Poslanik je na selam odgovorio, a potom rekao: “Vrati se, i ponovo klanjaj, jer ti nisi klanjao!”
“Namaz je temelj naše vjere.“ – tako je govorio Poslanik. “Namaz je ugovor između roba i Gospodara svjetova pa ko ga ostavlja, krši ugovor.“ – opomenuo nas je Poslanik. “Namaz je prvo za šta će čovjek biti pitan kad pred Gospodara stane.“ – podučio nas je Poslanik.
Ovo temeljno djelo vjere naše, ibadet ovaj koji je šart islamski, da li je on sastavni dio naše svakodnevnice? Zahvaljujemo li Gospodaru, Darovatelju svih blagodati, na najbolji način, sedždom? I vrlo važno je pitati se, je li moj namaz onakav kakav treba biti? Je li moj namaz istinski doživljen ili formalno obavljen? Kad se na ova pitanja odgovara, treba znati da se ljudi dijele u dvije kategorije klanjača, opću i posebnu. Posebni su oni koji namazu pristupaju uz puno poštovanje, u namazu uče s punim ubjeđenjem i strahopoštovanjem, klanjaju ga svjesni njegove važnosti i veličine i iz namaza izlaze sa strahom, da li će im on biti primljen? Opća kategorija klanjača, namazu pristupa nemarno, obavlja ga u neznanju, klanjaju s raznim primislima i iz namaza izlaze sigurni da će im on biti primljen.
Seid ibn Džubejr je pričao: “Bili smo kod Ibn Abbasa u džamiji u Taifu, ja i još neki ljudi među kojima i Ebu Ali. Kad je mujezin ustao i počeo učiti: ‘Allahu ekber, Allahu ekber!’, Ibn Abbas je zaplakao. Ebu Ali mu reče: ‘Amidžiću Allahovog Poslanika, zbog čega plačeš?’ On reče: ‘Kada bi ljudi znali šta mujezin govori, ne bi se prepuštali odmoru, opuštenosti, niti bi spavali.’ Rekosmo mu: ‘Reci nam šta mujezin govori?’ On reče: ‘Kad mujezin kaže ‘Allahu ekber, Allahu ekber!’, on poručuje: ‘Vi koji ste zauzeti, oslobodite se i prepustite ezanu, odmorite svoja tijela i prepustite se najboljem poslu!’ Kada kaže: ‘Ešhedu en la ilahe illellah!’, on poručuje: ‘Pozivam za svjedoke sve one koji su na nebesima i na Zemlji, sva stvorenja da svjedoče u moju korist kod Allaha na Kijametskom danu, da sam vas pozivao.’ Kada kaže: ‘Ešhedu enne Muhammeden resulullah!’, on poručuje: ‘Meni će biti svjedoci na Danu sudnjem svi poslanici i Muhammed, a.s., da sam vas svaki dan pet puta pozivao.’ Kada kaže: ‘Hajja’alessalah!’, on poručuje: ‘Allah vam je dao ovu vjeru, pa je čuvajte. Kada kaže: ‘Ha’jja alelfelah!’, poručuje: ‘Zaronite u milost i uzmite svoj dio u uputi.’ Kada kaže: ‘Allahu ekber Allahu ekber!’, on poručuje: ‘Svi poslovi su zabranjeni prije nego se namaz klanja.’ A kada kaže: ‘La ilahe illellah!’, on nam poručuje: ‘Emanet, sedam nebesa i sedam Zemalja vama je stavljen na vrat, pa ako hoćete pristupite mu, a ako hoćete ostavite ga.’“ (Tenbihul-gafilin)
Kada se ezan uči, naša je zadaća prekinuti sa govorom, makar to bilo i učenje Kur’ana, bez obzira da li smo se zatekli u džamiji, kod kuće, na njivi, ili bilo kojem mjestu. Pri tome treba slušati riječi ezana i ponavljati ih za mujezinom. Omer ibn Hattab kaže: “Poslanik je rekao: ‘Ko iskreno, srcem, bude ponavljao riječi ezana, ući će u Džennet.’“ (Muslim) Nakon ezana donese se salavat na Poslanika, s.a.v.s., a potom se uči dova čiji tekst od Poslanika prenosi Džabir ibn Abdullah: “Allahumme rabbe hazihidda’weti tammeti…“
