Ibrahim, a.s., spustio je na zemlju svog jedinog sina Ismaila i uzeo je nož da ga zakolje, a njegov sinčić je ponavljao riječi: ”Oče, čini što ti se naređuje!”, ni jedan od njih nije znao da je u Džennetu 500 godina odgajan i pripreman ovan za taj trenutak, da bude zamjena za Ismaila, a.s. Zato se pouzdaj u Allaha i ne brini za sretan ishod.
Kada je Nuh, a.s., pozvao svoga Gospodara, govoreći: “Ja sam pobijeđen, a Ti se osveti!”, nikada nije zamišljao da će Allah potopiti cijelo čovječanstvo zbog njega i da će svi ljudi na svijetu stradati i nestati osim Nuha, a.s., i onih koji su bili sa njim u lađi. Zato se pouzdaj u Allaha i ne brini za sretan ishod.
Musa, a.s., kao novorođenče je plakao od gladi toliko da je njegov glas odzvanjao faraonskim dvorcem, a nije htio prihvatiti ni jednu dojilju koju su mu doveli i nisu ga mogli ušutiti svi dvorjani koji su bili zauzeti oko njega, zabrinuti za njegov život. Sva ova zbrke i komplikacije oko malog Musa, a.s., bile su zbog srca žene s onu stranu rijeke koja je čeznula za svojim sinčićom, a kao znak milosti i neizmjerne dobrote Gospodara svjetova prema njoj i njezinom sinu. Zato se pouzdaj u Allaha i ne brini za sretan ishod.
Muhammed, s.a.v.s., ležao je u svojoj postelji tužan zbog smrti voljene supruge Hatidže, r.a., i amidže Ebu Taliba, koji ga je pomagao iako nije primio islam, pa mu je Allah, dž.š., poslao meleka Džibrila da ga na Buraku uzdigne na nebesa i da mu ublaži i odagna tugu susretom sa odabranim Allahovim poslanicima i melekima. Zato se pouzdaj u Allaha i ne brini za sretan ishod.
Kad je Allah izveo Jusufa, a.s., iz zatvora, nije poslao munju da ukloni zatvorska vrata, niti je naredio zatvorskim zidovima da se sruše, već je poslao istiniti san vladaru Egipta, koji mu se ušuljao u njegovu maštu u toku noći dok je spavao, pa je u tom snu i njegovom tumačenju bio izbavak i spas za Jusufa, a.s. Zato se pouzdaj u Allaha i ne brini za sretan ishod.
