehu). Albani za ovaj hadis u Sahihu’t-Tirmizi kaže da je sahih hadis.)
To je istinsko poniženje za čovjeka koji je propustio sve prilike oprosta u ramazanu, kome nije oprošteno i koji na Sudnjem danu neće imati, ama baš, nikakav argument niti dokaz u svoju korist. Šta će takva osoba reći svome Gospodaru? Ima ljudi kojima dođe ramazan i skoro prođe, a da se ne promjene, čak se ni ne pomjere, a možda ramazan kod takvih samo poveća tumaranje, nemar, odavanje strastima, zadirkivanju i satelitskim programima, do te mjere da se nad njima gotovo obistine sljedeće riječi:
“‘Bio sam jedan vojnik Iblisov
Pa sam unaprijeđen
Tako da je Iblis moj vojnik postao
Ako on umre prije mene, ja bih sve puteve zla znao
Ako ja umrem prije njega, on ne bi znao te puteve”
Kome ne bude oprošteno u ramazanu, ne znam kada će?! Kada će popraviti svoje stanje, ako neće u ramazanu? Da, brate, reci mi kada? O čovječe, ti koji si potreban Allahove milosti, kada? Ne ostaje ti ništa drugo nego da se posvetiš svojoj duši. Budi iskren prema njoj i račun s njom napravi. Odgoji je i kazni, jer duša koja propusti sve pobrojane šanse zaslužuje samo da joj proučiš četiri tekbira i dženazu klanjaš. Njen odlazak je, tako mi Allaha, bolji od njenog ostanka. Grane koje u vrijeme berbe ne donosu plodove, sijeku se i u vatri spaljuju. Vatra sagori sve što je t^rdo, a oni se opomenu Džennetom i Vatrom, ali to uopće na njih ne djeluje. Čak se ni iskušenja i bolesti ne boje. Ukazuje im se na propuste, ali oni okreću glave od savjeta, njihova srca su kao kamen; ima kamenja iz kojeg rijeke izbijaju, a ima, zaista, kamenja koje puca i iz kojeg voda izlazi, a ima ga, doista, i koje se od straha pred Allahom ruši, ali srca ovih ljudi su tvrđa od kamena. Gospodaru naš, sačuvaj nam srca od zla duša naših. Utječemo Ti se od nemara, grubosti i izbjegavanja istine:
من ثلؤوأ أؤ تعرضوا قإن اش ثان بم تعملون خبيرا
„A ako budete krivo svjedočili ili svjedočenje izbjegavali – pa, Allah zaista zna ono što radite.“ En-Nisa’, 135.
On zna sve o tebi i tvom stanju, zato ne budi zadivljen samim sobom. Hvaljen neka je Allah! Nemoj se diviti svojoj mladosti! Ne budi opčinjen svojom ljepotom! Ne budi fasciniran svojim imetkom!
Brate! Nemoj bježati i nemoj se oko sebe osvrtati. Pa, ja ti samo želim pomoći! Čudan si, brate! Čak si i za vrijeme ramazana u nemaru i nebrizi. U izbjegavanju i gubljenju. Da li se zapitao čemu svo to izbjegavanje. Odgovori na to pitanje i dođi da te uzmem za ruku, jer si mi drag i želim ti svako dobro. Da li je sav taj prkos samo posljedica strasti, koje traju samo nekoliko trenutaka, a iza njih obavezno slijedi tjeskoba i patnja? Da li je sve to zbog društva i prijatelja? Istinu o njima ćeš saznati onoga dana kada budeš govorio:
„Kamo sreće, teško meni, da toga i toga za prijatelja nisam uzeo, on me je od Kur’ana odvratio nakon što mi je priopćen bio!”
-a šejtan čovjeka uvijek ostavlja na cjedilu. Da li je to sve zbog šejtana? Desetine ajeta te upozoravaju da je on najljući čovjekov neprijatelj, a on je, uz sve to, za vrijeme ramazana okovan u lancima.
Dakle, budi iskren, suprotstavi se sopstvenoj duši i reci joj: „Izgubila si put upute, zastani, zapitaj se i razmisli prije nego bude prekasno. Čudnog li čuda, ja želim da moja duša živi, a moja duša želi da me ubije!”
