Husein ef. Kavazović mene podsjeća na Aliju Izetbegovića i Senahida Bristrića. To su ljudi na koje se možete naljutiti, ali čim dođete do njih, razoružaju vas.
Oslobođenje je podatak jučer objavilo u rubrici Na današnji dtan, ali ne sumnjam da će našim čitateljima biti zanimljiv Vaš odgovor na pitanje po čemu je važan 17. oktobar?
- Tačno prije 137 godina, 17. oktobra uspostavljena je institucija reisu-l-uleme u Bosni i Hercegovini. To je bila realizacija Istanbulske ili Novopazarske deklaracije nakon jednogodišnjih pregovora između sultana halife i austrougarskog cara.
Cerićevih 19 godina, pet mjeseci i 16 dana
Dakle, 17. oktobra 1882. godine se institucionalno uspostavlja Islamska zajednica u BiH jedinstvena u dotadašnjem muslimanskom svijetu. A najinteresantnija stvar je da su dogovorom sultana halife i austrougarskog kajzera Franje Jozefa neke nadležnosti halife i šejha islama, koji ga je zastupao u vjerskim pitanjima, prenesene na instituciju reisu-l-uleme i ulema i medžlisa u BiH. Ovlasti sežu od prvog halife u povijesti islama, od hazreti Ebu Bekra i one kad je ukinut hilafet 3. marta 1924. nisu dovedene u pitanje.
S obzirom na jubilej, da se prisjetimo ko je sve bio reis?
- Bilo ih je trinaest: Mustafa Hilmi ef. Omerović bio je od 1882. do 1893, znači 11 godina, onda je bio Mehmed Teufik Azabagić od 1893. do 1909. (16 godina), pa prvi Hercegovac, Stočanin hfz. Sulejman Šarac dvije godine, od 1910. do 1912, četvrti je u narodu najpoznatiji Mehmed Džemaludin Čaušević, Krajišnik, reis od 1913. do 1930. (17 godina). Peti je Ibrahim Maglajlić, reis od 1930. do 1936. i jedini je stolovao u Beogradu. Šesti reisu-l-ulema je čuveni Fehim Spaho od 1938. do 1942. godine (4 godine), Sarajlija, sedmi je bio Ibrahim Fehić, prvi poslije NOR-a, od 1947. do 1957. godine. Osmi je reis bio Sulejman Kemura od 1957. do 1975, punih 18 godina, inače Sarajlija. Deveti je bio iz srednje Bosne, iz Donjeg Vakufa: Naim ef. Hadžiabdić, od 1975. do 1987, dakle 12 godina. Hfz. Husein Mujić je bio reis od 1987. do 1989, dvije godine, on je bio Tuzlak. Potom, prvi iz Makedonije i jedini do sada, Jakub Selimoski bio je reis od 1991. do 1993, a dvanaesti reis i sa najdužim stažom od 19 godina, pet mjeseci i 16 dana bio je dr. Mustafa Cerić, od 1993. do 2012. I onda današnji, aktualni reis dr. Husein ef. Kavazović, Tuzlak, koji je na dužnosti od 2012. i treba biti do kraja 2026. jer tek ulazi u drugi mandat. Ali, ono što narod ne zna, bilo je više naibu-reisa. Prvi je bio Munib ef. Korkut, od 1909. do 1910, drugi Teufik Okić 1912 - 1913. jer se Austro-Ugarska suprotstavljala tri puta Čauševiću, pa je Okić obavljao dužnost. Najviše godina, i u dva navrata naibu-reis je bio profesor Salih Safvet Bašić, od 1936. do 1938. i od 1942, kad je umro rahmetli Spaho, do 1947. Vršilac dužnosti je tokom 1987. nekoliko mjeseci bio Ferhat Šeta. I Jakub Selimoski je bio naibu-reis od kraja 1989. do proljeća 1991. godine, dok nije izabran. Razlika je, to treba znati, između funkcije naibu-reisa o kojoj pričamo i funkcije naibu-reisa uz reisa. Prvi put uz funkciju reisa, funkcija naiba je uvedena u doba Sulejman ef. Kemure: naibu-reis je bio Murat Šećeragić iz Sandžaka, inače i potpredsjednik ZAVNOS-a. Na Obnoviteljskom saboru ‘93. uvedena je i funkcija naibu-reisa uz reisa, tako da je sljedeći naib od 1993. do 2012. bio hfz. Ismet Spahić. Zadnjih pet godina bio je moj zatvorski ahbab iz Foče Husein ef. Smajić.
