Prvo ćemo spomenuti šta sve umanjuje opskrbu:
Spavanje i mokrenje kad smo goli.
Uzimanje abdesta kad smo nečisti.
Jedenje oslonjen na stranu.
Neuzimanje hrane kad padne sa stola.
Hodanje ispred starijih.
Dozivanje roditelja njihovim imenima.
Čačkanje zuba čačkalicom ili sličnim predmetom.
Sjedenje na pragu.
Uzimanje abdesta u zahodu.
Šivanje odjeće na sebi.
Brisanje lica od jednom.
Ostavljanje paučine u kući.
Izigravanje sa namazom i brzo klanjanje.
Ostavljanje neopranog suđa.
Oblačenje hlača stojeći.
Ne učiti dovu umrlim roditeljima.
Škrtost, lijenost, rasipništvo i griješenje.
Ono što povećava opskrbu je:
Davanje sadake.
Rano ustajanje.
Veselo lice i lijepa riječ.
Pranje posuđa i metenje ispred kuća (Čista avlija).
Branje i jedenje mrvi.
Skrušeno klanjanje i učenje dove.
Obavljanje duha – namaza.
Klanjanje vitr – namaza u kući i spavanje poslije vitr – namaza.
Učenje sure Vakia, Vel – Lejli, Elem nešrah leke, Mulk, Muzemmil.
Dolazak u džamiju prije ezana.
Izvor: Riznica mudrosti (Husejn ef. Čajlaković)
