Kada čovjek musliman spozna zašto je neki ibadet propisan, to ga motiviše da ustraje u činjenju tog ibadeta. Stoga su učenjaci pokušali da spomenu mudrosti propisivanja klanja kurbana. U tome je oživljavanje sunneta Ibrahima, a.s., a nareðeno nam je da slijedimo vjeru Ibrahima, a.s. Kazao je Uzvišeni: ”Poslije smo tebi objavili: ‘Slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu, on nije Allahu druge smatrao ravnim!”’ (Nahl, 123.) Klanje kurbana je veliki pokazatelj čovjekove spremnosti na žrtvovanje za Allahovu vjeru i čovjekove pokornosti Uzvišenom Stvoritelju. Klanje kurbana je jedan od načina kako da čovjek podmiri mesom sebe, svoje komšije i one kojima je potrebno, a mnoge predaje ukazuju da je to bio jedan od ciljeva klanja kurbana za vrijeme Allahovog Poslanika.
UVJETI ISPRAVNOSTI KURBANA
S obzirom da je klanje kurbana ibadet, za njegovu ispravnost propisani su mnogi uvjeti, koje ćemo spomenuti ukratko kako bi čovjek musliman znao kako da postupa prilikom kupovine i nabavke kurbana.
Prvi uvjet: Da kurban bude od vrste stoke (deva, krava, bravče)
Većina islamskih pravnika, meðu kojima su imami četiri pravne škole, zauzela je jednoglasan stav da je uvjet za ispravnost kurbana da bude od vrste stoke: deva, krava, bravče (sitna stoka obuhvata koze i ovce), a to su argumentovali riječima Uzvišenog Allaha: ”Svakoj vjerskoj zajednici propisali smo klanje kurbana da bi spominjali Allahovo ime prilikom klanja stoke koju im On daje.” Kazao je imam Kurtubi u svome Tefsiru, komentarišući riječi ”stoke”: ”Stoka su deve, krave, bravčad.”
Drugi uvjet: Da dostigne odgovarajuću starosnu dob
Većina učenjaka smatrala je da je uvjet za ispravnost kurbana da je dostigao doba ispadanja sjekutića (ar. sunijj), na taj način se odreðuje zrelost (punoljetnost) životinje. Deva treba da je napunila pet godina i ušla u šestu, krava da je napunila dvije godine i ušla u treću, bravče da je napunilo godinu i ušlo u drugu, s tim što je izuzeta ovca gdje je dozvoljeno da se zakolje jagnje koje je starije od šest mjeseci ako je veliko. To su argumentovali hadisom Džabira, r.a., da je Allahov Poslanik kazao: ”Ne koljite za kurban osim zrele, punoljetne (ar. mussin) životinje, a ako ne budete u mogućnosti, onda mlado jagnje.” (Muslim) U drugom hadisu kod imama Muslima stoji da je Poslanik dijelio kurbane pa je jednom ashabu dao jagnje, te je ashab kazao: ”Allahov Poslaniče, meni si dao jagnje?” Pa mu je Poslanik rekao: ”Njega kao kurban zakolji.” Ovi hadisi jasno ukazuju da je uvjet za validnost kurbana da dostigne odgovarajuću starosnu dob (zrelost) ispadanje sjekutića, osim kod ovce kada može da se zakolje i mlaðe od zrele ovce, one koja je napunila godinu dana. Da taj propis ne obuhvata koze, ukazuje hadis ashaba koji je zaklao prije vremena, pa mu je Poslanik naredio da zakolje drugi kurban, pa je rekao: ”Imam kozu koja nije zrela, kojoj nisu ispali sjekutići (ar. džiza)”, pa mu je kazao Poslanik: ”Zakolji je, i nikome nakon tebe nije validan kurban ako zakolje kozu koja nije zrela, kojoj nisu ispali sjekutići.” (Buharija i Muslim, rivajet Muslimov)
Učenjaci su postavili uvjet za ispravnost žrtvovanja jagnjeta za kurban: da bude debelo i krupno, tako da ako bi se umiješalo u stado zrelih ovaca, ne bi se mnogo fizičkim izgledom razlikovalo od njih.
