Prenosi se da je Jahja ibn Muaz u svojim munadžatima i skrušenim dovama govorio:
”Allahu dragi, kako si samo plemenit! Ako je riječ o ljudskoj pokornosti, Ti je danas obilato nagrađuješ, a sutra (na Sudnjem danu) primaš je kao dobro djelo. Ako je riječ o ljudskim grijesima, Ti ih danas pokrivaš, a sutra ih opraštaš. Mi smo u pokornosti između Tvoga obilatog darivanja i primanja dobrih djela, a u griješenju smo između Tvoga pokrivanja naših grijeha i oprosta.”