Kako biste opisali reisovanje Huseina ef. Kavazovića?
- Morao bih prije toga nešto kazati o specifičnosti Islamske zajednice, ono u čemu je ona neponovljivo karakteristična i značajna: radi izvora na kojima počiva, radi sadržaja i temelja na kojim radi, dakle, Kur’an, sunet i islamska tradicija Bošnjaka. IZBiH ima kontinuitet neprekidnog i neprekinutog rada. Ta zajednica, kao ni jedno drugo tijelo kod Bošnjaka, odlučuje jedan kroz jedan. Ne možemo nikog optužiti da nam je kriv. Kroz sve ustanove, organe i institucije odlučuju muslimani o moralnim, kulturnim pitanjima. Niko se drugi ne petlja. Sticajem svih drugih okolnosti, IZ sa svojim organima i ustanovama je adresa svih Bošnjaka u svijetu. Preko Uprave za vanjske poslove i za dijasporu mi imamo vezu preko Australije do Novog Zelanda. IZBiH je institucionalno, kroz svoje organe i personalno kroz ljude prisutna na svakoj stopi BiH.
Da čujem utiske o mandatu Huseina ef. Kavazovića?
- Ako gledate profil čovjeka, Husein ef. Kavazović mene podsjeća na Aliju Izetbegovića i na Senahida Bristrića. To su ljudi na koje se zbog neke izjave, postupka, možete naljutiti, ali čim dođete do njega, razoruža vas njegov pogled, njegov odnos i njegov nastup. Kad bih ja sad gledao žive ljude, Bošnjake, usporedio bih ga sa jednom veš-mašinom koja ima tri miliona priključaka: on je ta mašina na koju se može najviše Bošnjaka priključiti i s njim identificirati, a da pri tome on ništa ne gubi na svojoj vjerodostojnosti, autentičnosti, iskrenosti, na Kur’anu i sunetu utemeljenoj pobožnosti. Ta njegova unutrašnja strana je oblivena i prožeta, ukrašena ovim hiljadugodišnjim žićem, bićem i ovom tradicijom i zavičajnošću Bosne. Husein Kavazović je takva vrsta čovjeka koji nije nigdje musafir, on se ne znoji ni u UN-u, ni kod Angele Merkel, zato što svugdje nastupa onakav kakav je. On bi sve mogao biti, ali glumac nikada.
Nema sumnje, zadovoljni ste reisom. Međutim, ovaj izbor se izdvaja po tome što je jedan od tri kandidata, koliko je u skladu s procedurom kandidature odabrano, odustao uz obrazloženje da se radi o izboru između dva koncepta. Salem ef. Dedović je svoje odustajanje u Oslobođenju objasnio kao podršku konceptu IZBiH i ef. Kavazoviću. Zašto je kandidatura Muamera Zukorlića kontra konceptu IZBiH?
