Jedno jutro u rani sabah, sanjah moga brata Abdulmelika Bašića, koji je sa mnom išao u Gazijinu medresu, kako mi priđe I ćutke pruži novčanicu od 10 KM. Ja je nijemo prihvatih i vidjeh da na njoj, umjesto slike Maka Dizdara, stoji slika Bejtullaha oko kojeg tawafe hadžije u bijelim ihramima, a na njenim ćoškovima, tamo gdje inače piše broj 10, stoji lijepim kaligrafskim slovima na sve četiri ćoška napisano: Mekka, Mekka, Mekka, Mekka !
Subhanallah! Pogledah ga u lice a on se nasmija i pruži mi mikrofon iz ruke i kaza: “Ti ćeš ovdje (a kao da je bila Poslanikova saws džamija) proučiti Ezan!” Nestade.
Trgoh se iz sna i klanjah rani sabah ali od drhteži jedvah stajah na namazu. Iza selama sam učio dovu: Ja Rabbi, o Gospodaru Kjabe, o Lijepi moj, o Plemeniti moj… Hvala Ti kad me zoveš sebi u goste, padnem na sedždu i zasuzim…Lebbejkallahumme lebbejk…Odazivam Ti se Bože, odazivam Ti se…
Čitav dan sam bio jako zamišljen brigajući se, kako da za tako kratko vrijeme zaradim pare za Hadždž. (Tada sam živio u Bosni I nisam imao dobro plaćen posao)
Od tuge uzeh, kao i svaki dan, da proučim dva-tri džuza iz Kur’ana, ali ovaj put ustadoh, mimo navike, i dohvatih veliki Mushaf iz regala, iz kojeg sam samo Mukabele učio! Listajući ga i tražeći džuz, iz njega ispade jedan žuti list papira. Dohvatih ga! Bio je to list na koji je moj muhaffiz, Hadži hafiz Halid ef. Hadžimulić, imam Careve džamije u Sarajevu, napisao jedan hadis i dao mi ga haman 15 godina prije ovog dana! Hadis je glasio:
“Ko prouči suru Wakiu svaku večer, neće ga nikada zadesiti siromaštvo!”
Shvatio sam išaret. Ja Allah, u Tvome Kaderu ništa nije slučajno! Stavih kapicu na glavu, sjedoh na koljena, okrenut Kibli i proučih žmireći suru Wakiu nekoliko puta pa zaplakah na sedždi: O, moj Lijepi..o, moj Plemeniti Gospodaru, mene je stid kraj ovog peškeša da još išta tražim ali Te molim, kad me već zoveš sebi u zijaret, da Ti ne dođem k’o fukara ja Rabbi, već mi podaj rizk i nafaku da Ti dođem vedra čela! Molim Te, o, Ti koji dove primaš!
Za nepuna dva mjeseca, subhanallah, sam mogao dva puta “uplatiti” za hadždž! Kad Allah swt daje, On daje, kako narod kaže, i “šakom i kapom!”
Putovao sam sa mojim bratom Mehmedalijom (zbog toga i pišem ovo) autobusom osam dana u Mekku i devet dana nazad u Bosnu. Usput sam napisao dvije ilahije: „Medina me sebi zove“ i „Zbog Tebe, Ahmede Muhammede“ koja ima par miliona pregleda na YouTube i koja se od tada uči i izvodi svugdje gdje žive Bošnjaci.
Molim Gospodara Kjabe, da sve one koji gaje iskrenu želju da odu na Hadždž, da ih pozove sebi u gostea On je Najbolji Gostoprimatelj! Amin!
Wel hamdulillahi rabbil alemin!
