Odgoj se može definirati kao proces usmjeravanja i oblikovanja intelektualnog, moralnog i emocionalnog razvoja pojedinca. Ako se referiramo na islamsku tradiciju, on je dodatno povezan s prenošenjem islamskih vrijednosti, gdje bi uspješan odgajatelj morao imati temeljito razumijevanje islamskih principa kako bi mogao ispravno prenositi znanje. Riječ odgoj možemo prevesti na arapski jezik riječju terbijje, u čijem korijenu je riječ Rabb, koja se može prevesti u svom etimološkom značenju kao Odgajatelj, Onaj koji odgaja stvorenja i upućuje ih na Pravi put.
Sve obrazovne ustanove (škole) u ljudskoj povijesti bavile su se odgojem, od antičkog doba pa sve do islamske ere koja je odgoju i moralu dala veoma istaknuto mjesto. Uglavnom, smatra se da je odgoj temeljni i presudni faktor koji utječe na sve društvene tokove.
Osnovni cilj ovog rada jeste upravo taj: pronaći faktore koji su povezani s unapređenjem profesionalnih kompetencija odgajatelja u radu s djecom u svjetlu islamske odgojno-obrazovne misli. Imajući u vidu da je današnje društvo izloženo različitim društvenim krizama, koje ostavljaju negativne posljedice na zajednicu u cjelini, odgajetelj ima ključnu ulogu jer njegov profesionalni angažman nije ograničen na osmosatno radno vrijeme, već ono nadilazi radno vrijeme i prostor. Uz profesionalne kompetencije, odgajatelj mora imati želju da uspije iako je svjestan da pravi uspjeh zavisi od Uzvišenog Gospodara. Ovako motiviran odgajatelj je potreban svakoj odgojno-obrazovnoj ustanovi.
Proces odgajanja u današnje vrijeme je najveći izazov s kojim se suočava svaka porodica, kao i društvo u cjelini, i predstavlja dugotrajan proces koji zahtijeva neophodno vrijeme u kombinaciji truda, strpljenja, mudrosti i znanja. Rad s djecom zahtijeva mnogo truda i strpljenja jer se od odgajatelja traži da razumije različite faze razvoja i da poznaje karakteristike svakog djeteta. Spomenute četiri odlike – trud, strpljenje, mudrost i znanje – ne moraju nužno biti poredane ovako. Pored nabrojanih potrebne su i druge vještine, ali ove su najznačajnije.
Islamsko obrazovanje je usko povezano s razvijanjem ljudske misli te usklađivanjem emocija čovjeka i njegovog praktičnog djelovanja. Zdrav pristup i mudrost u komunikaciji su neophodni i prvi su znakovi uspješnog odgajatelja. Činjenica je da se odagajetelj konstantno mora prilagođavati vremenu i situaciji; od njega se očekuje da ide ukorak s vremenom te zato mora imati dobru organizaciju i razvijene kompetencije. Od odgojno-obrazovnih ustanova se očekuje da obavezno prate savremena dostignuća i socio-ekonomske promjene u društvu.
U radu s djecom odgajatelji se suočavaju s generacijom koja potječe iz različitih pristupa odgoja svojih roditelja. Imamo djecu koja su odgojena u porodicama gdje su roditelji osjetljivi i puni razumijevanja prema svojoj djeci, ali su postavili jasne granice, gdje su djeca sigurna u sebe i samopozdana su. S druge strane, imamo i djecu gdje su roditelji strogi, nesenzibilni, gdje djeci postavljaju pravila koja se moraju poštovati. Iz takvih porodica djeca su uglavnom povučena i prestrašena.
Iz raziličitih pristupa porodičnog odgoja i često različitih mentaliteta, odgajatelj treba razumjeti potrebe djece, ohrabrivati ih i postavljati granice i prikladna pravila. Ovaj odgojni stil pruža djeci sigurnost i pripadnost zajednici.
