Poznato je još i kao đavolije ogledalo. Raširilo se među kršćanima koji vjeruju da su njihovi preci uz pomoć ogledala posmatrali zvijezde i hvatali njihovu energiju. Bez naučnog znanja o prirodi, čovjek je mislio da je njegov odraz, koji je vidio na površini jezera ili bare, bio njegovo drugo ja, ili njegova druga duša. Plašio se da, ako bi uznemirio to svoje drugo ja ,uznemirio bi na neki način i samog sebe. Kada su kasnije napravljena staklena ogledala, njihovo razbijanje značilo je i ozbiljnu povredu svoje duše.
Stari Rimljani su vjerovali da se čovjekov život obnavlja svakih sedam godina. Pošto je razbijanjem ogledala taj život bio ugrožen, trebalo je čekati cijelih sedam godina da bi se on obnovio. I ovo sujevjerje je, kao i većina drugih, zasnovana na praktičnim razlozima ekonomskog karaktera.
Staklena ogledala su nekada bila veoma skupa, pa je njihovim vlasnicima dobro došlo ovo vjerovanje koje je pomagalo da ona što duže ostanu čitava. Slično ovome razvilo se i vjerovanje da odlaganje hljeba naopako donosi glad. Neki kršćani vjeruju da je odlaganje hljeba naopako znak podcjenjivanja zbog toga što hljeb, uz vino smatraju najvažnijom namirnicom ”tajne večere."
Također, po kršćanskom vjerovanju koje je naslijeđeno od mušrika (paganskih naroda), prolazak ispod merdevina naslonjenih na zid donosi nesreću, zbog toga što one, po ovom vjerovanju, ometaju silazak sreće ili bogova koji trebaju stići do ljudi da bi im pomogli. Sve je ovo jasna zabluda,od koje se istinski utječemo Uzvišenom Allahu, dž.š.
Nastavlja se.
