Često se susrećemo sa pitanjima da li su trudnice i dojilje obavezne postiti ili ne, da li moraju pokušati i time iskušati snagu svog organizma, ili imaju pravo jednostavno da iskoriste svoju olakšicu, te da uopće ne poste, s tim da će propuštene dane propisno napostiti.
Kako bismo pojasnili ovo pitanje, korisitit ćemo se referencama iz poznate vjerske literature, koristeći Hanefijski fikh I, Abdulhamid Mahmud Tuhmaz, djelo od Jusuf El-Qardavija, Propisi o postu. Također ćemo konsultirati fetve zvaničnog fetve emina Islamske zajednice u BiH, muftije Enesa Ljevakovića, te neke druge priznate tekstove naših znamenitih fakiha.
Bolesnik, putnik = trudnica i dojilja?
Jusuf el-Qardavi, u Propisi o postu, trudnice i dojilje spominje u dijelu knjige pod naslovom „Ko nije dužan postiti?“
„Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti. Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate...“ (El-Beqare, 185.)
Pod bolesnikom se u ovom slučaju podrazumijeva bolesnik za čiju bolest postoji nada za ozdravljenje. Kako odrediti koje su to bolesti? Za njih se saznaje na jedan od dva načina: Na osnovu vlastitog iskustva, na način da čovjek pokuša postiti jedan ili više dana te osjeti probleme ili pojačane tegobe, ili na osnovu iskustva drugih, pouzdanog ljekara specijaliste koji je u isto vrijeme pouzdan vjernik koji će nam iskreno reći da li smo u mogućnosti da postimo.
Bolesniku je znači dopušteno mrsiti, a ako se zamuči i bude ipak postio trpeći probleme i bolove, taj post ne spada u dobra djela, jer bolest je sigurno preči razlog za mršenje od puta, a putniku je dopušteno mrsiti. Nije bez razloga Allah prvo spomenuo bolesnika, pa tek putnika, jer je bolest preča od puta. Shodno Kur'anu, bolesnik će te dane napostiti, i nema potrebe da se muči, jer ga Allah ne duži.
Prema analogiji, svi islamski pravnici složni su u tome, da trudnica i dojilja spadaju u kategoriju bolesnika koji se nada ozdravljenju, te shodno tome, nije obavezan postiti, ali će propuštene dane napostiti.
Trudnica i post
Žena je u prilici da nosi plod, o čemu Kur'an kaže sljedeće: „Majka ga nosi, a njezino zdravlje trpi...“ (Lukman, 14.)
U tome stanju kod žene se javlja mučnina, nelagoda, poteškoće i bolovi koje ona devet mjeseci strpljivo podnosi, jer ona je ustvari sretna i zadovoljna, svjesna Božijeg dara na trudnoći. Međutim, iz svega kazanog zaključujemo; trudnica žrtvuje svoje zdravlje, te nije u stanju uvijek s lahkoćom da podnosi to stanje. Neke žene imaju posebno teške trudnoće i prema medicinskim pravilima spadaju u kategoriju bolesnika, mjesecima ležeći u bolnici ili kod kuće, čuvajući svoj plod i svoje zdravlje. Druge trudnice lakše podnose stanje trudnoće, ali ipak ne toliko da sebi mogu priuštiti situacije u koje se upuštaju žene koje nisu trudne.
Post nije i ne smije biti poteškoća, jer ga Allah nije propisao da nam oteža, nego da se putem posta približimo Njegovoj ljepoti, Uzvišenosti, da Ga putem posta obožavamo, da se u suštini, tokom tog procesa osjećamo ugodno, mirno i spokojno. Ovo ne znači da su trudnice lišene dostizanja ovih duhovnih stepenica, nego da su samo ograničene na druge ibadete tokom mjeseca posta, što ne smanjuje mogućnost duhovnog zadovoljstva.
Dojilje i post
Po porođaju koji bude popraćen velikim i neopisivim bolovima, ali ipak podnošljivim, jer Allah nikoga ne opterećuje iznad njegovih mogućnosti, počinje jedan drugi period, a to je period dojenja koji može potrajati i do 2 godine, upravo kako Kur'an i preporučuje:
„Majke, neka doje djecu svoju pune dvije godine onima koje žele da dojenje potpuno bude.“ (El-Beqare, 233.)
Iz straha da majka ne izgubi svoje mlijeko i time liši dijete najzdravije hrane koja postoji za mališane, ili da postom ugrozi svoje zdravlje i opće stanje, ona nije obavezna da posti nijedan od perioda dojenja u kojima je zadesi ramazan. Bez obzira na sve savjete nutricionista i ljekara, koji dokazano tvrde da post ne narušava dojenje, da se organizam može prilagoditi, majka tim pokušajem riskira mogućnost da ostane bez mlijeka, jer nijedan organizam ne funkcioniše isto. Naravno da majka može pokušati, naravno da može i postiti, ali ukoliko joj taj post pričinjava poteškoću, kako navodi El-Kardavi za post bolesnika, taj post ne spada u dobra djela, jer Allah ne traži od nas da trpimo. Razlog je vrlo jednostavan, Allah nas nije lišio obaveze napaštanja. I trudnica i dojilja će propuštene dane propisno napostiti.
