Allah Uzvišeni kaže u suri Fussilet, u ajetima 30.-32.: „Onima koji govore: “Gospodar naš je Allah” – pa poslije ostanu pri tome – dolaze meleki: “Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan. Mi smo zaštitnici vaši u životu na ovome svijetu, a i na onome; u njemu ćete imati sve ono što duše vaše zažele, i što god zatražite – imaćete, bit ćete počašćeni od Onoga koji prašta i koji je milostiv”.
A u suri Al-Ahkaf u 13. i 14. ajetu kaže:“ Oni koji govore: “Naš Gospodar je Allah!” – i istraju na Pravome putu, neka se ničega ne boje i ni za čim neka ne tuguju! Oni će stanovnici Dženneta biti, i u njemu će vječno boraviti, i to će im biti nagrada za ono što su radili“.
Sufjan ibn Abdullah r.a. obratio se Allahovom poslaniku riječima: „Allahov poslaniče! Reci mi o islamu nešto što će me u potpunosti zadovoljiti tako da više ništa nikog ne pitam? Na to mu Poslanik a.s. odgovori: Reci! Vjerujem u Allaha i na tome ustraj“!
Činjenica je da smo svi bili u aktivnom ibadetu, ali mnogi se pitaju kako nastaviti intezivnim ibadetom kao u mubarek mjesecu Ramazanu? Poslije klanjanja Bajram-namaza džamije obično opustoše, i to ne samo ovdje kod nas već haman u cijelome svijetu. Zato se pitamo kako ćemo dalje? A kako smo vidjeli na početku ovog teksta da nam Allah objašnjava kada kaže: „Onima koji govore: Gospodar naš je Allah pa poslije ostanu pri tome dolaze meleci i kažu: Ne bojte se i ne žalostite se i radujte se Džennetu koji vam je obećan“! dok u suri Al-Ahkaf Allah navodi istrajnost na pravom putu. Ko su ti koji kažu : Naš Gospodar je Allah? ovdje spomenuti u ovim ajetima? To su oni iskreni koji kada se prihvate vjere nikada više od nje ne odustaju, niti znaju da se radi toga kaju. To su istrajni, koji znaju da je na istinskom putu uspjeh siguran. Zato su ustrajni.
Posvjedočiti Jedinstvo Gospodara Uzvišenog nije i ne smije biti samo prazna forma i fraza. To treba biti istinsko svjedočenje s kojim vjernik korača kroz život, živi do svoje smrti i do susreta s Allahom. Ashabi Poslanika a.s. su se puno interesovali za istinsku ustrajnost na putu istine, te šta treba da rade da Allah s njima bude zadovoljan. Jedan od njih i Sufjan ibn Abdullah koji je na pitanje Poslaniku o tome šta je islam, a da ne moram više nikoga pitati, Poslanik odgovorio: Reci! Vjerujem u Allaha i na tome ustraj. Ponovo ga je upitao čega se Poslanik najviše plaši za njega?-A Poslanik a.s. se uzeo rukom za vrh jesika i rekao: Ovog!
Ako analiziramo navedeno vidjet ćemo koliko su Allah i Njegov Poslanik posvećivali pažnje istinskoj ustrajnosti u islamu. Zato budimo ustrajni na putu istine i često molimo Allaha za snagu koja nam je potrebna za istikamu. Živimo u vremenu u kojem nam se nameće ova tema, da o njoj treba govoriti s obzirom na činjenicu da je danas, nažalost, sve manje onih koji drže do ove dužnosti. Ona je sažeta u riječ koja obuhvata vjeru u njenoj punini., povezana čovjekovim riječima, djelima i namjenama, da sve što činiš samo radi Allahova zadovoljstva.
Takvi su oni koji posvjedoče pa na tom putu ustraju, njima meleci donesu radosnu vijest da će njihov trud biti vrednovan i nagrađen.