Rezime: Da bi kurban bio validan, životinja treba da dostigne odgovarajuću starosnu dob:
– koza treba da je napunila godinu dana,
– ovca da je napunila šest mjeseci i da se tjelesno ne razlikuje od prosječne ovce koja je napunila godinu dana,
– krava da je napunila dvije godine (nije dozvoljeno po konsenzusu učenjaka zaklati kravu mlaðu od dvije godine, pa makar bila i krupna kao ona koja je napunila dvije godine, zbog općenitosti hadisa koji uvjetuju zrelost životinje, ispadanje sjekutića),
– deva da je napunila pet godina.
Treći uvjet: Da kurban bude bez ikakvih tjelesnih nedostataka
Pošto je klanje kurbana ibadet kojim se muslimani približavaju svome Gospodaru, a Gospodar ne prima osim ono što je dobro, u našoj vjeri propisano je da kurban treba da bude debeo, dobar, zdrav i bez ikakvih tjelesnih nedostataka ili mahana koje mogu vidljivo utjecati na pomanjkanje mesa. Osnova ovog poglavlja su riječi Allahovog Miljenika: ”četiri ne zadovoljavaju da budu kurbani: jednooka ili ćorava, čija je ćoravost jasna; bolesna, čija je bolest jasna; hroma ili šepava, čija je hromost ili šepavost jasna; zakržljala, u čijim kostima nema moždine.” (Hadis su zabilježili sakupljači Sunena i dr. od Beraa ibn Aziba, r.a., a vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani.)
Ukoliko se osobine spomenute u ovom hadisu naðu pri kurbanu, kurban nije validan po konsenzusu učenjaka. Takoðer, ako bi se našle pri kurbanu druge mahane sa istim značenjem, propis bi bio isti. A ako bi se pri kurbanu našla mahana koja je izraženija od spomenutih, to takoðer čini kurban neispravnim.
Takoðer, ovaj hadis jasno ukazuje na to da ako bi kurban imao pri sebi neku malu mahanu, da to ne smeta zbog riječi Poslanika: ”čija su ćoravost, bolest, hromost i zakržljalost jasni”, što znači da ako mahana nije jasna, to neće smetati.
U nastavku ćemo spomenuti samo neke mahane koje su učenjaci spomenuli kada je u pitanju kurban, tj. spomenut ćemo mahane jednog po jednog organa.
Mahane očiju
Slijep kurban nije validan, jer ako je Poslanik zabranio da se kolje jednooka životinja, onda je prioritetnije da nije dozvoljeno zaklati za kurban slijepu životinju.
Takoðer, jednooka životinja, tj. ona koja nema jedno oko, ili ga ima ali ne vidi na njega, ne zadovoljava da bude kurban.
Ona životinja koja vidi danju, a ne vidi noću može biti kurban, po ispravnom mišljenju učenjaka, jer to ne utječe na njenu debljinu, jer se životinje u većini slučajeva čuvaju na paši danju.
Razroka – škiljava zadovoljava da bude kurban, jer to ne utječe na viðenje paše niti na njenu debljinu.
Životinja iz čijih očiju teku suze ili krmelji, a to joj ne ometa viðenje paše, zadovoljava da bude kurban.
Mahane ušiju
Životinja sa malim ušima (čulava) zadovoljava da bude kurban po mišljenju četiri pravne škole.
Životnja koja je stvorena bez ušiju ili bez jednog uha, po mišljenju većine učenjaka – osim hanbelijske pravne škole – ne zadovoljava da bude kurban. (Šejh Usejmin smatrao je da ovca koja je stvorena bez ušiju zadovoljava da bude kurban, ali je preče tražiti onu koja ima uši.)
Ako je otkinut dio uha s prednje ili sa stražnje strane, ali visi i nije se odvojio, po mišljenju većine, to je pokuðeno, osim kod pravnika hanefijske škole koji su kazali da nije pokuðeno.
