Svijet može biti tamno mjesto. Rat, pohlepa, rasna mržnja, tlačenje, … , ovo su izrazi društvenog neznanja na otvorenoj skali. Nekada se čini kao da svijetom vladaju sile tame, zar ne?
Zatim imamo lične patnje, zlostavljanja, i sebičnost- manifestacije duhovne tame na najintimnijem nivou. Ove bolesti udaraju na naša prijateljstva, naše domove i na naša vlastita srca, ona su čak teža za podnošenje od globalnih katastrofa. Postoji samo jedno utočište, jedan izvor zaštite, udobnost i upute. Jedna istinska svjetlost dolazi od Allaha, Boga, Stvoritelja. Jedino Allahova svjetlost može pobijediti tamu. Sva ostala obećanja nade i spasa su iluzije.
Allah je izvor svjetlosti nebesa i Zemlje! (En-Nun, 35)
Možemo li pronaći udobnost u materijalnom luksuzu, fizičkim senzacijama ili intoksikaciji? Ne baš. To su smetnje. Kakvo god zadovoljstvo od njih dobijemo ono ubrzo izblijedi. Možemo li pronaći utjehu u prirodi? Možda, ali samo zbog toga što je ljepota prirode odraz Allahove milosti i kreativnog genija. Stvaranje je znak koji ukazuje na Stvoritelja. Kada sjedite na planinskoj livadi, posmatrate šumovite predjele i razmišljate- “Ovo je zaista prelijepo. Osjećam mir”, ono što vi zapravo radite- bez obzira da li shvatate ili ne- je slavljenje Allaha i osjećanje ljepote i čuda koje je On usadio u Svoje stvaranje. Jedna druga napomena, da li pojedine budale počine zlo u ime vjere? Da, ali Allah je uzvišen i slavljen iznad onoga što ljudi rade.
Naše utočište od svega ovoga je Allahovo svjetlo. U nastavku je autentična dova koju je Poslanik, s.a.v.s., učio na sedždi:
“Allahu moj, daj mi svjetlo u srcu, u vidu, u sluhu, s moje desne strane, s moje lijeve strane, iznad mene, ispod mene, ispred mene i iza mene, i uvećaj mi nur! Mojim nervima, mojem mesu, u mojoj krvi, u mojoj kosi i mojoj koži”.
Treba napomenuti da ovo svjetlo nema nikakve veze sa kožom, kosom ili bojom očiju. To se odnosi na Allahovo svjetlo za koje je Ali ibn Ebu Talib, r.a., kazao da je dar Allahove upute u srcima vjernika. Allah kaže: Allah je zaštitnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo… (El-Bekara, 257)
Uznemirava me strašno da ljudi- ni muslimani nisu imuni- nastavljaju izjednačavati svjetlinu i tamnoću kože sa dobrim i lošim karakterima. Osoba može imati tamnu kožu poput ebanovine, a ipak biti ispunjena Allahovim svjetlom, tako da nur zrači iz njenog lica. A osoba također može biti bijela poput kosti, a ipak zla do srži. Svako ko vjeruje drugačije je zbunjen i duhovno izgubljen. Da nas Allah sačuva od ovakvih loših razmišljanja. Tražimo utočište u Allahovom svjetlu od tame ovog svijeta. U praktičnoj primjeni, traženje Allahove svjetlosti znači da mi tražimo uputu Kur’ana, koji je manifestacija svjetlosti. Mi volimo i slijedimo Poslanika, s.a.v.s. Nastojimo da bude prisutan u našim ibadetima. Mi pokušavamo da budemo dobri prema Allahovim stvorenjima, ne samo ljudima, već i životinjama i biljkama, jer su nam povjerene u emanet. Mi se svakodnevno borimo protiv vlastitih negativnih impulsa, trudimo se da svijet učinimo boljim mjestom.