Ebu Bekr r.a. pod istrajnošću na pravom putu podrazumijeva Tewhid, jer onaj koji istraje na čvrstom Tewhidu je iskren, a onaj koji svoju iskrenost potvrđuje u vjeri njegov Tewhid će biti utemeljen na iskrenoj spoznaji. To je onaj koji je iskren na Allahovom putu u svakom segmentu djelovanja i takvom će biti ispravno svako njegovo djelo i stanje. Hazreti Omer r.a. kaže da je istrajnost da budeš istrajan u naredbi dobra i odvraćanja od zla i da ne budeš prevrtljiv kao lisica. Osman r.a. kaže da je istrajnost iskreno činjenje dobra u ime Allaha, a Alija r.a. veli da je istrajnost u vjeri u istrajnosti Njegovih naredbi.
Stoga, braćo, radimo ono što je Gospodar svjetova naredio a klonimo se onoga što je zabranio. Klonimo se grijeha! Šehadet je srce i temelj vjere, zato budimo ustrajni u njemu. Ako nam temelj bude čvrst, istrajat ćemo u ostalim dijelovima koji se nužno na nj nadovezuju. Istrajavajmo u ljubavi prema Njemu i samo Njemu na sedždu ničice padajmo, ne okrećimo svoja lica ni istoku ni zapadu, već tamo gdej vodi istrajnost. Znaj da je istrajnost najveća počast kod Allaha, zato budimo ustrajni sve dok nam melek smrti ne dođe.
U jednoj predaji Poslanik a.s. kaže: “Zaista meleki kažu vjerniočkoj duši: Izlazi o dobra dušo, u dobrom tijelu! Ti si bila život u njemu!, dok u drugoj predajo stoji: „ Izlazi i idi u udobnost i opskrbu, i Gospodaru koji nije srdit“! vidite da se isplati „vjernički živiti“, biti ustrajan, jer duše vjerničke će biti vesele. Vidite da će ih meleci obradovati i pri samrti, ali i u kaburu i na dan proživljenja.
Naravno ima i onih koji govore da je njima dobro na ovome svijetu, a „tamo“ kako im bude. Znate li da su takvi zalutali, prodali ahiret za dunjaluk, prolaznost za vječnost, njih čeka patnja golema. Zato često molimo Allaha da nas sačuva ovakvog stanja.
Zatim Allah kaže: „Mi smo zaštitnici vaši u životu na ovom svijetu a i na onom“! poslušajte šta će reći još meleci vjernicima na samrti:“ Mi smo zaštitnici vaši u životu na ovome svijetu, a i na onome; u njemu ćete imati sve ono što duše vaše zažele, i što god zatražite – imat ćete”. Braćo, takvi, istrajni, će imati sve ono što izaberu duše njihove. Divno li je to! Što god zatraže dobit će i bit će iznešeno pred njih ono što odaberu, i još više od toga. I Allah završava ovu grupu ajeta riječima:“Bit ćete počašćeni od Onoga Koji prašta i Koji je Milostiv“! (Fussilet, 32).
Allah će takve, istrajne, ugostiti i počastiti jer to je blagodat Onoga koji prašta naše grijehe, Milostivog, Svemilosnog. On je oprostio i sabrao naše grijehe, i On je doista sa onima koji su istrajni na putu istine.
Allahov Poslanik je rekao:“Ko poželi susret sa Allahom, Allah poželi susret s njim, a ko prezire susret sa Allahom, Allah prezire susret s njim“! a ashabi upitaše: „Poslaniče, svako od nas prezire smrt! A Poslanik im na to odgovori:“Nije to prezir smrti, nego kad se vjerniku prikuči smrt, dođe mu onaj koji ga obraduje od Allaha, onim što ga čeka i njemu nije ništa draže od susreta s Allahom, pa i Allah poželi susret s njim“!
Poslušajmo šta u drugom hadisu Poslanik a.s. kaže: „Doista, griješniku ili nevjerniku kada bude na samrti dođe vjesnik smrti sa onim što ga čeka, od zla ili sa zlom s kojim će se suočiti. I on će prezirati susret sa Allahom i Allah će prezirati susret s njim“! ako analiziramo navedene predaje vidjet ćemo da će istrajni biti spašeni i nagrađeni, još na ovom svijetu, a oni koji istrajnost uzimaju „olahko“ ili dunjaluku predaju veliku važnost, bit će od onih koji će se puno kajati, bit će kažnjeni na oba svijeta. Razumijete li sada šta je istrajnost? Ovo je pouka za one koji su razumom obdareni.
