Sva djelovanja i postupci Vjerovjesnika milosti, s.a.v.s., počivali su na temelju milosti i ljubavi. On je prema svakom stvorenju bio blag i samilostan i ispunjavao potrebu svakoga ko je bio u nevolji. U moru njegove duboke samilosti i ljubavi čak su i životinje imale svoj udio. Naime, ljudi iz perioda džahilijeta su bili nemilosrdni i bezdušni prema životinjama. Bez imalo milosti su odsijecali komade mesa sa žive životinje i kao takvo ga jeli. Organizirali su borbe između životinja… Takve odvratne običaje dokinuo je plemeniti Poslanik, s.a.v.s.
Ebu Vakid, r.a., pripovijeda: „Kada je Resulullah, s.a.v.s., došao u Medinu, njeni stanovnici su odsijecali grbu sa žive deve i meso sa butova živih ovaca i kao takvo ga jeli.“
Resulullah, s.a.v.s., je taj njihov postupak zabranio, rekavši: „Sve što se odsiječe sa žive životinje isto je kao lešina i ne može se jesti!“ (Tirmizi, Sajd, 12/1480)
Jednom prilikom plemeniti Poslanik, s.a.v.s., je vidio mazgu čije je lice bilo žigosano. To ga je rastužilo, pa je rekao:
„Neka je Allahovo prokletstvo na one koji su ga žigosali!“ (Buhari, Zebaih, 25)
Kada je vidio uznemirenu pticu kojoj su uzeli mladunče iz gnijezda, samilosni Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Ko je uznemirio ovu jadnicu, uzevši joj njeno čedo? Brzo joj donesite njeno mladunče!“ (Ebu Davud, Edeb, 163-164/5268)
Kada je plemeniti Poslanik, s.a.v.s., krenuo u Mekku, iz Medine je izišao u ihramu. Kada su stigli do mjesta zvanog Usaje, vidio je jednu gazelu kako ležeći spava u hladu jednog drveta. Prvak svih svjetova, s.a.v.s., naredio je jednom od svojih ashaba da ostane na tom mjestu i pripazi na nju dok ne prođe cijela karavana, kako je niko ne bi uznemirio. (Muvetta, Hadž, 79; Nesai, Hadž, 78)
Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., krenuo u pohod osvojenja Mekke, s njim je bilo 10 hiljada boraca. Na putu je vidio kuju koja je dojila svoje mlade, pa je odmah pozvao Džuajla ibn Suraku, r.a., i zadužio ga da stoji pored njih i pripazi dok svi prođu, kako se životinje ne bi preplašile od islamske vojske. (Vakidi, II, 804)
Jednoga dana je vidio devu čija se koža pripila uz kosti, pa je rekao njenom vlasniku: „Bojte se Allaha u pogledu životinja koje ne govore! Jašite ih i koljite tek kada ih uhranite!“ (Ebu Davud, Džihad, 44/2548)
Jednom prilikom Allahov Poslanik, s.a.v.s., je svratio u bašču jednog Ensarije. U bašči je bila jedna deva koja je, kada je vidjela plemenitog Poslanika, s.a.v.s., počela cviliti, a iz očiju su joj tekle suze. Prišao joj je i pomilovao iza ušiju. To ju je umirilo. Potom je upitao:
„Čija je ovo deva? “Priđe mu jedan mladi Medinlija i reče: To je moja deva, Allahov Poslaniče! Ponos svijeta, s.a.v.s., mu reče:
„Zar se ne bojiš Allaha u pogledu ove životinje koju ti je On darovao? Ona mi se žali da je ne hraniš i da je mnogo umaraš!“ (Ebu Davud, Džihad, 44/2549)
Jednom prilikom plemeniti Poslanik, s.a.v.s., je naišao pored čovjeka koji se spremao da zakolje ovcu. Nakon što ju je oborio na zemlju uzeo je nož i počeo ga oštriti. Kada je vidio taj grubi i bezosjećajni postupak, plemeniti Poslanik, s.a.v.s., ga je upozorio riječima:
„Zar želiš da ubiješ životinju više puta? Nisi li mogao naoštriti svoj nož prije nego si je oborio na zemlju?!“ (Hakim, IV, 257, 260)
U jednom časnom hadisu je rekao: „Hoćete li da vas obavijestim o onome ko je daleko od Džehennema i od koga je Džehennem daleko?“ A potom je odgovorio:„To je čovjek koji je nježan, obazriv, samilostan, blag i prijatan!“ (Ahmed, I, 415)
U jednom hadis-i šerifu plemeniti Poslanik, s.a.v.s., je opisao stanja samilosnih i nemilosrdnih ljudi. Spomenuo je kako je jedna nečasna žena vidjela u pustinji psa kako zbog prevelike žeđi jezikom liže pijesak. Sažalila se na njega, skinula svoju cipelu i njome iz bunara zahvatila vode kojom je ugasila njegovu žeđ. Zbog toga je Allah oprostio njene grijehe. Jedna druga žena nije vodila računa o svojoj mački. Ostavila ju je bez hrane, zatvorila i spriječila da lovi sitne životinje na zemlji. Na kraju, mačka je uginula, a žena postala putnik prema Džehennemu! (Buhari i Muslim)
Ovim metodama odgoja plemeniti Poslanik, s.a.v.s., je neznabožačko društvo preobrazio u sretnu zajednicu. Ljudi koji su nekada imali ružnu ćud i loše se odnosili prema drugim ljudima, pa čak i zakopavali svoju žensku djecu, postali su primjer lijepoga vladanja, uljudnosti, nježnosti i samilosti, koju su pokazivali čak i prema životinjama.
To je zbog činjenice što je plemeniti Poslanik, s.a.v.s., kao savršeni uzor/usvetu’l-hasene, vodio računa i o pravu jednog sićušnog vrapca.
Odgajao je svoje ashabe sa velikom pažnjom, ukrašavajući ih neopisivo lijepim ahlakom.