Primjeri Božijih poslanika u odgojnoj misiji
Allah, dž.š., je kroz misiju Božijih poslanika, pokazao kakav odnos bi trebali imati oni koji odgajaju druge. Da bi se ostvario određeni cilj i da bi se ostvarili najbolji rezultati, potrebno je planiranje i usvajanje osnovnih znanja. Imamo puno primjera, a za ovu priliku ćemo izdvojiti nekoliko kroz događaje vezane za Ibrahima, Jakuba, mudrog Lukmana i Muhameda, a.s.
Kazivanje o Ibrahimu, a.s., u Kur’anu je najduže kazivanje nakon priče o Musau, a.s. i ono zahvata jedan cijeli džuz. To nas upućuje na promišljanje o događajima vezanim za Ibrahima, a.s., gdje se mogu naučiti lekcije u postizanju ciljeva islamskog odgoja. Osim što Ibrahim, a.s., predstavlja simbol tevhida, čiste vjere, on je uzor cijelom čovječanstvu. Postoje tri epiteta koja su trajno označila Ibrahima, a.s., i njegovu privrženost ispravnoj vjeri islamu. To su imam, ummet i vafijen. Uzvišeni je rekao:
إماما ًَِ للناس َِّ جاعل ََُِ إن ََِِّ قال
“Učiniću da ti budeš ljudima imamuzor u vjeri!”
َني ِك ِش ُم ٱلْ َن ِم ُك يَ ْم َولَ ًفا حني ل تا ًۭ ن قا أمة ًۭ كن إبرهمي َٰ إن
2Ibrahim je bio primjer čestitosti, pokoran Allahu, pravi vjernik, nije druge smatrao Allahu ravnim.” (El Enam, 120)
﴿٣٧﴾ وف َّٰٓ ٱلى َِّ َٰرهمي ْب ِإ َو
“… koji je obaveze potpuno ispunjavao.” (Nedžm, 120)
Ova tri pojma – imam, ummet i vafijen – najbolje oslikavaju ulogu koju je imao Ibrahim, a.s., kao najbolji uzor i primjer drugima. Temeljne su dvije karakteristike Ibrahima, a.s., koje izdvajamo, a bez kojih ne može uspjeti ni jedna misija. Prva je, posjedovanje zdravog srca i čiste namjere, a druga – zrelost u ispravnom zauzimanju stava.
Zdravo srce je oslobođeno od širka, sumnje, obmane i zavisti prema drugom.
ۥهبقلبسلمي ٍۢ بر إذجاء
“Kad je Gospodaru svome iskrena srca došao.” (Saffat, 84)
On je iskren prema Uzvišenom Gospodaru, čistog srca, potpuno se predajući, što znači da je bio spreman da svaku Božiju odredbu prihvati, a nakon toga da je i realizira.
َني ِم ٰعلَ ٱلْ ِّب َر ِل ُت ْم ْسلَ أَ َل قَا ِل ْس أَ ُٓۥه َبرُّ ُۥل َل قَا ْذ ِإ
“Kada mu je Gospodar njegov rekao: ‘Budi poslušan!’ – on je odgovorio: Ja sam poslušan Gospodaru svjetova!”
(Bekare, 131)
Pored toga, svaka promjena, reforma, traži neophodnu pripremu u jačanju i suočavanju sa izazovima. Allah, dž.š., je dao Ibrahimu, a.s., zrelost i sabranost pripremajući ga za cilj koji će nositi. Nadahnjivao ga i upućivao sve dok nije bio u stanju da se nosi s tim ciljem.
