Ima nekoliko stvari koje je Poslanik, a.s., radio a koje potpadaju u dio njegovog ibadeta tokom mjeseca ramazana i koje niko drugi nije praktikovao. Jedan od takvih ibadeta je i to da je ponekad neprekidno postio dva dana zaredom, neprekidajući svoj post ni tokom večeri. Radio je to kako bi svaki sat tokom dana i noći posvetio ibadetu, ali je to zabranio ashabima rekavši: “Moje stanje nije kao vaše. Ja provedem noć kod mog Gospodara, Koji me nahrani i napoji.” (Sahih al-Buhari (1963) i Sahih Muslim (1103 – 1105)
Inače, Poslanik, a.s., je običavao požuriti sa iftarom kako bi podstakao ashabe da praktikuju to isto. Također je običavao da odulji sa sehurom što je više moguće do pred kraj sehurskog vremena, kako bi podučio ashabe da to isto rade.
Enes ibn Malik, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, a.s., običavao prekidati svoj post sa svježim datulama prije nego bi stupio na namaz. Kada ne bi imao svježih, on bi prekidao svoj post sa suhim datulama. A kad ne bi imao ni takvih, popio bi nekoliko gutljaja vode. (Sunen Et-Tirmizi, 696 i Sunen Ebu Davud, 2356)
Prirodno je da želite nešto slatko nakon cjelodnevnog posta. A također i voda mnogo koristi jetri nakon cjelodnevnog posta.
Poslanik, a.s., je praktikovao sljedeću iftarsku dovu: “Nestala je žeđ, natopile su se žile i nagrada je osigurana, ako Allah, dž.š., htjedne.” (Sunen Ebu Davud, 2357)
Kada je bio nečist u vrijeme zore, Poslanik, a.s., bi se okupao, klanjao sabah-namaz i zapostio. Poslanikova, a.s., supruga Ummu Selame, r.a., jednom je bila upitana – šta da radi čovjek koji ima odnos sa svojom ženom, a zatim se probudi u stanju nečistoće, a ramazan je i treba da posti. Ona je odgovorila: “Allahov Poslanik, a.s., bi se znao probuditi u stanju velike nečistoće, a koja nije bila uzrokovana snom, pa bi zapostio.” (Sunen el-Tirmizi, 714)
Zbog samilosti prema svojim sljedbenicima, Poslanik, a.s., je podučavao ashabe da sve što čovjek iz zaborava pojede ili popije tokom posta, biće oprošteno. On je rekao: “Ako neko jede ili pije iz zaborava, neka nastavi postiti, jer to ga je Allah, dž.š., nahranio.” (Sahih Buhari, 1933 i Sahih Muslim, 1155)
Nije autentično preneseno od Poslanika, a.s., da je zabranio korištenje surme na očima tokom posta. On je također čistio svoje zube misvakom tokom posta.
Poslanik, a.s., je običavao također da posti i van mjeseca ramazana. A’iša, r.a., kaže: “Allahov Poslanik, a.s., je postio toliko da bi ljudi rekli da nikad neće prestati postiti. Tada bi pauzirao od posta toliko dugo sve dok ljudi ne bi kazali da više neće postiti. Nikad nisam vidjela Allahovog Poslanika, a.s., da posti cijeli mjesec osim mjeseca ramazana. A pored ramazanana, najviše bi postio tokom mjeseca Ša’bana.” (Sahih Buhari, 1969 i Sahih Muslim, 1156)
U početku, prije nego što je post propisan u mjesecu ramazanu, Poslanik, a.s., bi postio na Dan Ašure. To je bilo kada je prvi put stigao u Medinu i otkrio da su Židovi praktikovali da poste na ovaj dan. On ih je pitao zašto su to učinili, a oni su mu odgovorili: “Ovo je veliki dan. Na ovaj dan, Allah, dž.š., je spasio Musa, a.s., i njegov narod, a utopio faraona i njegov narod. Musa, a.s., je postio taj dan iz zahvalnosti prema Allahu, dž.š., a i mi tako radimo.” Poslanik, a.s., je tada rekao: “Mi imamo više prava na Musa, a.s., nego vi.” Tako je postio na taj dan i naredio ashabima da poste taj dan. (Sahih Buhari, 2004 i Sahih Muslim, 1130)
Nakon što je propisan posto tokom mjeseca ramazana, ašura je postala sunnet, tako da su vjernici mogli nakon toga da biraju hoće li ili neće postiti taj dan.
Bio je fleksibilan u postu izvan mjeseca ramazana iz obzirnosti prema potrebama njegove porodice. Jednog jutra je ušao u kuću i upitao: “Imate li šta za jelo?” Kad su mu rekli da nema ništa, on je rekao: “Onda ću postiti”. Drugom prilikom, su mu rekli: “Dobili smo neku hranu na poklon. Neko jelo od datula i svježeg sira”. Zatražio ga je i pojeo, komentarišući: “Ovaj dan ću postiti.” (Sahih Muslim, 1154)
Nije volio da se posti na dan petka i rekao je: “Niko ne treba postiti samo petak, bez da posti i dan prije ili dan poslije.” (Sahih Buhari, 1985 i Sahih Muslim, 1144)
Tokom zadnjih deset dana ramazana, Poslanik, a.s., bi običavao da se povuče u džamiju u itikaf. Prakitkovao je to svake godine, osim jedne godine, kada je odgodio itikaf. U posljednjoj godini njegovog života, proveo je dvadeset dana u itikafu. To je zato što je melek Džebrail, a.s., običavao da pređe cijeli Kur’an s njim jednom tokom svakg ramazana. U posljednjoj godini njegovog života, učinili su to dva puta u ramazanu.
Kad je boravio u itikafu, Poslanik, a.s., nikada nije napustao džamiju, osim radi prirodnih potreba. Njegova posteljina je bila prostrita u džamiji na mjestu gdje je sjedio.
Najbolji put je onaj kojim je išao Poslanik Muhammed, a.s. Zato trebamo učiti kako je Poslanik, a.s., postio i nastojati oponašati njegov primjer u našim riječima, djelima i ponašanju. Oni koji slijede njegov sunnet, najzaslužniji su da budu proživljeni u njegovom društvu i da se on za njih zauzima na Sudnjem danu. Neka Allah blagoslovi nas da slijedimo Njegovog Poslanika, a.s., i u formi i u suštini, u našim riječima i djelima, u našem znanju i našim postupcima, te da nas počasti da budemo u Poslanikovom, a.s., društvu.