Ako je uho razrezano, po mišljenju većine pravnika, to je pokuðeno, osim hanefijskih učenjaka koji to nisu smatrali pokuðenim.
Životinja probušenog uha, po mišljenju većine učenjaka, pokuðena je da bude kurban, osim kod učenjaka hanefijske škole koji to nisi smatrali pokuðenim.
Ako je životinja otkinutih ušiju ili samo jednoga (cijelog), po mišljenju četiri pravne škole, ne zadovoljava da bude kurban.
Mahane rogova
Životinja koja je stvorena bez rogova (šulava) zadovoljava da bude kurban po mišljenju četiri pravne škole.
Kada je u pitanju životinja slomljenog roga, hafiz Ibn Abdul-Ber je kazao: ”Većina učenjaka smatrala je da je dozvoljeno klati za kurban životinju slomljenog roga, ako lomljenje roga nije prouzrokovalo krvarenja, a ako je prouzrokovalo krvarenje, Malik je to smatrao pokuðenim jer je to smatrao znakom jasne bolesti.”
Mahane repa
Ako je životinja koja se kolje za kurban stvorena bez repa ili joj je otkinut rep, po mišljenju većine učenjaka, takva ne zadovoljava da bude kurban, dok su pravnici hanbelijske škole smatrali da zadovoljava životinja bez repa, bez razlike da li je stvorena kao takva ili joj je otkinut rep.
Kada govorimo o mahanama kurbana, lijepo je spomenuti da je po mišljenju većine islamskih učenjaka dozvoljeno da kurban bude kastrirana životinja. Na to ukazuju mnogi hadisi u kojima je spomenuto da je Poslanik klao za kurban dva bijela, kastrirana ovna.
Dozvoljeno je klati za kurban mužjaka, pa makar često bio puštan da oploðava.
Većina učenjaka smatrala je da je dozvoljeno zaklati steonu životinju.
Dozvoljeno je zaklati životinju koja je ošišana (vuna).
Dozvoljeno je zaklati žigovanu životinju.
Dozvoljeno je zaklati životinju koja je izgubila glas.
Ovo su neke mahane koje se mogu naći pri kurbanu, ali je svakako bolje da kurban bude zdrav i bez ikakvih mahana koje su spomenute.
Za koliko osoba vrijedi jedan kurban?
Većina islamskih učenjaka smatrala je da je jedna ovca dovoljna za vlasnika i za njegovu porodicu bez razlike koliki broj članova porodice bio, što su argumentovali mnogim argumentima.
Zvanični stav hanefijske pravne škole jeste da se jedna ovca kolje za jednu osobu, a ne za više osoba.
Kazao je poznati hadiski ekspert hanefijskog mezheba Ez-Zejlea’i: ”Ovom mišljenju mezheba, tj. što su zabranili da se kolje ovca za više osoba, problem predstavlja to što je preneseno da je Poslanik klao ovna za sebe i za svoj ummet.” Zatim je spomenuo jedan od hadisa koji ukazuju na to. (Nasbu Er-Raje)
Spomenut ćemo jedan, tj. hadis Aiše, r.a., u kojem stoji da je Poslanik zatražio oštar nož, pa kada mu je dala, povalio je ovna i kazao: ”Gospodaru, ovo je od Muhammeda i njegove porodice i od Muhammedovog ummeta”, zatim ga je zaklao. (Muslim)
Što se tiče deve i krave, većina učenjaka smatrala je da je dozvoljeno da u klanju krave i deve učestvuje sedam osoba. Na to ukazuju mnogi argumenti, a spomenut ćemo samo jedan, odnosno riječi Džabira, r.a.: ”Zaklali smo u godini u kojoj je bila Hudejbija, zajedno sa Allahovim Poslanikom, devu za sedam i kravu za sedam osoba.” (Muslim)
Ovaj pojam udruživanja u klanju deve ili krave odnosi se na udruživanje ljudi iz različitih porodica, a ne iz jedne porodice, kao što je slučaj sa klanjem ovce kada čovjek kolje ovcu za sebe i svoju porodicu.
