„Svaka vjera ima svoj moral, a moral islama je stid!“
U naše vrijeme svjedočimo pogubnost nedostatka stida. Neuzdržavanje pri ličnoj potrebi, nametljivosti ka hitnom ostvarenju samoživih prohtjeva, nebriga za drugoga, zajednicu i društvo, postavljanje ličnog interesa ispred društvenog, nepridržavanje zdravih granica u međuljudskim relacijama i tome slično jesu produkt nedostatka stida, stoga je neminovno da razgrnemo po dušama i iskopamo to blago. Kaže Poslanik, a.s.:
“Stid donosi samo dobro.” (Buhari, Muslim, Ahmed…)
Stid održava čovjekovo srce živim, dajući mu prirodan osjećaj za granice dostojanstvenog djelovanja, ponašanja, govora, oblačenja…
Haja je termin koji se na arapskom jeziku koristi u značenju stid, ali istovremeno on znači i život. O posebnosti arapskog jezika naročito svjedoči činjenica da je Gospodar odabrao upravo arapski za jezik na kojem nam šalje objavu. Nadnaravnost takvog izraza se iznova potvrđuje i čitaoca zadivljuje kroz brojne primjere savršene rječitosti. Ono što naročito zadivljuje jeste činjenica da uprkos slojevitosti i bogatstvu značenja u jednom terminu, krajnja poruka je jasna i jednostavna željnom čitaocu. Divnog li načina da nam se u istoj riječi daje i cilj i put ka njegovu ostvarenju. Kaže Poslanik, a.s.:
“Ono što su ljudi zatekli od prvog poslanstva jesu riječi: “Ako se ne stidiš, radi što god hoćeš!” (Buharija)
Pa zaista, onaj čije srce nije živo ne može ni osjetiti stid kod prelaska tih granica. To je prirodni mehanizam koji nas opominje pri potencijalnoj opasnosti, pri ulasku u zonu sumnje i smutnje. Stid nam pomaže da se uzdržimo, da držimo sigurnu distancu i ostvarimo atmosferu koja je sigurna i ugodna za suradnju, a istovremeno i jedini način i garant zdrave komunikacije, djelovanja i života uopće.
Čuvaj stid! Daj svom životu života!
