Mnogi ne mogu pronaći svoj smiraj, ma koliko bili sretni i ispunjeni dunjalukom, osjećaju ogromnu prazninu. Prazninu koju im opet taj dunjaluk ne može nadomjestiti. Mnogo je česta rečenica među ljudima: ¨Imam sve, ali opet nisam sretan.¨ Ali, tajna je u tome što sreća ne dolazi od materije, ona dolazi od onoga što nije materijalno. I kada se čovjek navikne na tu sreću, imao ili nemao materijalno bogatsvo on će biti sretan i spokojan.
Jedan od glavnih uzroka duhovne sreće i spokoja jeste upravo Kur’an. Ono što je od Allaha objavljeno ljudima kao Milost, Lijek, Uputa, Putokaz… Božansko među nama. Ono u čemu trebamo da pronalazimo mir i spokoj, ono čemu trebamo da bježimo od prolaznosti i materijalizma. Božiji govor koji možemo držati u svojim rukama i izgovarati svojim jezicima, mi, slabašni i prolazni robovi. A koliko puta tražimo sreću u nečemu drugom mimo Kur’ana, mimo Allahovog govora? A naš Kur’an, možda prekriven prašinom, već danima, mjsecima pa čak i godinama stoji nedotaknut.
Budimo svjesni da svoj život možemo promijeniti već danas. Možda promijena neće biti lahka na samom početku, jer svaki početak je uglavnom težak. Ali, važno je samo da smo odlučni za promjenu, da smo odlučni da nećemo odustati. Da ćemo se boriti sa svojim nefsom, iako je, ruku na srce, najteže se izboriti sa našim sopstvenim nefsom.
Neka vaš prvi korak bude da uzmete abdest i pogledate svoj Kur’an. Možda obrišete prašinu sa njega i otvorite ga. Čim pogledate njegove stranice osjetit ćete neopisiv mir. Neki spokoj koji riječi ne mogu prenijeti onome ko to nije osjetio. Razmislite na trenutak. Pa vi upravo držite Allahov govor u svojim rukama! Ono što vam istinski može promijeniti život i učiniti vas sretnim. Ono što je lijek i milost za vašu izmorenu dušu, izmorenu od dunjaluka i prolaznosti. U rukama držite vječnost koja vam može učiniti ništavnom prolaznost. Do vas je da li ćete Kur’anu dopustiti da vam promijeni život. Ako ste se odlučili da hoćete, onda je slijedeći korak da, ako ne znate arapsko pismo počnete sa učenjem sufare, a ako znate, započnite sa učenjem Kur’ana, sa svakodnevnim iščitavanjem njegovih stranica. Za početak možete učiti po jednu stranicu, zatim povećavati po još jednu i još jednu… Naviknite se da Kur’an bude vaša svakodnevnica, da vam nedostaje ako samo jedan dan preskočite, ako samo jedan dan ne budete učili. To će biti već ovisnost o Kur’anu, a to znači da će vam Kur’an polahko početi mijenjati život.
Ako ste postali ovisni o Kur’anu, onda možete polahko da ga počnete i pamtiti. Dopustite da se vaša memorija napuni Kur’anom, da vaše misli budu usmjerene Kur’anu i da se počnete radovati Kur’anu. A radovati ćete se svaki put kada naučite novi ajet, novu stranicu, novu suru. Jer vaš vremenski okvir će polahko postajati Kur’an. Sve manje vremena ćete imati za prazan govor, bespotrebne susrete i sijela, za TV ekrane i mobilne telefone. Jer, vidjet ćete da to smeta Kur’anu, i da vam krade vrijeme namijenjeno za Kur’an. I kada dođete umorni s posla, iz škole, ili umorni od svakodnevnih obaveza, vaš odmor će biti uz Kur’an. Jer, jednostavno ćete čeznuti za njim, čeznut ćete da ga uzmete u ruke i da s vaših usana poteče Allahov govor, izvor svake ljepote i smiraja…
Dok budete pamtili Kur’an, naučit ćete se strpljenju, nadanju, upornošću. Naučit ćete da se oslanajte na svog Gospodara, da dižete svoje ruke put neba i molite Ga. Jer, toliko je odgovora u Kur’anu za svaki problem čovjekov, za svaku tečkoću. I toliko nas Kur’an poziva da se samo Njemu molimo, na Njega oslanjamo i od Njega pomoć tražimo. Mnogo je u njemu priča o Poslanicima iz kojih možemo da crpimo pouku, da uzmemo poruku, priča koje nas nadahnjuju i daju nam snagu. Da shvatimo, da ni Poslanici, Allahovi odabranici, nisu imali život bez iskušenja. da je dunjaluk jedan put koji moramo proći. Dakle, moramo proći. A to znači da nam ne vrijedi puno se vezati za ono što prolazimo. I kad nam to bude postajalo jasno, naši ciljevi će se polahko usmjeravati prema ahiretu, prema vječnosti.
Gospodaru naš, učini da nam Ahiret bude preči od dunjaluka. Amin.
Halima Lj.
