S hafizom Botićem razgovarali smo o ramazanu, njegovim blagodatima, kao i o pravim vrijednostima
- Ramazan je vrijeme kada se od zore do zalaska Sunca vjernik svojevoljno odriče nekih stvari poput jela i pića, ali to mora pratiti i odricanje od loših djela, riječi, postupaka. Kada se posti, treba postiti cijelo biće, i duša i tijelo. Ramazan tako postaje prilika da postanemo bolja verzija samih sebe, jer se učimo samosavlađivanju u svakom smislu, od ovog svijeta da nam on postane sredstvo, od materijalnog, od negative u svakom pogledu, od ružnih riječi i djela, loših navika i životnih stilova, od svega onoga što nam šteti. Do svakog čovjeka je da shvati dublji smisao posta, jer pravi post počinje nakon iftara. Trebamo nastaviti biti ljubazni prema drugima, a i prema sebi, voditi računa o vremenu, raditi i truditi se, činiti ibadete, ali ne zapostaviti i naše obaveze na ovom svijetu - kaže hafiz Botić.
Ističe da posebnu pažnju u ramazanu treba posvetiti međuljudskim odnosima, prenosi Avaz.
- Kroz ramazan se treba ići postepeno, polako, ali ustrajno, jer, kako kaže Muhammed, a.s., dragom Bogu je najdraže ono djelo koje je ustrajno, makar bilo i malo. Dakle, bez opterećenja s ibadetima, pa da ih kasnije ne možemo izdržati i prave nam pritisak, već se fokusirati na ono što možemo raditi svakog dana, s lakoćom, jer ćemo tako steći naviku i oni će prerasti u sastavni dio života, neprimjetno. Posebnu pažnju treba posvetiti odnosima s drugim ljudima, oprostiti drugima, prijeći preko njihovih grešaka, obnoviti rodbinske veze i veze s prijateljima, davati poklone voljenima, pomagati potrebnima. Jer ramazan te uči, ako hoćeš da budeš sretan, prvo pomozi drugome. U tuđoj sreći se krije i naša sreća - ističe hafiz Botić.
Ramazan je samo jedan mjesec u godini, koji dođe kao prilika da "restartujemo" naš život, da se duhovno osvježimo i onda ostatak godine provedemo u činjenju dobra
- Nakon Bajrama se vidi pravi efekt ramazana. Hoćemo li i dalje pomagati druge, hoćemo li i dalje biti tu jedni za druge, hoćemo li nastaviti s dobrim djelima. To je prava ocjena ramazana. Jer trideset dana svakodnevnog rada na sebi, posta, namaza, učenja Kur'ana, milostinje i potpomaganja, međusobne ljubavi i oprosta, treba da uradi plodom - naglašava naš sagovornik.
Nikoga ne bi osuđivao ko se vrati starom načinu života, jer izazovi života nisu laki
- Svako ima svoje sopstvene izazove i probleme i razloge zašto radi neke stvari. Da vas upitam, ko odlazi ljekaru? Mnogi će reći, bolesni ljudi. Međutim, imate strašno puno bolesnih ljudi koji neće da idu ljekaru, šute i trpe i žive sa svojim problemom. Neće svi bolesnici otići ljekaru. Ljekaru i u bolnicu odlaze oni koji žele da se liječe. Koji su spremni da urade šta god treba da im bude bolje. Kojima je dosta takvog života, koji vode i žele promjenu. Ključ je u volji i želji za promjenama. Takav je i slučaj sa vjerom. Ko se vraća vjeri? Ljudi koji žele da nešto promijene kod sebe. Koji vide da ovako više ne ide kako su živjeli. Koji su spremni da urade šta god treba da se poprave - priča hafiz Botić.
Naglašava da vjera traži da čovjek ostavi mnoge stvari koje su mu slatke i privlačne, a da radi stvari koje mu se znaju činiti jako teškima.
- Čovjek će ostati u džamiji i nakon ramazana kada njegovi razlozi budu jači od onih stvari koje ga vuku na dno. Samim svojim dolaskom u džamije tokom ramazana oni su iskazali spremnost i ljubav prema vjeri. Vjera je slična liječenju, jer ona, kao i oporavak, zahtijeva promjene životnih navika. Nije to lako, da se razumijemo. Potpuno razumijem one koji pomalo krenu pa stanu, pa se vrate. Mnogo stvari te odvlače i zaista je potrebna jaka volja da ustraješ. Bitno je da svako ide svojim tempom. Neko će, recimo, ovaj ramazan provesti u ibadetu, a poslije njega se vratiti griješenju. Ali i kad se povrati starom načinu života, vjerujte da u njemu i dalje ostaje trag ramazana i ibadeta. Samo je pitanje vremena kada će taj čovjek biti spreman promijeniti neke stvari koje ga sprečavaju da bude bolji - smatra hafiz Botić.
Njegova poruka je da budemo bolji ljudi i shvatimo da je za sreću potrebno malo
- Ramazan nas uči da nam tako malo treba za sreću. Taman toliko da zahvalimo na onome što imamo Onome Koji nam je sve dao. Taman toliko da nazovemo nekog dragog i kažemo mu koliko nam je bitan. Taman toliko da obiđemo bolesnog, nahranimo gladnog, razveselimo tužnog i ispunimo potrebu onom kome nešto treba. Sreća se krije u zagrljaju, toploj riječi, osmijehu i srdačnosti. Sreća su momenti, kada toplina srca topi sve brige ovoga svijeta. Pružimo jedni drugima osmijeh i ruku pomoći. Jer sve ono što dajemo se vraća nama. Neka to budu lekcije koje ćemo ponijeti iz ramazana i s kojima ćemo živjeti tokom ostatka godine - zaključuje hafiz Botić, koji je iskoristio ovu priliku i uputio selame i pozdrave čitaocima, a posebno svojim Dubičanima.