(Jusuf El-Kardavi, Propisi o postu, preveo Munir Mujić, IZ u BiH i Medžlis IZ Tuzla, Tuzla, 2001, str 61-65 i 79-97.)
U predaji koju navode En-Nesa'i i Ibn Madže od Enesa r.a., gdje on kaže: „Allahov poslanik Muhammed, a.s., je dao olakšicu trudnici koja se boji za sebe da se omrsi, a i dojilji koja se boji za svoje dijete.“
U četiri Sunena navodi se od Enesa ibn Malika el-Ke'bija da je Allhov Poslanik, a.s., rekao: „Allah je oslobodio putnika posta i namaza, a trudnicu i dojilju je oslobodio posta.“
(Abdulhamid Mahmud Tuhmaz, Hanefijski fikh 1, str. 545.)
Allah je posta oslobodio putnika, a svjesni smo da putovanje danas nije toliko teško, poredeći ga s težinom trudnoće, odnosno dojenja.
U djelu Hanefijski fikh 1, Abdulhamid Mahmud Tuhmaz, pod naslovom Isprike koje dozvoljavaju mršenje, autor govori o postu trudnice i dojilje. Pored navođenja argumenata koji potvrđuju dozvolu mršenja trudnice i dojilje, autor navodi i sljedeći stav.
„Nije dozvoljeno dojilji da se mrsi ako može dojiti dijete nečin drugim osim svoga mlijeka. Ako ne može zbog siromaštva ili djetetovog odbijanja druge hrane, dozvoljeno joj je da se mrsi, ako se boji za sebe ili svoje dijete.
Dojilji je također dozvoljeno da se mrsi zbog pijenja lijeka za liječenje dojenčeta, ako je na to uputi ljekar. I ovo nam ukazuje na veličinu milosti islama, lahkoću njegovih propisa i fleksibilnost i realnost njegovih obaveza.“ (Hanefijski fikh, str. 545.)
Što se tiče prvog mišljenja, nigdje nije navedena starost djeteta, odnosno koliko mjeseci dijete bi trebalo da ima, pa da dojilja razmisli o opciji poštenja i uskraćivanja djetetu majčinog mlijeka. Pretpostavit ćemo da je autor mislio na dijete koje ima 12 i više mjeseci, kada je već u mogućnosti da aktivno jede drugu hranu, ali opet i tada dijete treba neku vrstu mlijeka, pa bi majka ga ipak i dojila i postila (ma koliko rijetko to bilo) i možda narušila svoje zdravlje. Uzet ćemo u obzir i sve obaveze koje majka ima u porodici i kući. Treba pretpostaviti i naučne činjenice otkrivene tek u novije vrijeme o vrijednosti majčinog mlijeka, o formuli koja se ne može kopirati, a koje se u toku dvije godine mijenja i prilagođava uzrastu djeteta, što vještačke mliječne formule nisu u stanju.
Na ovom linku je i fetva muftije Enesa Ljevakovića o postu trudnice i dojilje.
Davanje fidje
Za razliku od naše hanefijske pravne škole, ostale pravne škole dodaju dva slučaja kada je obavezno dati fidiju, pored onih koji su spomenute u Kur'anu.
Fidja je otkup za nemogućnost posta u Ramazanu, materijalna žrtva koju određene kategorije lica plaćaju kako bi i pored teškog fizičkog stanja u koje ih je stavio Gospodar, bile učesnice u blagodatima Ramazana. Lica koja su obavezna dati fidiju su stare i iznemogle osobe i trajni bolesnici koji nemaju nade u izlječenje, terapija ih sprječava trajno da poste (npr. teški dijabetičar koji svaki dan uzima inzulin).
Prema malikijskoj, šafijskoj i hanbelijskoj pravnoj školi, ako trudnice i dojilje prekidaju post Ramazana iz bojazni za svoj plod ili dojenče, treba da pored napaštanja propuštenih dana da dadnu i fidiju. Ako to rade samo zbog straha za vlastito zdravlje, onda će te dane samo napostiti, bez davanja fidje. Ovi pravnici smatraju da trudnice i dojilje, također, ulaze u opće značenje kur'anskog ajeta o fidiji u kome se kaže: „A oni koji ga jedva podnose, dužnost je da daju fidju...“
(Mustafa Hasani, „Fidja – post trajno bolesnih i starih iznemoglih lica“, Preporod, islamske informativne novine, XXXIII, br. 22/743, 15. Novembar 2002/10., Sarajevo,, str. 17.)
Trudnice i dojilje su lišene obaveze posta, te se trebaju koristiti tom olakšicom. Ne treba da im pričinjava poteškoću činjenica da te dane svakako treba napostiti, te da postom njihov organizam trpi, jer Allah voli robove koji se koriste Njegovim olakšicama.
Da nam Allah olakša i ukaže na pravi put, te osvijetli puteve za dostizanje Njegovog zadovoljstva.
