nogi ne znaju razlog za to. Plač na tom mjestu je manifestacija napuštanja uobraženosti i oholosti koje je čovjek već dugo posjedovao. Suze odnose uobraženost i oholost koja je bila prisutna. lako je plač pokazatelj slabosti i tuge na hadžu nije slučaj.
Plač prilikom obreda hadža budi osjećaje pokornosti i robovanja Uzvišenom. Tom prilikom čovjek osjeća da je sve ovosvjetske blagodati ostavio iza sebe i spoznaje svoje stvarnosti. Dolazi do odabranih mjesta da bi obznanio svoje kajanje zbog onoga što je uradio, skrušeno se moleći za oprost prethodnih i budućih grijeha.
Kada plaču u blizini Hrama ljudi se nalaze veoma blizu Uzvišenog Allaha i osjećaju u svakom momentu tu blizinu. Upravo to daje plakanju naročitu duhovnost nad kojom preovladava radost očišćenja od grijeha, Allahovog zadovoljstva, priznanja greške uz odlučnost da se ona nakon pokajanja više ne ponovi.
Snaga vjerovanja navodi čovjeka na odbacivanje svega onoga što kvari njegovo vjerovanje i ponašanje. U odbaciva¬nju oholosti i uobraženosti ali i u traženju milosti i oprosta od Uzvišenog Alaha je velika snaga.
Ko god doživi takve osjećaje, dobro zna da je njegova duša postala spokojna i zadovoljna nakon plača. Kao da je srce čovjeka oprano suzama koje su tekle i: njegovih očiju. Svako plače onoliko koliko se prema sebi ogriješio i odstupio od ispravnog puta. Čudno je da nakon tog umirivanja duše ti ponovo osjetiš potrebu da se vratiš onome što ti izaziva plač.
Dolaziš drugi, treći put na hadždž. Svaki put je tvoj plač bio drugačiji. Prvi put su ti suze obilno tekle, drugi put manje a treći put još manje.
Zašto?
Svakim dolaskom na hadždž tvoja duhovna čistota i česti¬tost se povećavala. Kada si ušao u Haremi-šerif i vidio Kabu, bio su zaokupljen samim sobom a sve ostalo si zaboravio. Zaokupljen si mišlju kako obaviti namaz, obaviti tavaf, trčati između Safe i Merve, koju dovu učiti i šta ka:zti.
Zauzet si i zaokupljen mišlju i spominjanjem Uzvišenog Allaha Koji je Stvoritelj svega. Stoga u tvome srcu nema mje¬ sta n za koga drugoga osim za Njega. Čak će ti i tvoja djeca pasti napamet tek onda kada završiš obrede. Ljudima je to čudno, ali u tome nema mjesta čuđenju.