Odušo, koja jutro provodiš u snu i nemaru, a noć u slijeđenju strati! Gdje si ti u odnosu na one duše koje se u ovom mjesecu takmiče u činjenju dobra? Šta će ti odgovoriti duša koja te navodi na zlo, kada je upitaš: „Zar ne vidiš stotine ljudi u haremima i džamijama, u dovama i suzama, a ti trčiš za strastima?”
Odušo koja spavaš dubokim snom, zar te ne može probuditi Kur’an? Može li te probuditi žestina gladi i ustezanja? Zar se ne bojiš? Zar se ne stidiš? O dušo, smiluj mi se, jer me je stid od mnoštva prjekora.
Brate! Možda će ti duša reći: „Još si ti mlad, pred tobom je još mnogo ramazana” Kad bi joj tada samo rekao sljedeće: „Ko može zaustaviti smrt i spriječiti rastanak sa prijateljima? Danas mi je prijatelj onaj ko će sutra o meni reći: „Umro je” O dušo, danas krojim bajramsko odijelo, a nisam siguran hoću li obući njega ili ćefine, od kojih mi je muka!
Ali, ja tebe vidim, brate, kako si joj se, umjesto da joj tako kažeš, potpuno predao, postao si njen zatočenik i ponižen si pred njom čak i u vremenu sezona činjenja dobra.
“Moj Bože, oprosti i za propuste nas ne kažnjavaj Smiluj nam se za svaki grijeh koji počinismo Koliko samo Allaha molimo kada nas nevolja zadesi A kad belaji naši prođu, zaboravimo Ga Molimo Ga na moru da lađe naše spasi A kad na obalu stignemo, Njemu smo neposlušni U zraku sigurno i spokojno letimo i Ne padnemo, jer zaštitnik je Allah”
Orobinjo Allahova! O Allahov robe! Ne uništavaj se uzdanjem u vrijeme koje je pred tobom. Ne zavaravaj se odgađanjem, varavanjem samog sebe; život leti, a da toga i nisi svjestan. Smrt je ispred tebe, kabur ti je počinak, a pred Sveznajućim te čeka polaganje računa. Neka je ponižen čovjek koji dočeka ramazan, a ne bude mu oprošteno. Nemaš nikakvo opravdanje i nijedan valjan argument.
Osvi nemarni! A svi smo mi nemarni. O svi koji se uzdate u vrijeme pred vama! A svi mi se uzdamo u vrijeme pred nama. O svi utopljenici! A svi mi smo utopljenici. Traži kod Allaha zaštitu od zla sopstvene duše, koja ne pobijedi i ne obradova se u ovom mjesecu, usprkos brojnim prilikama za to. Zatraži pomoć protiv nje od Allaha, jer drugog Pomagača osim Njega nemaš, vrati Mu se, i ponizno pred Njim reci: „Žalim Ti se na svoju dušu, o kojoj je Jahja ibn Muaz rekao: ‘Sretan je onaj čovjek čiji je protivnik razuman, a moj protivnik nema razuma.’ Bi mu rečeno: ‘Ko je tvoj protivnik?’ ‘Moj protivnik je’, reče on, ‘moja duša, koja nema razuma; prodaje Džennet sa svim njegovim blagodatima i vječnost u njemu za prolazne trenutke užitka na dunjaluku’.“
Zar nije ponižena ona duša kojoj se pokajanje i oprost nudi cijeli mjesec, a ona se, ipak, ne pokaje?
“Kako li je Allah prema meni blag bio
Kada mi je vremena dao i sakrio me
Dok sam u grijesima duboko bio
Sati i dani su mi bez kajanja prolazili
Nisam plakao, nisam strahovao i nisam tugovao
Ogrijehu u nemaru počinjen, prošao si
Ožalosti što srce razdireš, ostala si”
Raduj se, brate! Vrata su ti još uvijek otvorena, požuri i dođi prije nego što duša u grlo dođe. Hajde, pokaj se Allahu iskrenom tevbom. Pokaj se tevbom postača koji je spoznao šta znači post, tevbom postača koji je osjetio okus posta, tevbom postača koji je srcem učio Kur’an i tevbom postača na kojeg je noćni namaz ostavio dubok trag. Pokaj se tevbom postača koji je riješen da prestane, koji je priznao i koji se pokajao. Pokaj se prije nego bude prekasno.
