prkos apokaliptičnim najavama s kraja prošlog stoljeća, knjiga je (barem zasad) odoljela izazovima opće digitalizacije i široke upotrebe društvenih mreža i interneta. Žilavost knjige neki pripisuju njezinu “biološkom” porijeklu, jer se pisanje može poimati i kao produžetak ljudske ruke, zato što oličava tehniku komunikacije neposredno vezanu uz tijelo. Za Umberta Eca, italijanskog pisca, profesora i semiologa, knjiga je bez sumnje biološka pojava, savršen izum, jedan od najvažnijih koje su ljudi uopće izumili: “Knjiga je poput kašike, čekića, točka ili makaza. Kada ste ih jednom izmislili, ne možete ih učiniti boljim, ne možete ih se više odreći”.
INTIMNOST ČITANJA
Za strastvene ljubitelje knjige, kakav je bio Eco, knjiga doista nije neživi predmet, a umjetnost čitanja nešto je intimno, tajnovito i gotovo neprenosivo, blisko zaljubljivanju. Biblioterapeuti će vas uvjeravati u to da čitanje ima okrepljujuću moć i da pruža spasonosan bijeg od svakodnevnice, a nekima čak može biti korisno za zdravlje (oni koji redovno čitaju bolje spavaju, imaju veće samopouzdanje, manje su skloni depresiji...). Brojne studije i istraživanja kazuju da nas književnost uči etici i podstrekava empatiju...
Možda vam se neke od ovih pohvala knjizi i čitanju čine pretjeranim i neuvjerljivim (vjerovatno i jesu), ali za nas koji se bavimo njihovim objavljivanjem knjige nisu samo roba od čije prodaje živimo nego i predmet gotovo mitske važnosti – za koji živimo. Izdavaštvo je privilegirano zanimanje, zato što je sretan spoj umjetnosti i trgovine. Kad smo prije četiri godine odlučili osnovati Zajednicu izdavača/nakladnika Bosne i Hercegovine, toga smo itekako bili svjesni. Za nas je objavljivanje estetski vrijednih i društveno korisnih knjiga, zapravo, potraga za balansom između važnosti i značaja knjige kao temeljnog javnog dobra i činjenice da je i knjiga roba kao i svaka druga, izložena tržišnim zakonomjernostima i mijenama.
U zemlji u kojoj je kukanje postalo nacionalna disciplina, a napadanje i optuživanje drugih opravdanje i izgovor za vlastiti nerad i neuspjeh, odlučili smo energiju usmjeriti prema poslu kojim se bavimo i od kojega živimo – izdavaštvu. Bilo bi predugo nabrajati sve probleme bh. izdavaštva. Ne bi od toga bilo koristi, a vjerovatno je da malo ljudi izvan izdavačkog esnafa ta tema uopće i zanima. Shvatili smo da moramo podizati izdavačke standarde, bolje i inovativnije promovirati knjigu, organizirati vlastite sajmove, unaprijediti prodaju, razvijati elektronsko izdavaštvo, stručno se usavršavati, širiti knjižarsku mrežu... Jednostavnije bi bilo pričati o Dejtonskom sporazumu, nacionalizmu, osuđivati, upozoravati, podržavati, ne podržavati, inicirati, tvitati, lajkati, organizirati proteste, pres-konferencije, podnositi krivične prijave, tražiti izvinjenja... Jadikovanje i očekivanje da država riješi sve probleme nije način da se stanje suštinski popravi. Naravno da država mora više ulagati u kulturu (u izdavaštvo pogotovo), ali postoje i brojni drugi mehanizmi kojima se može olakšati i unaprijediti rad u izdavaštvu.
PROMOVIRATI BH. KNJIGE
Uvjereni smo u to da će Knjižni blok, mjesečnik posvećen knjizi, koji smo pokrenuli u saradnji s dnevnim listom Oslobođenje, unaprijediti i olakšati poslovanje svim bh. izdavačima, a čitaocima ponuditi zanimljiv i koristan sadržaj koji će pružiti bolji uvid u bh. izdavačku produkciju i olakšati kupovinu knjiga. Namjera nam je da, prije svega, promoviramo bh. knjigu i govorimo o izdavaštvu i svemu što bavljenje ovim poslom znači. Važno nam je da ukažemo i na probleme izdavačke industrije, ali i na potencijale i šanse koje ona pruža.
U razvijenim zemljama doprinos kreativne industrije BDP-u iznosi 3,5-5% BDP-a, a izdavaštvo je uglavnom njezin najproduktivniji dio. Uvjereni smo u to da naša posvećenost i malo više državne brige mogu značajno unaprijediti poziciju bh. knjige u društvu, a svima nama ostvariti ideal Marka Twaina: “Dobri prijatelji, dobre knjige i čista savjest – to je idealan život!”.
