Nema sumnje da će svima onima koji redovno obavljaju ovo duhovno uzdignuće, biti darovano olakšanje u životu, da će im prsa široka postati, da će im grijesi biti oprošteni, njihove mahane biti umanjene, a njihov moral će se još više unaprijediti.
Tada ih neće tuga moći rastužiti, ni zavidnost obuhvatiti, ni bolest oslabiti, ni uzda svezati, ni zatvor uhapsiti, niti bilo kakva draž odvući od njihovog mi’radža (uzdignuća). Takvo stanje će biti samo onda kada vedrina imana uđe u daleke dubine njihovih srca i kada se njihova srca počnu naslađivati najveličanstvenijom blagodati, blagodati približavanja i bliskosti njihovom Uzvišenom Gospodaru.
Zbog same vrijednosti namaza, Uzvišeni Allah nas u mnogobrojnim kur’anskim ajetima podstiče da ga dosljedno obavljamo i da ga nikako ne izostavljamo. Pored toga, zaprijetio nam je mnogim kaznama ako ga, u bilo kojem slučaju, izostavimo, svejedno da li to izostavljanje bilo samo djelimično ili u cjelosti.
Međutim, ako bismo razmislili o društvenoj zbilji islamskog svijeta, nažalost, primjetili bi da se mnogi uopće i ne osvrću na namaz. Allahov poslanik, a.s., je rekao: „Između čovjeka i širka i nevjerstva se nalazi obavljanje namaza!“ (Muslim)
I rekao je: „Između nas i njih je namaz, pa ko ga ostavi, učinio je nevjerstvo.“ Tačno je da je Allahova milost velika, i to je sušta istina oko koje ne postoji nikakvo razilaženje, niti sumnja. Uzvišeni je rekao: „Moja milost je sveobuhvatna!“ Međutim, potrebno je obratiti pažnju na ajet u cjelosti, zbog toga je u nastavku ajeta rečeno:“…daću je onima koji budu bogobojazni i zekat davali i onima, koji u dokaze Naše budu vjerovali…milost Allahova je doista blizu onih koji dobročinstvo čine.“ (El-‘Araf, 56)
Svaka osoba koja je razumna i koja teži da ostvari svoje ovozemaljske koristi treba da zna da ovosvjetska i ahiretska sreća ovise o čvrstoj i konstantnoj dosljednosti istinskom činjenju ibadeta Uzvišenom Stvoritelju. A najvažniji ibadet je, naravno, nakon tewhida, namaz.