(A ako bi čovjek želio da zakolje kravu ili devu za sebe i svoju porodicu, to je dozvoljeno bez razilaženja islamskih učenjaka.)
PROPISI KOJI SE VEZUJU ZA ONOGA KO KOLJE I VRIJEME KLANJA KURBANA
Od Ummu Seleme, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik kazao: ”Kada nastupi mjesec zul-hidždže, pa neko od vas htjedne da kolje kurban, neka ne uzima (krati) ništa od svoje kose ili kože.” (Muslim)
U drugom rivajetu ovog hadisa, takoðer kod imama Muslima: ”Neka ne odstranjuje dlake i neka ne siječe nokte.”
Islamski pravnici su se razišli u shvatanju ovog vjerodostojnog hadisa. Veliki broj učenjaka smatrao je da je činjenje spomenutih stvari strogo zabranjeno, haram. Osnova je da kada doðe neka zabrana, da je to haram sve dok ne doðu drugi argumenti koji to pojašnjavaju. Druga skupina je smatrala da je to pokuðeno, a ne da je haram. Treća skupina (hanefijska pravna škola) smatrala je da je to dozvoljeno činiti zbog drugih hadisa u kojima je spomenuto da je to dozvoljeno. Treba napomenuti da je dokaz koji su spomenuli pravnici hanefijske pravne škole općeg karaktera, a spomenuti hadis Ummu Seleme, r.a., posebnog, a poznato je da se daje prednost u postupanju po posebnim argumentima nad općim argumentima.
Pogledamo li u sve predaje spomenutog hadisa, vidjet ćemo da su spomenute (u zabrani) tri stvari: kosa, nokti i koža.
Kosa – to obuhvata svaki vid odstranjivanja dlaka sa tijela: brijanje, čupanje, kraćenje, spaljivanje; i takoðer obuhvata sve dlake na tijelu: dlake ispod pazuha, oko stidnih mjesta, bradu, brkove i kosu na glavi.
Ako bi neko, ko želi klati kurban, počinio neku od zabranjenih stvari, namjerno ili u zaboravu, po konsenzusu islamskih učenjaka nije obavezan da se iskupljuje posebnim iskupom. Ako je to učinio namjerno, pokajat će se Uzvišenom Allahu kao za činjenje bilo kojeg drugog grijeha.
Napomene
Ovaj propis eksplicitno se veže za osobu koja će klati kurban (vlasnika kurban), ali ne i za ostale članove njegove porodice.
Ako bi čovjek počinio neku od zabranjenih stvari, to nema nikakve veze sa ispravnošću njegovog kurbana, njegov kurban i prinošenje žrtve je validno.
Ako bi čovjek bio opunomoćen od strane nekoga da mu zakolje kurban, tada se zabrana ne odnosi na opunomoćenika (onoga koji kolje).
Ako bi se ukazala velika potreba za činjenjem neke od zabranjenih stvari, ko što je brijanje glave kako bi se izvršio hirurški zahvat i sl., u tom slučaju nema smetnje da se to učini.
Vrijeme klanja kurbana
Klanje kurbana je vremenski ograničen ibadet. Zbog toga bi čovjek musliman trebao da poznaje početak tog vremena i njegov kraj, kako ne bi pogriješio i kurbansko meso pretvorio u klasično meso.
Početak vremena klanja kurbana
Klanje kurbana je ibadet koji ima svoj početak i kraj. Prvo ćemo spomenuti početak vremena. Stavovi pravnih škola po ovom pitanju su slični, zato ih nećemo spominjati, nego ćemo ih rezimirati u jedno mišljenje.
