Kao što je Allah podario čovjeku razum kojim spoznaje, podario mu je i srce kojim voli. Hrana razuma je znanje i spoznaja, a hrana srca je ljubav. Nećemo pogriješiti ako kažemo da je ljubav uzrok stvaranja, jer da je Allah htio mogao je prisiliti ljude da Mu budu pokorni, ali onda ljudi ne bi osjetili slast ibadeta i pokornosti kroz slobodu i mogućnost izbora.
Ogromna je razlika između onoga što se radi iz moranja, uz prisilu, i onoga što se radi iz ljubavi, sa ubjeđenjem. Želeći skrenuti pažnju na razliku između istinskog ubjeđenja, iskrenog i lažnog vjerovanja, Uzvišeni Allah u Kur'anu je objavio: ”O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpadne, – pa, Allah će sigurno mjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite; oni će se na Allahovu putu boriti i neće se ničijeg prijekora bojati.” (El-Ma'ida, 54.)
Islamski učenjaci kažu da onaj ko voli Allaha i koga Allah voli, ne može postati otpadnik od vjere (murted) nikada.
Vjera koja je utemeljena na spoznaji, na jasnim dokazima, na Kur'anu i Sunnetu, na ljubavi i lijepom ponašanju, to je istinska vjera. Onaj ko je ispunio ove uvjete, on je zaslužio Allahovu ljubav, a ko stekne Allahovu ljubav za njega nema straha i žalosti ni na dunjaluku ni na Ahiretu i njemu niko ne može naštetiti.
Znakovi Allahove ljubavi prema čovjeku
U hadisi-kudsiju s početka teksta, Allah, dž.š., nam na slikovit način objašnjava blagodat koja se zove Allahova ljubav i naklonost. Zamislite taj trenutak kada Allah, Gospodar svih svjetova, Svemogući, Sveznajući, pozove meleka Džibrila i kaže mu: ”O Džibrilu, znaj da Ja volim tog i tog Svoga roba, pa ga i ti zavoli!” Dakle, Allah obavještava Svoja bezgriješna stvorenja, meleke, o tome da On voli čovjeka, vjernika, na kojeg možda ljudi uopće ne obraćaju pažnju, jer nije bogat, nije uglednik, nije dio zemaljske elite. Međutim, on je kod Allaha poznat, ugledan i voljen. I zavoli ga melek Objave, Džibril, a.s., i svi drugi meleci na nebesima. Zavoli ga 70.000 meleka koji obilaze (tavafe) oko nebeske Ka'be (Bejtu-l-Ma'mur), zatim osam nosioca Arša. A znate li kako izgleda melek koji nosi Allahov Arš? U hadisu koji prenosi Enes ibn Malik, r.a., Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ”Dozvoljeno mi je da vam opišem jednog od nosioca Arša. Između njegovog mehkog dijela uha i ramena je razdaljina koju ptica preleti za 700 godina.” (Ebu Davud, Taberani)
Zatim se ta ljubav prenese i na stanovnike Zemlje i takav bude prihvaćen među ljudima, na šta aludira ajet: ”One koji su vjerovali i dobra djela činili Milostivi će sigurno voljenim učiniti.”(Merjem, 96.)
Vjerovatno se pitate, zar je moguće da je Gospodar svih svjetova, tom slabašnom stvorenju, insanu, kojeg je stvorio od hude tekućine, od zemlje, dao priliku da dostigne takav stepen da ga Allah spomene i da izrazi svoju ljubav prema njemu. Naravno da je moguće i ta ljubav ima svoje jasne znakove, a znakovi Allahove ljubavi prema čovjeku jesu da bude prihvaćen na Zemlji od ljudi, i da ga ljudi po dobru spominju; zatim, da ga Allah uputi na mnoštvo dobrovoljnih ibadeta, nafila i dobrih djela.
Da bismo to što bolje pojasnili, navest ćemo primjer koji je prenio poznati egipatski alim i daija, šejh Muhammed Hassan od jednog hirurga koji je trebao da operiše jednog starijeg muslimana.
