Najispravnije mišljenje je da su „ashabul-a‘rāf“ ljudi čija će dobra i loša djela biti podjednaka, prenosi Iskra Islama.
Kaže Uzvišeni: „Između njih biće pregrada, a na vrhovima ljudi koji će svakoga po obilježju njegovome poznati. I oni će stanovnicima Dženneta viknuti: ”Mir vama!” – dok još ne uđu u nj, a jedva će čekati. A kada im pogledi skrenu prema stanovnicima Džehennema, uzviknuće: ”Gospodaru naš, ne daj nam da budemo s narodom grješnim!” Oni koji će po vrhovima bedema biti zovnuće neke ljude, koje će po obilježju njihovom poznati, i reći će: ”Šta vam koristi ono što ste zgrtali i to što ste se oholo držali? Zar nisu ovo oni za koje ste se zaklinjali da ih Allahova milost neće stići?” – a Allah im je rekao: ”Uđite u Džennet, nikakva straha za vas neće biti, i ni za čim vi nećete tugovati!” (El-A‘raf, 46-49)
Rekao je Ibn Kajjim: „ve bejnehuma hidžab“/“između njih biće pregrada“, tj. pregrada između stanovnika Dženneta i Džehennema. Kaže se da je to bedem koji će biti postavljen između njih, i koji će imati vrata i svoju unutrašnju i vanjsku stranu. Unatar nje, tamo gdje su vjernici, biće milost, a izvan nje, tamo gdje su nevjernici, biće kazna. „El-A‘raf“ je množina od „aref“ i znači uzdignuto mjesto. To je visoki bedem koji će biti postavljen između Dženneta i Džehennema, na čijim će vrhovima biti „ashabul-a‘rāf“. Huzejfa i Ibn Abbas smatrali su da su to ljudi koji imaju jednako dobrih i loših djela: loša djela su ih spriječila da uđu u Džennet, a dobra djela su ih spasila od vatre; oni će ostati na bedemima sve dok im Allah ne presudi, i na kraju će ih, Svojom milošću i dobrotom, uvesti u Džennet. Rekao je Ibn Mesud: „Ashabul-a‘rāf“ su ljudi čija će dobra i loša djela biti podjednaka. Oni će biti zaustavljeni na „siratu“/putu, sa kojeg će vidjeti stanovnike Dženneta i stanovnike Džehennema. Kada pogledaju prema stanovnicima Dženneta, reći će im: „Mir vama!“, a kada im pogledi skrenu prema stanovnicima Džehennema, uzviknut će: „Gospodaru naš, ne daj nam da budemo s narodom grješnim!” Onima koji su radili dobra djela, biće data svjetlost koja će im svjetliti s prijeda i sa njihove desne strane. Svakom čovjeku će tog dana biti data svjetlost, a, kada dođu na „sirat“, Allah će oduzeti svjetlost svakom licemjeru i licemjerki. Kad to vide vjernici, oni će zamoliti Allaha: „učini potpunim svjetlo naše i oprosti nam jer Ti, doista, sve možeš.” Što se tiče onih na bedemima, „ashabul-a‘rāf“, njihovo svjetlo se neće ugasiti, i za njih Allah, dželle šanuhu, kaže da će s velikom čežnjom iščekivati ulazak u Džennet: „dok još ne uđu u nj, a jedva će čekati.“ Izvor te čežnje je svjetlost koju će držati u svojim rukama. Nakon toga, biće uvedeni u Džennet, i biće posljednji stanovnici Dženenta koje će ući u Džennet.
U vezi s ovim postoje i druga mišljenja. Neki učenjaci kažu da su „ashabul-a‘rāf“ ljudi koji su izašli u borbu na Allahovom putu, bez dozvole roditelja, i poginuli. Pogibija na Allahovom putu spasit će ih od vatre, a neposlušnost prema roditeljima spriječit će ih da uđu u Džennet. Ovo mišljenje bi se moglo podvesti pod prvo mišljenje. Drugi kažu da su to ljudi s kojima nije zadovoljan jedan roditelj, oni će biti zadržani na bedemima dok Allah ne presudi ljudima, a zatim će ući u Dženet. I ovo mišljenje je od prve vrste. Treći kažu da su to djeca nevjernika i oni kojim nije došao poslanik. Četvrti kažu da su to odabranici među vjernicima koji će biti uzdignuti na bedeme, između Dženneta i Džehennema, kako bi posmatrali njihove stanovnike. Od svih ovih mišljenja, jedino prvo mišljenje ima vjerodostojno uporište u govoru ashaba. Islamski učenjaci razilaze se po pitanju tumačenja/tefsira ashaba: da li ima status „merfua“ – hadisa/Poslanikovog govora, što je stav Ebu Abdullaha el-Hakima, ili „mevkufa“ – izjave ashaba. Druge mišljenje je ispravnije, jer ne možemo Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pripisati ono za što nismo sigurni da je rekao. Zatim će se reći onima na bedemima, „ashabul-a‘raf“: „Uđite u Džennet, nikakva straha za vas neće biti, i ni za čim vi nećete tugovati!” (Tarikul-hidžretejni, 564–567)