Nemojmo, braćo, biti od onih koji na putu istine daju važnost veću nekim stvarima a nekima manje. Allah je svakoj stvari, svakom djelu, segmentu djelovanja, dao njegovu vrijednost. Ima onih koji istrajavaju u malim djelima smatrajući to nevažnim, a ne znaju. Allahov Poslanik nam preporučuje činjenje onih dobrih djela na kojima ćemo ustrajati „Allahu najdraže djelo je ono koje se trajno čini makar i malehno bilo“. O vi koji ste mala dobra djela smatrali nevažnim znajte da su ona Allahu draga i nastavite ih činiti i dalje, i neka vas ona podstaknu na stalno činjenje velikih dobrih djela. Svakodnevno činjenje djela koje mi smatramo skromnim može dati mnogo veće rezultate, i vrijednije, od povremenog, privremenog, činjenja velikih djela. Kada je Poslanika a.s. Ebu Bekr r.a. upitao šta će čovjeka spasiti od vatre, odgovorio mu je: vjerovanje u Allaha, dijeljenje onoga čime te Allah opskrbio, naređivanje dobra a odvraćanje od zla, pomaganje maloumnom, pomaganje onome kome je nanešena nepravda, izbjegavanje vrijeđanja drugoga, i na kraju kaže:“Nema vjernika koji nešto ne uradi od ovih djela a da ga ono neće uzeti za ruku i uvesti u džennet“! eto braćo, ustrajnost u činjenju ovih djela garantira džennet. A ne danas vjerujem sutra ne vjerujem, danas hoću-sutra neću, danas klanjam – sutra ne klanjam, danas dajem sadaku – sutra neću dati, danas naređujem dobro – sutra to neću itd. Neki dan sam svjedočio jednoj gnusnoj priči, razgovoru dvojice ljudi poslije ikindije-namaza. Razgovaraju o stanju muslimana, o prvacima u islamskoj zajednici, o imamima…između ostalog kaže jedan drugom:“Vidiš li ti kakvi su nam imami? Kakva nam je Islamska zajednica? Kakav nam je onaj, kako se zove?-što je glavni u Islamskoj zajednici-ja reis, onaj što je bio prije ovog? Njega treba prvo ubiti. On je ponio milione preko granice i nikom ništa, njega treba…. Eto vidite braćo, on ne zna ni ko mu je vrhovni poglavar u Islamskoj zajednici, ni kako se zove titula, ni ko je reis, a zna da je navodno ponio nekakve pare!!! Kada ćemo se osvijestiti? On ne zna ni ko je ni šta je, ne zna šta mu se zbiva u njegovom domu, a zna šta radi reis i hodža. Stara narodna poslovica kaže: Pometi prvo svoju avliju pa tek onda tuđu. Ali Bošnjo je to! Ne bi on bio on kada tako ne bi razmišljao. Umjesto da razmišlja o svojoj porodici, da razmišlja o obrazovanju svoje djece, o stanju u komšiluku, ima li mu komšija večeru, ima li čime zapostiti; manje bi razmišljao o meni, tebi, reisu…
Ne ogleda se braćo naša veličina u tome da vrijeđamo jedni druge, da pakostimo jedni drugima, nego u Poslanikovim riječima „izbjegavajte vrijeđanje“, i ne samo to, već u svim segmentima čovjekovog djelovanja. Treba ostaviti sve ono što će nas odvratiti od međusobne ljubavi i istinske vjere.
