Prema njenim riječima, razlog tome je najviše što tijela nisu kompletna. Kaže da u jednom tabutu možda ima jedna kost ili dvije.
- To je genocid nad genocidom. Genocid koji je počeo 1995. godine mislim da i danas traje, jer majkama koje su preživjele nije lako. Mi smo sve rađale djecu sa glavama, rukama, nogama. Nažalost, u svakom tabutu nema ni glave, ni ruke, noge – ističe Subašić.
Dodaje da oni koji su počinili genocid "ostaju usamljeni".
- Svake godine se steže taj pojas. Mislim da će jednog dana i njihova svijest proraditi, da će oni prihvatiti istinu. Oni to trebaju uraditi što prije, ne zbog nas majki, nego zbog omladine koja ostaje iza nas. Nama je jako važno da djeca u BiH, bez obzira na to kako se zvala, kome pripadala, da imaju bolju i sretniju budućnost nego što smo je imali mi i naša djeca - poručila je Subašić, koja je prisustvovala ispraćaju kolone s posmrtnim ostacima 33 žrtve genocida.
Podsjetila je da je 2013. ukopala dvije male kosti od svog sina, dodajući da je htjela dati primjer svim majkama da kopaju. Međutim, kaže da svako odlučuje onako kako hoće i ne može se ni na koga vršiti pritisak.
- Za ovo sve što nema grobnica, što se ne otvaraju masovne grobnice je odgovoran Sud BiH, jer Sud BiH može učiniti mnogo više. Ako zločince oslobađa, bar da od njih traži informaciju gdje se nalaze grobnice. Ako nemamo dovoljno kostiju, ako nemamo dovoljno uzoraka, ne možemo imati ni dovoljno tijela da se ukopaju - kazala je Subašić.
Poručila je svima koji znaju gdje su masovne grobnice da te informacije daju bez obzira na to ko se u njima nalazio.
