Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “U noći Arefata, zaista se Allah spušta na zemaljsko nebo i, ponoseći se s vama pred Svojim melekima, govori: „Došli su Mi Moji robovi prašnjavi i raščupani iz dalekih, udaljenih krajeva očekujući Moj Džennet!“, a onda se obraća hadžijama: „Kada bi vaši grijesi bili koliko ima zrna pijeska, kapi kiše ili morske pjene – sve bi vam ih oprostio! Idite robovi Moji, sve vam je oprošteno, kao i onima za koje ste molili!!!“
(Ibn Hibban, Bezzar i Taberani u El-Mu’džemu-l-kebiru – sahih)
Kada ne bismo znali ni za jedan drugi, osim ovog hadisa, dovoljno bi bilo da pokrene čak onoga koji nije ni razmišljao o obavljanju hadža. Koja čast za mizernog Allahovog roba koji je stvoren od prašine i njenih elemenata da se Allah, Koji svim vlada i upravlja, ponosi i to pred bezgrješnim melekima, hvaleći hadžije koji su došli iz dalekih krajeva očekujući Njegov Džennet!
Kakva radost i ushićenje treba da obuzme hadžije, nakon činjenice da će im njihov Gospodar sve grijehe, koliko god ih bilo i kakvi god bili, oprostiti! Ne samo njima, nego i onima za koje su hadžije molile. Hadžije obično upućuje dove za svoje porodice, prijatelje i poznanike.
Ova činjenica podstiče sve nas da budemo dobri sa hadžijama, da razvijamo međusobnu ljubav i lijepu komunikaciju sa njima, kako bi nas se sjetili na Arefatu i molili Allaha Plemenitog za nas, naše zdravlje i sve što nam je potrebno.
Ovo, takođe, doprinosi jačanju međubratske saradnje koju islam od početka inicira i njegovanju jakih rodbinskih, prijateljskih, međukomšijskih i društvenih odnosa.
Pa zar, nakon ovih Vjerovjesnikovih, s.a.v.s., riječi može neko od muslimana ostati ravnodušan i ne poželjeti istoga momenta naći se na Arefatu, zajedno sa milionskim skupom i postati predmetom Allahove posebne pažnje i oprosta?!
