Lijepo je kad čovjek čini dobročinstvo drugima.
Iz toga on izvlači veću korist od onih kojima čini dobro. Naime, osjeća širokogrudnost, moralni napredak, smirenost, duševnu ravnotežu.
Ako osjetiš da te pritišće kakva briga ili bol zbog nečeg, učini nekome dobro, i osjetit ćeš olakšanje. Udijeli siromašnom, pomozi obespravljenom, spasi unesrećenog, nahrani gladnog, posjeti bolesnog, pa ćeš osjetiti kako te sreća prožima.
Onaj koji čini dobročinstvo drugim ljudima sličan je mirisu, a miris osjete oni koji s njim rade, i oni koji ga prodaju, i oni koji ga kupuju. Dobročinstvo je lahko učiniti. Osmijeh u lice potrebitih i lijepa riječ njima upućena imaju status trajne sadake. U jednom hadisu stoji da je milostinja nasmiješiti se u lice drugog muslimana. S druge strane, namrgođenost je objava “rata” čije su posljedice kobne.
Sjetimo se da je neka bludnica lzraelćanka zaslužila Džennet, čije je prostranstvo veliko kao nebesa i Zemlja, jer je napojila žednog psa. To je tako, jer je Allah, Onaj Koji nagrađuje, milostiv, zahvalan, lijep, voli lijepo, bogat i neovisan.
O vi koj ima prijeti da ćete biti nesretni i koji se bojite da će vas strah savladati, požurite činiti ljudima dobročinstvo, pomažite potrebnima i budite na usluzi, pa ćete zasiguro osjetiti veliku sreću.