َني ِم ِل ٰعَ ِهۦ ِب َوكنَّا ُل ْب قَ ِمن ُۥه َد ْش ُر َمي ِه َٰر ْب ِإ َيْنَا َءات ْد َق َولَ
“Mi smo još prije Ibrahimu razboritost dali i dobro smo ga poznavali.” (El Enbija, 51)
Jakub, a.s., je imao dvanaest sinova i i nije jednostavno biti pravedan i imati isti tretman prema svima. I pored nepravde učinjene od strane sinova prema jednom od njih, nije ih odbacivao već ih je bodrio, opraštao i usmjeravao na izlaz. Jedan od primjera je sljedeći ajet:
ِمن سو۟ا ۟ت َل َو ِه ِخي َوأَ َف ُس يُو ِمن ُسو۟ا َّس َح فَتَ ُبو۟ا ْذه ٱ َّن يَٰبَ
َُُِٰ يـَْٔ
ٱلكفرون ُم ْو َق ٱلْ َّل ِإ ِل ٱ ْوحِ َّر ِمن ُس َٔـ ۟ييْ َل ۥه ِإن ِل ٱ ْوحِ َّر
“O sinovi moji, idite i raspitajte se za Jusufa i brata njegova, i ne gubite nadu u milost Allahovu; samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost.” (Jusuf, 87)
Za Lukmana je dovoljno kazati da mu je Bog dao mudrost. Ta mudrost se ogleda u znanju, dobrom razumijevanju i shvatanju islama. Njegovi savjeti su ostali prisutni za sva vremena, a jedan od njih je upućen svome sinu ali i svakom od nas.
َك ِت ْو َص ِمن ْض ُض َوٱغْ َك ِي م˻شْ ِف ْد ِص ْق َوٱ
“U hodu budi odmjeren, a u govoru ne budi grlat.” (Lukman,19)
Svi su Božiji poslanici imali makar jednu dionicu na koju smo se mogli referirati i gdje su njihove poslaničke misije primjer na koji se možemo ugledati. Život i praksa Muhameda, a.s., zauzima potpun prostor u svakom segmentu našeg djelovanja. To nam potvrđuje kur’anski ajet gdje se Allah, dž.š., koristi posebnom zakletvom, kune se životom Muhammeda, a.s:
َمهُون ْع يَ ْم ِت َرِ ْك َس ِفى لَ ْم ُن ِإ َك ُر ْم َع لَ
“A života mi tvoga, oni su u pijanstvu svome lutali.” (Hidžr,72)
Ovim je ajetom život poslanika Muhameda, a.s., stavljen u središte cjelokupnog islamskog prakticiranja vjere.
Zadaća odgajatelja je organizirati odgojni proces u ambijentu da djeca mogu prirodno učiti i razvijati osjećaj samopoštovanja i kada odgajetelj razumije stvarne potrebe djeteta, tek tada može pomoći u kvalitetnom razvoju i odgoju. Najteže je mijenjati se i prilagođavati potrebama drugih, a posebno onoj kategoriiji za koju smatramo da se trebaju prilagođavati nama. Da bi odgajatelj bio efikasniji potrebno je i da pravi suradničke odnose sa svim sudionicima u odgojnom procesu.
Pored svih kompetencija koje odgajatelj treba posjedovati, veoma je važan emocionalni aspekt. Emocije se ne mogu sakriti, lahko će svako dijete primijetiti koliko je odgajatelj iskreno posvećen njemu i njegovu odgoju. To se najbolje vidi u intuitivnom djelovanju, kada odgajatelj svoje ponašanje prilagođava situacijama i neočekivanim prilikama. Teorijska znanja koja su usvojena ne mogu se u potpunosti prilagoditi situacijama koje će se dogoditi, posebno kada znamo da je svaka osoba svijet za sebe. Zbog toga je važno imati dobru komunikaciju gdje će pronicljiv odgajatelj razumjeti potrebe učenika.