- Poznajem Muamera Zukorlića još kao učenika Medrese. On ima problem koji je u čovjeku nerazrješiv. Jer on posmatra institucije zajednice, organe, tijela, ustanove, pa i IZBiH, u sebi, po sebi i za sebe. Tu bude tijesno i njemu i ljudima. Da bi normalno stanje bilo, mi moramo biti u svjetskoj zajednici, u konkretnoj posebnoj zajednici, ako je vjerska, kulturna, u ustanovi i u organu, a ne oni u nama, jer to je tijesno. Ako je zajednica u nama, onda čovjek sebe vidi i kao normu i kao formu i kao sadržaj. I to neprestano dolazi u sučeljavanje, u nesporazum pa i sukob sa životom. Što bi Hegel rekao, samo je cjelina istina. Čovjek nije cjelina, čovjek je individualan. Drugo, on nema umišljaj veličine sebe, u sebi, o sebi i za sebe. Jer on ima takvu sliku o sebi, a i okruženje s kojim živi to hrani i pomaže, da njegova slika i veličina njegova u njegovim očima o njemu obuhvata prostor između svemira i Zemlje. A zašto je kontradikcija? Muamerova kandidatura je rezultat i posljedica nemiješanja IZ sebi u elementarni posao.
Vaš opis Zukorlića liči na brojne političare na Balkanu, da ne kažem i šire, no on i jeste političar, lider partije. Kako se uopće mogao kandidirati?
- To je jako jednostavno objasniti. Teorija kaže da se u radu mora biti efektivan, efikasan, najbolje rješenje na najbolji način činiti, primjereno i pravovremeno situaciji djelovati. Njegova kandidatura je rezultat i posljedica odlučnog i principijelnog nemiješanja IZ u svoj posao 2012, kad se taj čovjek kandidirao za predsjednika Srbije kompletno krivo se predstavljajući i u tom krivom predstavljanju zloupotrebljavao sva moguća vjerska znamenja. Jedno se zove džamija, drugo ahmedija, treće džube, četvrto muftija, peto predsjednik Mešihata. Od 2003. godine u normativnim aktima IZBiH stoji da se vjerski autoriteti koji nose ahmediju na glavi, znači glavni imam, muftija, reisu-l-ulema ne mogu uopšte angažirati na državne, javne, političke funkcije. Prema njemu kao kandidatu za predsjednika Srbije, nije se odredilo kao imamima u BiH koji su se kandidirali za općinska vijeća ili za kantonalna.
A kako se odredilo prema imamima u BiH?
- Stavljeni su pred izbor, ako će u politiku, napolje iz službe. To je načelo IZBiH, tzv. inkopatibilnost, nespojivost autentičnog vjerskog i političkog zvanja.
Zašto se IZBiH 2012. prema njemu nije tako odredila?
- Na tu stvar je nekoliko ljudi, uključujući sadašnjeg aktuelnog predsjednika Sabora Safeta Softića, ali i Hasana Čengića i druge, reagiralo i tražili su da se primjereno postupi i prema njegovoj kandidaturi, kao prema svakom imamu. Ja ih znam nekoliko koji su morali ili odstupiti ili povući se.
A ko je trebao reagirati? Tadašnji reis Cerić?
- Ne bih ja o imenima. Želim kazati nešto drugo. Zukorlić je 2019. iskoristio mehanizam anšlusa. Znate, nakon Prvog svjetskog rata sve svjetske zemlje zabranile su Austriji ujedinjavanje sa Njemačkom, a 1938. - pošto nije bilo zabranjeno Njemačkoj da pripaja Austriju - Hitler je to iskoristio. Kad su protestovali, on je rekao: Jest zabranjeno Austriji, a nije Njemačkoj. Ali, ja sam bio apsolutni protivnik da se Zukorliću sada ospori kandidatura.
Čekajte malo: kako je on iskoristio mehanizam anšlusa?
- Fino. Nigdje u normativnim aktima, kao ni u onom Senžermenskom ugovoru, ne piše da se onaj ko je u politici ne može vratiti. I nije on samo poslanik u Skupštini Srbije, samo predsjednik jedne stranke, sve što se živo kreće što on može poklopiti - DKZ, nacionalno vijeće - sve je to pod njegovim kišobranom, čak i Ljajića zajedno sa Šešeljem bihuzuri, a i onog Sulju Ugljena. Dakle, on je iskoristio ovaj mehanizam jer ne piše nigdje da onaj ko je na političkoj funkciji, a ko ispunjava uslove, on je bio muftija, ne može da se kandidira. Da smo mi sada osporili njegovu kandidaturu, bila bi dva objašnjenja narodu, naročito u Sandžaku: zato što je iz Sandžaka, ne može biti kandidat za reisu-l-ulemu, i drugo - ne damo mu iz personalnih, a ne suštinsko-strateških razloga, ne damo mu zato što je on takvog autoriteta i kapaciteta koji može pobijediti Huseina Kavazovića.