Početak vremena u kojem je dozvoljeno zaklati kurban počinje nakon klanjanja bajram-namaza i bajramske hutbe, ako se bajram klanja u vremenu u kojem je klanjao Allahov Poslanik, a on je klanjao bajram-namaz nakon što bi izašlo sunce i odskočilo od horizonta u visini koplja – bez obzira da li klanjao bajram-namaz ili ne onaj koji želi da kolje kurban, bez obzira bio od onih koji su u gradu ili na selu, bez obzira da li se u njegovom mjestu klanjao bajram namaz ili ne, bez obzira da li zaklao poglavar muslimana ili ne. U mjestima u kojima se ne klanja bajram-namaz oni koji žele da kolju kurban sačekat će da izaðe sunce, da odskoči od horizonta u visini koplja, na to će pridodati dužinu namaza i bajramske hutbe, a nakon toga mogu početi sa klanjem kurbana.
Na spomenuto ukazuju mnogi argumenti, a zbog skučenosti prostora spomenut ćemo samo neke. Od Beraa ibn Aziba, r.a., prenosi se da je Poslanik kazao: ”Prvo čime počinjemo ovaj dan (Bajram) je namaz, zatim se vraćamo i koljemo kurbane. Onaj ko postupi tako, postupio je po našem sunnetu, a ko zakolje prije namaza, to je klasično meso koje je darovao svojoj porodici, meso koje nema ništa sa obredom kurbana.” (Buharija i Muslim) Takoðer, spomenuti hadis od Džunduba ibn Sufjana, r.a., da je kazao: ”Prisustvovao sam Kurban-bajramu sa Poslanikom, pa je vidio meso kurbana koji je zaklan prije završetka namaza, te je kazao: ‘Ko zakolje kurban prije nego što se klanja ili prije nego što klanjamo, neka ponovo zakolje drugi kurban, a oni koji nisu zaklali, neka zakolju sa bismillom.” (Buharija i Muslim)
Završetak vremena u kojem se kolju kurbani
Islamski učenjaci podijelili su se u ovom pitanju na više mišljenja, a mi ćemo spomenuti samo dva najjača mišljenja. Većina učenjaka smatrala je da Kurban-bajram traje tri dana – dan u kojem se klanja bajram-namaz i dva dodatna dana. Mogućnost klanja kurbana po ovom mišljenju prestaje sa zalaskom sunca trećeg dana Bajrama. Ovog stava bile su tri pravne škole, osim šafijske.
Učenjaci šafijske pravne škole smatrali su da Kurban-bajram traje četiri dana – dan u kojem se klanja bajram-namaz i dodatna tri dana. Mogućnost klanja kurbana po ovom mišljenju prestaje sa zalaskom sunca četvrtog dana Bajrama. Ovog stava takoðer su bili: Ata, Evza’i, Mekhul, šejhul-islam Ibn Tejmijje, Ibn el-Kajjim, imam Ševkani i dr.
Mislim da je drugo mišljenje prioritetnije zbog jačine dokaza koje su spomenuli. Svoje mišljenje su zasnovali na hadisu Allahovog Poslanika: ”U svim klancima Mekke može se klati, u svim danima tešrika (boravka na Mini) može se klati.” (Hadis su od Džabira ibn Muta’ima, r.a., zabilježili imam Ahmed i dr., njegovu vjerodostojnost potvrdili su hafiz Ibn Hadžer, šejh Albani i drugi hadiski eksperti.)
Klanje kurbana noću
Većina islamskih učenjaka smatrala je da je dozvoljeno klanje kurbana noću, ali da je to pokuðeno. Ovog mišljenja bile su tri pravne škole, osim malikijske. Takoðer, ovo je bio stav bukvalističke pravne škole.
Imam Malik smatrao je da je zabranjeno klanje kurbana noću.
Mislim da je prioritetnije mišljenje većine islamskih učenjaka iz razloga što ne postoje jasni i precizni argumenti koji to zabranjuju. A ako ne postoje validni dokazi koji to zabranjuju, onda je osnova da je to dozvoljeno. Hadisi u kojima je spomenuto da je Poslanik zabranio klanje noću su slabi – daif, i ne mogu se koristiti za dokazivanje šerijatskih propisa.
Šejh Usejmin smatrao je da nije pokuðeno klati noću, jer ne postoji dokaz na osnovu kojeg bi kazali da je to pokuðeno. Pokuðenost je jedan od šerijatskih propisa koji treba da se temelji na validnim dokazima. (Ahkamu el-edhijeti ve ez-zekati, str. 25.)
