Od Džubejra ibn Abdullaha el-Bedželija, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je kazao: „Vjerovjesnik, s.a.v.s., mi nikada nije branio da uđem kod njega otkako sam primio islam, niti me je kad pogledao a da na njegovom licu nije bio osmjeh.
Od Aiše, radijallahu ‘anha, se prenosi: „Neka žena je dolazila kurejšijskim ženama da ih zasmijava. Kada je Vjerovjesnik, s.a.v.s., učinio hidžru i kada je Allah dao obilje, ta žena je ušla u Medinu. Tako je došla kod mene. Stoga sam je pitala: ‘ta i ta, kome si došla?’ Ona je odgovorila: ‘Došla sam vama.’ Pitala sam: ‘Pa, kod koga si odsjela?’ Ta žena mi je odgovorila: ‘Odsjela sam kod žene koja zasmijava žene Medine.’“ Aiša dalje prenosi: „Allahov Poslanik, s.a.v.s., je ušao, pa je pitao: ‘Ta i ta, žena?’ Na to je Aiša odgovorila: ‘Jeste.’ Potom je on pitao: ‘Kod koga je odsjela?’ Aiša je odgovorila: ‘Odsjela je kod te i te žene koja zasmijava. Onda je Poslanik kazao: ‘Hvala Allahu, duše su (kao) postrojene vojske. Naime, one koje su srodne, zbližavaju se, a one koje nisu srodne, udaljavaju se.’„
Hadiska nauka je otkrila duševne, zdravstvene i socijalne koristi koje se postižu u društvu u kojem prevladava uravnotežen osmijeh i smijeh na licima njegovih pojedinaca. Naime, umjeren osmijeh i smijeh predstavljaju pokretačku snagu za tjelesne mišiće, posebno mišiće lica i onemogućavaju mentalne (psihičke) bolesti koje se često reflektuju na čovjeka putem organskih ili tjelesnih bolesti. Uz to, iskreni osmjesi pokazuju ljubav, daju doprinos u širenju opuštenosti i sreće, pozitivne atmosfere i jačanju društvenih veza među ljudima. Također, obnavljaju čovjekov život, otklanjaju njegove brige, tuge i koroziju sa njegove duše, kao što obnavljaju njegovu aktivnost, prate njegova djela kroz životne muke pomoću produktivnih sposobnosti koje daju najveći doprinos u poboljšanju opće ekonomije.
Izvor: Kako se Poslanik, a.s., šalio?
