I’tikaf znači: namjerno boravljenje izvjesno vrijeme u džamiji u kojoj se klanja svih pet dnevnih namaza u džematu, i to radi sevapa. Prema tome, itikaf ne vrijedi ako se ne obavlja u džamiji (ili i u džamiji ali se u njoj ne klanja svih pet vakata u džematu), kao ni onda ako je u džamiji boravio nebitno koliko ali bez namjere da to bude itikaf. No, žena može obaviti itikaf i u svojoj kući, ako ima posebnu sobu za klanjanje.
Itikafa ima tri vrske:1) vadžib; 2) sunneti-muekkede i 3) mustehab. Vadžib je zavjetni itikaf, sunneti-muekkede je itikaf u posljednjih deset dana ramazana i mustehab-itikaf, koji je izvan ovih. Za valjanost izvršenja zavjetnog itikafa uvjetuje se post. Itikaf-mustehab može se izvršiti i bez posta, pa se može sastojati čak i iz vrlo kratkog boravljenja u džamiji, npr. samo od nekoliko časaka.
Ko je u itikafu ne smije se udaljavati iz džamije osim za obavljanje nužde. I jedan čas boravka izvan džamije bez nužde pokvarit će itikaf. Dotični stalno boravi u džamiji, tamo jede, pije i spava. On smije nešto kupiti što mu je potrebno u džamiji, ali ne smije u džamiju donositi robu i tamo je držati, kao ni vršiti kupoprodaju radi trgovine. Svaki odnos sa ženom mu je haram i to bi mu, naravno, pokvarilo itikaf.
Pri nijjetu za itikaf može se nijjet učiniti npr. samo za boravak preko dana u džamiji. Tada bi smio preko noći biti kod kuće. Neprestano šutjeti tokom itikafa kao neka vrsta ibadeta smatra se mekruhom, tj. ako insan smatra šutnju nekim postom ili pobožnim činom.