Naime, musliman sijede brade i svijetlog lica došao je u bolnicu radi operacije. I kada je obukao bolničku odjeću u kojoj su ga odveli u operacijsku salu, počeo je plakati. Doktor se čudio njegovom postupku, a onda mu je taj pacijent rekao da ne plače zbog straha od operacije, već zbog toga što će operacija dugo trajati, pa neće moći proučiti 4 džuza Kur'ana (80 stranica) koje svaki dan uči. Kada mu je, na kraju, anesteziolog dao anesteziju, i kada je započela operacija koja je trajala četiri sata, hirurg je ispričao: ”Tako mi Allaha, dok god je trajala operacija on je učio Kur'an, iako je bio uspavan.” To je jasan znak da ga je Allah uputio na mnoštvo dobrih djela i da ga Allah voli.
Stazom koja vodi do Allahove ljubavi i zadovoljstva, išli su i drugovi iz pećine koje Kur'an spominje u suri El-Kehf. To su bili mladići i, kako navodi Ibn Kesir, sinovi rimskih vladara koji su se odrekli svih užitaka na kraljevskom dvorcu, kao i paganizma i idolatrije u kojoj je bio ogrezao njihov narod, s ciljem da steknu Allahovu ljubav i zadovoljstvo. I Allah, dž.š., ih je spasio idolatrije i zuluma vladara, jer: ”A onome ko se Allaha boji, On će izlaz naći. I opskrbit će ga odakle se i ne nada.” (Et-Talak, 2.-3.)
Ili kao što je rekao Jusuf, a.s.: ”Ko se bude Allaha bojao i ko strpljiv bude bio – pa, Allah, uistinu, neće dopustiti da propadne nagrada onima koji dobra djela čine.” (Jusuf, 90.)
Kada je ovo rekao Jusuf, a.s.? Onda kad se otkrio svojoj braći koja su bila sigurna da je on davno umro i nestao i da je svaki trag o njihovom zločinu prema njemu nestao. Međutim, njegova braća su zaboravila da Allah voli Jusufa, a.s., a koga Allah voli, On mu je dosta, i takav je sretnik na oba svijeta.
Vratimo se drugovima iz pećine. Šta se desilo sa njima kada ih je Allah zavolio?
Da li su oni znali da ih je Allah okretao sad na desnu sad na lijevu stranu, da li su znali da ih sunce posjećuje i donosi im potrebnu svjetlost, da li su znali da ih Allah voli? Je li Allah ispunio Svoje obećanje prema njima? Svakako!
Oni su spavali 309 godina, a njihovim tijelima ništa nije bilo, nisu propala, nisu obolila. Po ljudskim mjerilima, da su ostali i sedmicu dana bez hrane i bez vode, puno je. O tome Kur'an veli: ”I mi smo ih, isto tako, probudili da bi jedne druge pitali. ‘Koliko ste ovdje ostali?’ – upita jedan od njih. – ‘Ostali smo dan ili dio dana’ – odgovoriše.” (El-Kehf, 11.) Zašto im zemlja nije pojela tijela, zašto, kada su se probudili, niko od njih nije primijetio nikakve promjene na onom drugom? To je dokaz da kada te Allah zavoli, zavoli te Zemlja, zavole te nebesa, sunce, zavoli te sve što je u kosmosu.
Obućar kojeg je Allah volio
U hadisi-kudsiju koji prenosi Ebu Hurejre, r.a., stoji da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Rekao je Uzvišeni Allah: ‘Ko se neprijateljski odnosi prema Mome prijatelju (evliji), objavit ću mu rat….. ako Me zamoli, udovoljit ću mu, ako zatraži Moju zaštitu, zaštitit ću ga.”’ (Buharija)
Koliko među nama ima onih koji iskreno vole Allaha i koje Allah voli, i čuva ih od spletki neprijatelja, sihirbaza, smutljivaca i sl., a oni to i ne znaju.