S obzirom na to da je Kur’an temelj naše misli, Poslanikov put odgoja mora biti osnova našeg pristupa. Shodno tome, možemo izdvojiti neke od posebnih karakteristika uspješnog odgajatelja, a prva među njima je:
– Vedrina lica i osmijeh
Ove vrline djeluju optimistično na sugovornika, posebno na one kojima je samopouzdanje važno, kao što su adolescenti jer dobro raspoloženje unosi entuzijazam. Nije slučajno Poslanik, a.s., rekao:
صدقة. كل أخيك وجه يف ُّسمك تب
“Osmijeh upućen bratu muslimanu je sadaka.”
Koliko god da je čovjek izložen obavezama i problemima, treba unositi vedrinu. Na taj način se pridobija pažnja djece i njihova obzirnost. Kao što svaka sadaka koristi i traje onom kome je udijeljena tako i osmijeh ostavlja vidljiv trag na našem sugovorniku. Možda će zaboraviti o čemu ste razgovarali, ali halo efekt i sveukupni dojam neće zaboraviti. Poslanik, Muhamed, a.s., je unosio radost među djecu i tako pridobijao njihovu pažnju.
Prirodno je da čovjek voli nasmijano lice, a bježi od onog koje je namrgođeno.
U drugom hadisu se spominje da je Poslanik rekao: “Dočekujte vjernike i druge ljude raširenih ruku, vedrog lica i osmijeha.”
Druga karakteristika uspješnog odgajatelja bila bi:
– Blagost i samokontrola te suzdržavanja od naglih reakcija
Odgajatelj treba biti vrlo oprezan, ne donositi ishitrene odluke i kontrolirati se kada je ljut.
Prenosi se da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Nije jak onaj koji udara, već onaj koji se strpi i savlada kada je ljut.”
– Biti dobar uzor nekome
Biti nekom uzor predstavlja temelj odgoja i obrazovanja jer svaka mlada osoba ima svoga uzora. Postoji bliski uzor, tj. onaj koji je neposredan; i udaljeni, o kojem se piše ili čita. Kao što dijete oponaša svakoga oko sebe, roditelje i druge, tako mlada osoba pronalazi svog uzora, a da ponekad i nije svjesna toga. Naglašavajući važnost uzora, Allah, dž.š., nas podsjeća na neprikosnovenog uzora u svemu:
َن َك َمن لِّ ٌۭة حسشَنَ ٌة َو ْس ُأ ِل ٱ ِل ُسو َر ِف ْك لَ َن َك ْد لَّقَ
كثريا ًۭ َل ٱ َر َك َذ َو َر ِخ ْلءا ٱ َم ْو َي َوٱلْ َل ٱ ُجو۟ا ْر يَ
“Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onome svijetu, i koji često Allaha spominje.”
(El-Ahzab, 21)
Uloga odgajatelja jeste da skrene pažnju na vrijednosti koje su trajne i da istakne nedostatke vještačkih i kvaziuzora. Poslanikovi savjeti: “Klanjajte onako kako ste mene vidjeli da klanjam!” Ili, “Uzmite od mene vaše obrede hadža,” govori o tome kako uzor nije samo na deklerativnoj razini, nego je to navika, slijeđenje i praksa. S obzirom na to da je odgajatelj stalno sa svojim učenicima, on postaje uzor svojim djelima, što je efikasnije od onoga ko je uzor samo riječima. Lijepo je čuti kada vam bivši učenici kažu da ste bili njihov uzor. Svima nam je Poslanik uzor, ali i mi smo uzor onima koje podučavamo, a možda i nekim drugima.
– Psihološka stabilnost
Psihološka stabilnost je jedna od kvaliteta koju treba posjedovati uspješan odgajatelj. Osoba koja nije mentalno stabilna ne može preuzeti odgovornost odgoja djece. Psihološka osnova se smatra temeljnim stubom u izgradnji zdravog odgoja. Mentalno zdravlje se postiže i održava kroz ibadete tako da redovno izvršavanje vjerskih propisa na dnevnoj bazi čini čovjeka stabilnim, smirenim i potpuno fokusiranim. Spominjanje Gospodara kroz dnevni zikr oplemenjuje čovjeka i puni ga pozitivnom energijom iz skrivenog izvora, a time se smiruje srce.