Najbolje vrijeme za klanje kurbana
Islamski učenjaci imaju jednoglasan stav da je najbolje vrijeme za klanje kurbana vrijeme u kojem je Poslanik klao svoje kurbane – prvog dana Bajrama, neposredno nakon završetka bajram-namaza.
ŠTA SE TRAŽI OD ONOGA KOJI KOLJE KURBAN, PRIJE KLANJA I U TOKU KLANJA KURBANA
Osoba koja želi da kolje kurban trebala bi da zna šta se od nje traži prije klanja kurbana i u samom klanju kurbana, kako bi se to učinilo na najpotpuniji i najispravniji način. Islamski učenjaci naveli su mnoge stvari, a mi ćemo spomenuti neke od njih.
Nijjet – namjera
čovjek bi u momentu kupovine trebao da ima namjeru da kupuje kurban. Mjesto namjere je u srcu i nije propisano izgovaranje namjere riječima. čovjek će prilikom klanja namjeravati klanje kurbana, jer je namjera ono na osnovu čega se razlikuju klasično meso i kurban. Vanjštinom ne postoji razlika izmeðu ta dva djela. Dvojica ljudi, jedan do drugog, kolju. Jedan u srcu namjerava klanje kurbana, a drugi namjerava da podmiri porodicu mesom. Obojica će biti nagraðena po svojoj namjeri.
Dovoðenje kurbana do mjesta klanja na lijep način
Propisano je da se kurban na lijep način dovede do mjesta klanja. U vjerodostojnoj predaji zabilježeno je da je Omer, r.a., vidio čovjeka kako vodi kurban tegleći ga za nogu, pa mu je kazao: ”Teško tebi, na lijep način ga vodi u smrt.”
Da dobro naoštri i pripremi nož kojim će klati kurban
Islam ne traži od čovjeka da pati životinju prilikom klanja, zato je propisano pripremanje i oštrenje noža kojim će se klati kurban. Kazao je Allahov Poslanik: ”Allah je propisao dobročinstvo prema svemu, kada ubijate – na lijep način ubijajte, kada koljete – na lijep način koljite, naoštrite svoje noževe kako biste olakšali životinji.” (Muslim)
Pokuðeno je oštriti i pripremati nož pred kurbanom ili životinjom koja se kolje. Islam ne samo da je propisao da se pripremi i naoštri nož za klanje kurbana, već je propisao da se nož ne oštri i priprema pred kurbanom ili životinjom koja se kolje. Kazao je Allahov Poslanik čovjeku kojeg je vidio da je oborio ovcu i oštrio nož, a ona gledala u njega: ”Zar želiš da je usmrtiš više puta! Zašto nisi nož prije pripremio?” (Hakim od Ibn Abbasa, r.a., a njegovu vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani.)
Pohvalno je da se povali ovca ili krava prilikom klanja, dok je sunnet kod klanja deve da se kolje stojeći, savijene prednje lijeve noge. Više je dokaza koji potvrðuju spomenuto, tj. da je Poslanik povaljivao ovce prilikom klanja, a da je klao devu savijene prednje lijeve noge.
Da se okrene prema Kibli onaj ko kolje kurban, a i da kurban bude okrenut u pravcu Kible
Pohvalno je da se čovjek prilikom bilo koje vrste klanja životinja okrene u pravcu Kible, a naročito kada je u pitanju klanje kurbana. Spomenuto je u vjerodostojnom hadisu da je Poslanik tako činio.
Pohvalno je vlasniku kurbana, ako može, da on lično zakolje kurban, a ako ne može, onda da prisustvuje njegovom klanju. Više je vjerodostojnih hadisa u kojima je spomenuto da je Poslanik svojom mubarek rukom klao kurbane.
Od sunneta je da se spomene Allahovo ime prilikom (prije) klanja kurbana. Više je vjerodostojnih hadisa u kojima je spomenuto da je Poslanik spominjao Allahovo ime (bismillahi) prilikom klanja kurbana.