Kravata na Kolindinoj košulji
Do zadnjeg trenutka i on i oni koji su s njim bili su u to u potpunosti uvjereni. A ustvari, nikad bolji kandidat nije imao goreg protukandidata. Ja sam bio za to da on ostane kandidat i po cijenu da prođe za reisu-l-ulemu, zato što se stvari nisu uradile na vrijeme, kad i kako treba.
Postoji li sad mehanizam kojim će IZ definirati i tu mogućnost? Zaboravite Zukorlića, može svaki propali političar koji je završio medresu da se kandidira za reisa?
- Sabor IZ, koji jedini usvaja normativna akta, to pitanje mora pravilnikom ili statutom kompletno završiti. I ne samo to. Sabor IZ mora odgovoriti i na apelaciju Hasana Čengića koju je uputio Ustavnom sudu IZBiH na neusaglašena normativna akta IZ u Sandžaku i Hrvatskoj sa amandmanima Ustava IZBiH. IZ u Hrvatskoj i u Sandžaku se ponašaju po principu švedskog stola. Jer oni kompletno institucionalno, strukturalno učestvuju u odlučivanju IZBiH, kroz Sabor, gdje imaju predstavnike, a i u izboru reisu-l-uleme, a pitanje je na koji način, i koliko IZ, oličena kroz Rijaset, reisu-l-ulemu, kroz Sabor IZ, koliko ne odlučuju u Sandžaku i u Hrvatskoj. Koliko smiju nos tamo promoliti. Eto, vidite, u tom svom programu Zukorlić se, zamislite tog cinizma, zalaže da će IZ odvojiti od politike i od političara i od političkih stranaka. Ne da je on samo predsjednik jedne stranke, ne samo da se udružio sa Šešeljem protiv Ljajića, nego je on išao u delegacijama najvišeg nivoa Republike Srbije po arapskom svijetu, još i sa pokojnim Đinđićem i sa Koštunicom. Kao što radi i Hasanović iz Zagreba, on je kao kravata na košulji u svakoj posjeti gdje ide Kolinda Grabar-Kitarović, kad ide vojnicima u Afganistan i Pakistan, kad ide u posjetu po arapskim zemljama, on je kaiš na pantalonama uz nju. Pazite kakva je to politizacija, kakva je to upotreba i zloupotreba. I drugo, ovaj iz Zagreba bez konsultacije čitavom dunjaluku predstavlja da je model, način i organizacija IZ u Hrvatskoj idealni model i prototip za sve zemlje svijeta gdje muslimani žive u dijaspori. To su pitanja koja se moraju riješiti. I u Hrvatskoj i u Sloveniji IZ su od vjernika u strukturi u vođstvu i rukovodstvu očišćene. One Hilmine genijalne zajednice islamske, koju čini zajednica vjernika, ljudi koji su subjekti odlučivanja, ne samo oni koji uplaćuju tevhide, mevlude i članarinu, nego subjekti kao predsjednici Medžlisa i koji vjerski život koji nose, nema tamo. Valja se brinuti o džamiji, to su živi objekti. U Hrvatskoj i u Sandžaku skoro sto posto na svim funkcijama samo su imami, to su imamske zajednice. Možete li zamisliti apsurd da je IZ u Australiji, koja je 20 hiljada kilometara daleko, u SAD-u, Kanadi ili Norveškoj po normi, po formi, po sadržaju, po radu, po aktivnostima, po nadležnostima, po hijerarhiji, po legalnosti, po saradnji, sto posto više povezana nego ova u Sandžaku i u Hrvatskoj. Dakle, to je jednostrana veza, to se mora razriješiti.