Kaže Allah, dž.š., u suri R’ad:
ِل ٱ ِر ْك ِذ ِب ُبم ُقلُو ُّئ َم ْط َوت ُنو۟ا َءام َن ِلي ٱ
ُب ٱلْقلُو ُّئ َم ْط ت ِل ٱ ِر ْك ِذ ِب َل أَ
“…One koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah spomene, smiruju – a srca se, doista, kad se Allah spomene smiruju!” (Rad, 28)
– Temeljitost u poslu i iskren nijet
Predanost poslu i iskrena namjera su uslovi za prihvatanje bilo kojeg ibadeta, pa i aktivnosti vezane za odgoj, shodno poznatom hadisu da se djela cijene prema namjeri. Zbog dužine i kontinuiteta vaspitno-obrazovnog rada koji traje godinama, odgajatelj može da smetne s uma da svako djelo mora graditi na čistoj i iskrenoj namjeri.
Rekao je Allahov poslanik, Muhamed, a.s.:
“Allah ne prima djelo, osim onog koje je učinjeno iskreno u želji da se postigne Njegovo zadovoljstvo.”
– Strpljivost i upornost
Jedna od odlika koje se trebaju naći kod svakog, a posebeno kod odgajatelja jeste strpljivost u izvršavanju predviđenih odgojno-vaspitnih mjera. Činjenica da je Allah, dž.š., spomenuo strpljivost na devedeset mjesta govori nam da je to osobina na kojoj se zasnivaju druge osobine i kvalitete. Kako se traži suzdržanost i strpljenje prema dječijim postupcima, tako se traži odmjerenost u preduzetim disciplinskim mjerama. Nekada želimo da vidimo rezultate našeg rada odmah, a trebamo biti svjesni da će se oni naknadno vidjeti.
Od Ebu Hurejre se, kao merfu’ predaja, prenosi: “O ljudi, u međuljudskim odnosima nećete uspjeti s vašim imetkom, već s prijatnim licima i lijepom naravi.”
– Mudrost i optimizam
Kada su upitali Ibnul Kajjima šta je mudrost, on je odgovorio: “Mudrost je raditi ono što je prikladno, na odgovarajući način u odgovarajuće vrijeme.” Dio mudrosti odgajatelja jeste da postavi stvari na svoje mjesto, da razumno postupa i kontroliše svoje emocije. Mudrost najviše dolazi do izražaja u kriznim vremenima i nepredviđenim situacijama kada odgajatelj zadrži smirenost te stvari posmatra objektivno. Mudar odgajatelj je optimističan bez obzira na složene okolnosti i on zna procijeniti između ispravnog i pogrešnog.
I na kraju, uz duboko poznavanje vjere, odgajatelj treba imati sposobnost da se stavi u položaj drugih i razumije njihove osjećaje, a njegov lični primjer pomaže u oblikovanju karaktera učenika. Uz to što nastoji očuvati islamske vrijednosti, nastoji prilagoditi svoje metode odgajanja kako bi odgovorio potrebama učenika. Ove odlike pomažu odgajatelju ne samo u prenošenju odgojno-obrazovnih sadržaja već i duhovnom razvoju prema islamskim načelima. Dobar odgajatelj može napraviti veliku razliku u životu učenika, od njihovog ponašanja u učionici do dugoročnog uspjeha. Bez obzira na uloženi trud i napor, uspješan odgajatelj će uvijek imati na umu kur’anski ajet upućen riječima Šuajba, a.s.,
“Ja ne želim činiti ono što vama zabranjujem; jedino želim učiniti dobro koliko mogu, a uspjeh moj zavisi samo od Allaha; u Njega se uzdam i Njemu se obraćam.” (Hud, 88) (IIN Preporod)