Ne smeta da neko pomogne vlasniku kurbana prilikom klanja, naročito kod klanja krave, bika.
Dozvoljeno je opunomoćiti nekoga da zakolje kurban, a u tom slučaju treba tražiti osobu koja poznaje propise vjere i koja je poznata po pridržavanju za načela vjere.
PODJELA KURBANSKOG MESA
Jedno od najčešćih pitanja koja se postavljaju muftijama jeste pitanje podjele kurbanskog mesa. Ovo pitanje nije strogo precizirano i definisano argumentima Kur’ana i sunneta, što ukazuje da u tom pitanju postoji prostor za kalkulisanje. Većina islamskih učenjaka preporučila je da se meso kurbana podijeli u tri trećine: jedna da se ostavi sebi, jedna za prijatelje, komšije, poznanike, jedna za siromahe. Ako bi čovjek podijelio meso kurbana na neki drugi način, ne bi napravio nikakav prekršaj. U podjeli mesa trebalo bi imati na umu sljedeće činjenice: da je većina učenjaka smatrala pohvalnim da čovjek pojede nešto od kurbanskog mesa, dok je bukvalistička pravna škola to smatrala obaveznim. Svoje mišljenje argumentovali su na riječima – imperativu – Uzvišenog Allaha: ”Jedite meso njihovo (kurbansko), a nahranite i siromaha ubogog!” (Hadždž, 28.) Zato bi čovjek prilikom podjele mesa trebao da ima ovu činjenicu na umu, kako ne bi podijelio sve meso a da on i ne proba. Takoðer, čovjek bi trebao znati da je bilo učenjaka koji su kazali da je obaveza da se podijeli od kurbanskog mesa minimalno što potpada i što obuhvata riječ ”sadaka”. Argumentujući to riječima Uzvišenog: ”Jedite meso njihovo, a nahranite i siromaha ubogog!” (Hadždž, 28.) A bilo je i onih koji su kazali da to nije obaveza, već da je pohvalno.
Propis davanja kurbanskog mesa mesaru na ime najamnine
Većina islamskih učenjaka smatrala je da nije dozvoljeno dati bilo šta mesaru od kurbanskog mesa kao protuuslugu za klanje i guljenje kurbana. To su argumentovali riječima Alije, r.a.: ”Naredio mi je Poslanik da podijelim meso i kožice njegovih kurbana, i da ne dajem mesaru ništa od toga, dodavši: ‘Mi ćemo mu dati nagradu za to od nas.”’ (Buharija i Muslim) Ovaj hadis nedvosmisleno ukazuje da nije dozvoljeno dati mesaru kurbansko meso kao vid plaćanja za njegov rad.
Ako bi mesar bio siromašan, od onih koji zaslužuju kurban, dozvoljeno je da mu se dadne dio kurbanskog mesa nakon plaćanja nadoknade. čak su neki učenjaci kazali da je on preči od drugih siromaha, jer je on taj koji je gledao to meso svojim očima.
Prodavanje kurbanskog mesa
Većina islamskih učenjaka nije dozvoljavala da se proda bilo koji dio kubana. Što se tiče kožice kurbana, nju takoðer nije dozvoljeno prodavati, a dozvoljeno je sebi ostaviti i njome se koristiti. Allahov Poslanik je kazao: ”Ko proda kurbansku kožicu, njegov kurban je ništavan.” (Hakim, dobrim – hasen ga je ocijenio šejh Albani.)
Na kraju ovog sažetka, iskrene dove upućujem Gospodaru da nas poduči propisima vjere, da nam olakša puteve prakticiranja propisa vjere, da ono što je napisano u ovom sažetku bude od koristi onima koji ga pročitaju.
Širokogrudno ću prihvatiti sugestije i prijedloge vezane za ovaj sažetak od onih koji dobronamjerno žele da sugerišu ili savjetuju.
Naša zadnja dova je: Hvala Allahu, Gospodaru svjetova!