Prenosi Muhamed ibn Munkedir: ”Medinu je jedanput pogodila suša i svi su ljudi, rano izjutra, izašli da uče dovu za kišu, međutim, kiša toga dana nije pala. Nakon jacija-namaza, ja sam ostao u mesdžidu i klanjao sâm nafilu pored jednog stuba u mesdžidu.
Onda je u neka doba u mesdžid ušao raščupan čovjek, okrenuo se desno i lijevo, i pošto nikoga nije primijetio, stao je da klanja dva rekata namaza, a zatim je učio ovu dovu: ‘Allahu moj, ljudi u Medini su Te molili za kišu, a Ti im je nisi spustio. Allahu dragi, zaklinjem Te da im spustiš kišu, zaklinjem Te da im spustiš kišu!’ Rekao sam u sebi: ‘Ovaj je lud! Kako smije tako zaklinjati Allaha?’ Međutim, tako mi Allaha, on nije ni spustio svoje ruke nakon dove, a Allah Svemoćni je pokrenuo oblake i kiša je pala u Medini. Kada je to vidio, onaj čovjek je počeo plakati, govoreći: ‘Moj Allahu, ko sam ja da zbog mene spustiš kišu i da primiš moju dovu?’
Zatim je klanjao noćni namaz, sačekao sabah i nakon sabah-namaza otišao kući. Dolazio je tako dvije noći, a treće noći ja sam otišao za njim i vidio sam da se radi o jednom obućaru. I tog obućara Allah je volio.
Kad me je ugledao poselamio me i rekao: ‘Dobro došao, Ebu Abdullah, želiš li da ti popravim cipele?’
Ja sam mu onda ispričao da nisam zbog toga došao, već zbog njegove dove i kiše koju je Allah spustio nakon njegove dove. Kad je to čuo, on se naljutio. Osjetio sam da mu se steglo u grudima, pokupio je svu kožu i ušao u kuću. U sebi sam rekao da ću se vratiti nakon sat vremena. Međutim, kada sam došao kod njega, njegove komšije su se okupile pred kućom i dočekali me riječima: ‘Šta si uradio našem obućaru, Muhamede ibn Munkediru?’ Što se mu to pitali? Naime, onaj obućar je, nakon što sam ga napustio, pokupio svoje stvari i otišao. Sve kuće u Medini smo pretražili, ali ga nismo mogli naći.”
Koliko ima onih koji u našim očima izgledaju neugledno, slabo, na koje ljudi ne obraćaju pažnju, a oni su na takvom stepenu kod Allaha, da zakunu Allaha za nešto, On bi im odmah uslišao dovu.
Zato se čuvajmo ogovaranja i ataka na čast i ličnosti iskrenih Allahovih robova, da nam zbog toga Allah ne objavi rat, a kome Allah objavi rat, bit će ponižen i kažnjen u vlastitoj kući i porodici.
I još nešto. Da li istinski razmišljamo o našem odnosu prema Allahu? Pitamo li se da li spadamo među sretnike koje Allah voli, i žudimo li za susretom sa Allahom, dž.š., poput one pobožne muslimanke koja je govorila: ”Allaha mi, život mi je dodijao, i kada bih našla smrt da se prodaje ja bih je kupila, zbog moje ljubavi prema Allahu i čežnje za susretom s Njim.” Rečeno joj je: ”Zar si toliko sigurna u svoja djela?” Odgovorila je: ”Ne, već sam sigurna u ljubav prema Allahu i lijepo mišljenje o Njemu. Lažu oni koji kažu da će me kazniti, iako Ga volim. Ne, nikako! Jer, Allah je objavio: ”Koje On voli i koji Njega vole”, a On ne kažnjava one koje voli.”
Gospodaru naš, molimo Te za Tvoju ljubav i ljubav onih koji Tebe vole, i molimo te da nas opskrbiš svakim djelom koje vodi Tvojoj ljubavi.