Šejtan na čovjeka djeluje, pristupa mu, na dva načina: ili ga želi udaljiti od sunneta Poslanika a.s. ili da pretjeruje, pa se izgubi u pretjerivanju. Tada on-šejtan, u tome uživa nasmijana lica, jer njemu je svejedno šta čovjek izabere. Zato ćete čuti kako ljudi kažu da je islam težak i naporan. Ne braćo! Ko spozna islam vidjet će da je veoma jednostavan, lahak, lijep sistem života. Samo treba biti ustrajan. Kapljica ne čini rupu na kamenu snagom, već čestim padanjem. Tako je isto u vjeri. Treba biti ustrajan. „Od islama uzmite onoliko koliko ste u mogućnosti, Allah uistinu voli istrajnost u činjenju dobra pa makar ono bilo i neznatno“ riječi su Poslanika a.s. znači da vjera od nas traži samo istrajnost na pravom putu. Istrajnost kojoj svaki musliman treba da teži. Čitavim niszom rečenica imao sam namjeru da vam predstavim kompletnu ličnost čovjeka-muslimana. Želio sam vam kazati da čovjek na momente ništa ne ostvaruje, kao ni oni koji se sjećaju dobra samo uz ramazan. Tu se postavlja pitanje šta poslije ramazana? Šta poslije vremena u kome očistimo svoju dušu i ispunimo je svjetlom vjere? Da li će ona ostati da svijetli i bude čista od ramazana do ramazana, ili će se ponovo uprljati i pasti u tamu? Da li će toj, čistoj duši uz ramazan, meleki biti oni koji će joj pružiti društvo i sva uživanja ili će joj na samrti učiniti taj momenat teškim i pokazati joj put „pakla“? da li će ta duša jedva čekati susret sa Allahom ili će prezirati taj susret? Da li će ta duša istrajati u dobrom i činjenju dobra ili će ponovo zaroniti u dubine šejtanovih uživanja?
Odgovore na postavljena pitanja možemo pronaći u nama samima. Svaki od nas bi trebao da se preispita i da sebi odgovori na gore navedena pitanja.
„O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki covjek gleda šta je za sutra pripremio i Allaha se bojte jer On dobro zna šta vi radite“. (El-Hašr, ajet 18)
Kada obaviš neku od dužnosti prema Allahu pa na kraju vidiš da si bolji nego što si bio prije toga, tada si postigao svoj cilj, svrhu djelovanja. Uspio si u namazu onda kada poslije namaza budeš bolji, kada poslije namaza pružiš ruku pomirenja bratu sa kojim ne pričaš, kada obiđeš bolesnog komšiju itd. I tako čovjek svakodnevno obavljajući svoje vjerske dužnosti na kraju postaju bolji. Iako ćemo često čuti: idem na svaku džumu i tamam je, idem na svaki bajram. Vjera od čovjeka traži istrajnost u pokornosti Allahu u svakom trenutku, danu, mjesecu i godini i tako sve do smrti.
Allahovo zadovoljstvo i nagrada se ne zaslužuju samo u ramazanu, već svakodnevno, svake minute, dana, mjeseca i godine. Kakvi su li oni koji za Allaha znaju samo u mubarek mjesecu ramazanu, a ostalih mjeseci daleko su od ibadeta i pokornosti Allahu? Ne možemo se sjećati Allaha samo onda kada nam teško, kada nas zadesi kakva nevolja, a kada nam je dobro i lijepo – onda nema Allaha nigdje, subhanallah. Tako ne može. Poslanik a.s. nas upozorava i veli da “Znamo za Allaha u blagostanju pa će On znati za nas u teškoći“! To su iskreni vjernici, oni koji znaju za Allaha i u dobru i kada im je teško.
Evo ramazan nam je na izmaku, odlazi i treba da budemo ustrajni u onome što smo započeli u njemu. Da budemo istrajni u namazu, zekatu, sadaci, čistoći, prijateljstvu, okupljanju, porodičnoj idili, da budemo istrajni u pomaganju onima koji su u potrebi drugoga, da radimo na odvraćanju od zla a pozivanju na dobro. Svrha istrajnosti i jeste u tome da budemo bolji pri izlasku nego ulasku u džamiju, pa tako i da budemo bolji pri izlasku iz ramazana nego smo bili pri ulasku u njega. Ustrajmo u tome i budimo strpljivi, jer Allah je doista sa strpljivima, a s kim je On taj je spašen.
Uzvišeni Bože, učini nas od onih koji su ustrajni i koji ne gube nadu u Tvoju milost, uputi nas na put istine. Amin!