Hatim Zahid je ušao kod Isama bin Jusufa i Isam ga upita: “Hatime, znaš li ti da klanjaš ispravno?“ “Znam.“ –reče. Isam nastavi: “A kako klanjaš?“ Hatim odgovori: “Kada se približi namasko vrijeme, uzmem abdest na najljepši način. Zatim stanem na mjesto gdje ću klanjati i smirim se u potpunosti. Zamislim da je pred mojim očima Kaba, da mi je Mekami Ibrahim ispred pred mene, a u srcu mi je Allah. Zamislim da su mi noge na Siratu, da mi je Džennet s desne a Džehennem s lijeve strane. Zamislim da mi je Melek smrti iza leđa, i zamislim da mi je to zadnji namaz. Tada izgovorim početni tekbir, uz punu poniznost i poštovanje, a potom učim Kur’an, razmišljajući o značenju ajeta. Učinim ponizno i po propisu ruku i sedždu, a na Ettehijjatu sjedim s puno nade i straha. Tu između nade i straha obavežem se na ustrajnost.“ Isam ga upita: “Hatime, zar je takav tvoj namaz?“ On mu reče: “Jeste, tako ja klanjam.“ “Koliko već klanjaš na takav način?“ “Trideset godina.“ Tada Isam zaplaka i reče: “Nikada ni jedan namaz nisam klanjao na takav način.“
I Buharija i Muslim bilježe od Ebu Hurejre, r.a., da je neki čovjek ušao u džamiju, a Poslanik je sjedio u džamiji. Čovjek je klanjao a potom prišao Poslaniku i poselamio ga. Poslanik je na selam odgovorio, a potom rekao: “Vrati se, i ponovo klanjaj, jer ti nisi klanjao!“ Čovjek se vratio i ponovo klanjao kao i prvi put. Opet je prišao Poslaniku i poselamio ga. Poslanik mu na selam odgovori i opet reče: “Vrati se, i ponovo klanjaj, jer ti nisi klanjao.“ Čovjek se vrati i klanja ponovo kao i prethodni put. Opet priđe Poslaniku, poselami ga, a Poslanik mu opet na selam odgovori i opet reče: “Vrati se, i ponovo klanja, jer ti nisi klanjao.“ Čovjek reče: “Tako mi Onog koji te je poslao sa Istinom, ja ne znam drugačije, poduči me.“ Poslanik mu reče: “Kada ustaneš da klanjaš, reci Allahu ekber, potom uči ono što iz Kur’ana znaš, potom idi na ruku i smiri se, potom se digni sa rukua i ispravi se, potom padni na sedždu i smiri se, potom ustani sa sedžde i na sjedenju između dvije sedžde se smiri, nakon toga ponovno idi na sedždu i smiri se. Tako radi u cijelom namazu.“
Vjernik, musliman sve što čini, nastoji to činiti na najbolji način. Svaki posao radi tako da ga uradi najbolje što može i zna. U tom smislu nas Hasan el-Basri savjetuje: “Kada ljudi budu činili šest stvari, vi radite šest drugih. Kada ljudi budu nastojali da urade što više, vi se trudite da ono što radite, uradite najbolje. Kada se ljudi prepuste da klanjaju što više nafila, vi nastojte upotpuniti farzove. Kada ljudi budu nastojali da svoje javno djelovanje prikažu što ljepšim, vi se trudite da ono što tajno činite, bude što ljepše. Kada se ljudi posvete mahanama drugih, vi se posvetite svojim. Kada se ljudi posvete borbi za dunjaluk, vi se trudite da izgradite i uljepšate svoj Ahiret. I kada se ljudi posvete da udovolje stvorenjima, vi učinite sve da steknete Allahovo zadovoljstvo.“
