Oni koji žude za dunjalukom su zaista siromašni, jer se od njega rastaju bez da osjete najbolje od njega.
Da su kraljevi i njihovi sinovi bili upoznati sa srećom koju uživamo, mačevima bi se borili s nama za nju. Ponekad neki od nas iskuse ugodne trenutke kada kažu: ‘’Ako ljudi Dženneta uživaju ono što mi osjećamo, onda zaista dobro žive.’’ Istinski život je na Ahiretu. Svemogući Allah kaže:
‘’Oni koji vjeruju i oni čija su srca sigurna spominjući Allaha. Nema sumnje, srca su sigurna spominjanjem Allaha.’’
‘’I ko god se okrene od sjećanja na Mene – zaista, imat će tjeskoban život, i slijepog ćemo ga oživiti na Sudnjem Danu.’’ (Kur’an 20:124)
Reci: ‘’U Allahovoj opskrbi i milosti – u tome neka se raduju; bolje je nego u onome što nagomilavaju.’’ (Kur’an 10:58)
Dok neki pokušavaju inspirisati ljude da iskoriste svoje vrijeme u Ramazanu na najbolji mogući način, i da na njega gledaju drukčije da bi ostvarili svrhu zbog čega je i propisan, naziru se mnoga pitanja, kao npr.da li istina treba sve ove dokaze? Zar nije jasna mudrom čovjeku? Da li mudar čovjek treba nekog da mu kaže koliko je poslušnost predivna? Kako je lijepo kada si sa Svemogućim Allahom, i kako je slatko spominjanje Allaha? Kako je sretan onaj koji je pokoran! Materijalni život je pretežak za ljude do te mjere da je depresija postala raširen problem. Ovaj svijet je dokazao onima koji ga traže da je bezvrijedan i daje im samo brigu, tjeskobu i tugu – da li i dalje mudrom čovjeku treba da mu neko kaže: ‘’Nemaš niti jednog utočišta sem svog Gospodara; nemaš nade sem u pokornosti prema Allahu; nema izlaza bez Njega?’’
Oni koji pokazuju veliku upornost i odlučnost kada je u pitanju praćenje interesa poput fudbala, pjevanja, mode, tražeći životne potrebe i osiguravajući dobru budućnost za svoju djecu – šta dobivaju za svoj trud i kako ubiru plodove?
Da su ljudi okusili slatkoću puta koji moraju preći, ne bi se povukli, čak ni kada bi ih cijena toga razorila.
Da su ljudi okusili slatkoću molitve, rekli bi onako kako su rekli ljudi prvih generacija: ‘’Nikada nije došlo vrijeme molitve a da prije toga nisam žudio za njom.’’ Ili bi možda rekli: ‘’O Bilale, odmori nas molitvom.’’ I razumite Poslanikovu s.a.v.s. izjavu: ‘’Užitak oka je u molitvi.’’ Neko bi rekao, ‘’Žudim za namazom dok ne postanem potpuno umoran i iscrpljen.’’
Da smo okusili slatkoću ili žeđ u ime Svemogućeg Allaha, slatkoću davanja najdragocijenijih stvari koje imamo zbog Svemogućeg Allaha, bili bismo drukčiji ljudi – da smo samo iskusili.
Pa onda neka nam cilj u Ramazanu bude okus slatkoće namaza, posta, noćnog dobrovoljnog namaza, učenje Kur’ana, osjećanje blizine Svemogućeg Allaha prije zore, ostavljanje tračanja, obaranje pogleda, suzbijanje bijesa, ostajanje u stanju mirovanja duži period i posvetom u spominjanju Svemogućeg Allaha.
Pokušajmo osjetiti najslađu stvar na ovom svijetu ovog Ramazana. Oni koji traže dunjaluk su zaista siromašni jer će ga napustiti bez da osjete ono najbolje od onog što ima. Zamislite čovjeka koji je preselio sa sedamdeset godina. Osjetio je svu slatkoću dunjaluka: poziciju, bogatstvo, potomstvo, slavu, suprugu, itd, ali je ipak napustio ovaj svijet bez da je ijednom osjetio slatkoću obožavanja pri klanjanju, niti je razumio zašto je trebao klanjati. Napustio je svijet i nije osjetio slatkoću jecanja zbog straha od Svemogućeg Allaha.
Nastojmo da preokrenemo teškoću vjerskih obaveza u zadovoljstvo tokom Ramazana, i teškoću poslušnosti u uživanje. Promijenimo želju da uživamo u Ramazanu u želju koja će nas u potpunosti obuzeti.
Živimo dane Ramazana kao da živimo trideset dana u Džennetu. Zaista, postoji džennet na ovom svijetu, i ko god da ne uđe u njega neće ući ni u Džennet na Ahiretu.
