Muhammed, a.s.
Naš život na oba svijeta
„…zatim ćete, na onome svijetu, oživljeni biti.” (Kur’an, sura 23. Vjernici, 16)
„…i kad se tog Dana primakne džehenem, tada će se čovjek sjetiti – a na šta mu je sjećanje!? – i reći: „Kamo sreće da sam se za ovaj život pripremio!“ (Kur’an, sura 89. Zora, 23-24)
„… u njemu [Džennetu] će dovijeka sve što zažele imati; to je obećanje Gospodara tvoga; oni će imati pravo to iskati od Njega.“ (Kur’an, sura 25. Furkan, 16)
* Bog je Gospodar vremena, pa tako i vremena koje je nama dao kao život da trajemo i djelujemo tokom našeg postojanja, a ne da se ograničavamo i budemo strogi i nepravedni prema sebi – Njegovoj kreaciji.
* Ponekad ljudi ograničavaju sami sebe, ali i druge ljude, iz različitih razloga. Jedan od razloga su godine. Neko sebe, i druge, osudi da je „prestar“ već sa 25 ili 30, 40 ili 50, pa i 70 i 80 godina. To bi značilo da samo onih prvih nekoliko decenija čovjekovog života nešto vrijede, a onih preostalih 60, 70 ili 20 godina koje nam je Bog dao osudili smo na propast. Zašto bismo našu dušu zaustavljali tokom svih tih godina, koje čovjek ima da djeluje i da proživi usrećujući sebe i druge? Ne možemo nikada biti prestari za život, jer koliko god godina da imamo, to je uvijek ista naša duša. A duša nikada ne stari.
* Mi trajemo duže od ovog života. Naše postojanje je vječno, što nam Bog potvrđuje na više mjesta u Kur’anu. I na drugom svijetu ćemo to opet biti mi, upravo kakvi smo sada u ovom trenutku.
* Na liniji našeg vječnog postojanja smrt je samo jedna tačka. Kada prođemo tu tačku, nastavljamo postojati na drugom svijetu.
Zbog zablude da je smrt kraj, neki ljudi se prepuste, a neki upropaste. Danas se često propagira parola „jednom se živi“, uz poruku, naročito mladima, da čine što ih je volja, da čine nepromišljene, loše, pa i grešne stvari. I onda zbog neinformisanosti da će, ipak, ponovo biti oživljeni, neki ljudi upropaste svoj život i na ovom i na onom svijetu.
Čovjek treba manje da se boji smrti, a više da se boji za to šta će s njim biti na onom svijetu i da se za to pripremi svojim životom na ovom svijetu. A najvažnije je sačuvati i spasiti dušu, te s tim ciljem izgrađivati život.
* Kvalitet našeg postojanje na drugom svijetu, zavisi, prije svega, od Božije milosti, a onda i od našeg života na ovom svijetu. Zato sada, u ovom životu, trebamo uraditi nešto dobro za sebe u budućnosti, za sebe na drugom svijetu. Moramo imati nešto konkretno što ćemo „ponijeti“ sa sobom i što će svjedočiti za nas, pa makar to bio samo osmijeh ili lijepa riječ u kojima je neko našao utjehu.
* Koliko god nam nešto bilo naporno i teško u životu, moramo djelovati, raditi, nastojati, ne smijemo se zaustavljati predugo, jer vrijeme ne stoji i mi se zajedno sa vremenom krećemo u pravcu Ahireta, u pravcu nastavka našeg postojanja. Ne treba žaliti, ako se neke stvari nisu desile ili ostvarile u ovom životu. Ako Bog dȃ, doživjećemo mnoge lijepe stvari tokom svog cjelokupnog postojanja. (31.) „….u njemu [Džennetu] ćete imati sve ono što duše vaše zažele i šta god zatražite, imaćete, (32.) bićete počašćeni od Onoga koji prašta i koji je milostiv.“(Kur’an, sura 41. Objašnjenje)
Nagovještaji Dženneta
“I on će biti u životu zadovoljnom, u Džennetu predivnom, čiji će plodovi na dohvat ruke biti.” (Kur’an, sura 69. Čas neizbježni, 21-22-23)
“U Džennetu ima ono što oko nije vidjelo niti uho čulo i što čovjeku nije moglo ni naumpasti.” (Muhammed, a.s.)
* Svi lijepi osjećaji, lijepi momenti, lijepi događaji koje doživimo, svi su oni nagovještaji i podsjetnici džennetskih ljepota, a Allah najbolje zna.
* Lijepe i sretne trenutke koje osjećamo na ovom svijetu, osjećaćemo još ljepše i intenzivnije na drugom svijetu, u Džennetu. Tu želju i čežnju ponekad osjetimo u posebnim snovima ili na javi, diveći se Božijim stvaranjima i uživajući u Božijoj milosti. A čovjek je, zaista, željan džennetskih ljepota.
Isto tako, kako ne volimo da osjetimo nikakvu patnju, bol, tužne, teške i mučne trenutke, tako ne bismo voljeli da to osjetimo ni na onom svijetu, jer su tamo patnje nesnosne.
* Ovi nagovještaji nam pomažu da znamo kakvim osjećajima treba da težimo u našem daljem postojanju, kako bismo za sebe pripremili Džennet, mjesto vječne sreće.
