Bajram je bio i ostao simbol radosti, veselja, osmijeha i posebnog respekta. To je vrijeme uljepšavanja, ukrasa, oblacenja nove odjece koja u nama uliva novu nadu i ljudsku dušu cini raspoloženom i sretnijom. U njemu se u jednom glasu stapaju rijeci svih osoba upucivanjem dova, lijepih želja i srdacnih cestitanja, uzdižuci se iskonskom snagom iznad preokupacija ovozemaljskih interesa.
Oko pet stoljeca u našim krajevima pod bajramom su poznata dva islamska posebna dana: Ramazanski i Kurbanski, ili kako ga neki popularno nazivaju, Hadžijski bajram. Onaj dio stanovništva naših krajeva koji je prihvatio islam, zajedno s njim preuzeo je i obilježavanje ta dva mubarek dana, kao i nacin i vidove njihovog manifestiranja. Naravno, u sve to unosio je i dio svog kulturnog naslijeda, shodno društvenim, ekonomskim i drugim mogucnostima.
Nekada su, usljed društveno-historijskih uslova i ekonomskih mogucnosti, ti dani bili posebno obilježavani, pa je za tim i naš narod nostalgicno znao i u pjesmi žaliti:
Ni bajrami više nisu,
Kao što su nekad bili!
Medutim, cežnja za ovim posebnim danima, punim sjaja, radosti i veselja, ostala je tokom citave godine, pa je to narod i u pjesmi lijepo izražavao:
Bajram ide, bajramu se nadam…
Inace, bajramima je pridavao posebnu pažnju svaki musliman, bez obzira na stepen svoje prakticne privrženosti islamu. Ako se i desi da je neki musliman, kao individua, indiferentan spram odredenog islamskog ucenja ili propisa, on osjeca bajram, jer gotovo svi oni nose daleki eho bajramskog veselja iz djetinjstva i mladosti, dok su se nalazili u krugu roditeljskog doma, mahale ili sela.
S obzirom da gotovo svi muslimani, manje-više respektiraju te dane i ucestvuju, na ovaj ili onaj nacin, u njihovom obilježavanju, neophodno bi bilo ukazati na islamske propise u vezi s tim danima, kako bi naši postupci bili što bliži islamskom obilježavanju tih mubarek dana.
Otkuda ime bajram?
Ocito je da smo ime za ove dane odmora i veselja preuzeli od Turaka, jer bayram u turskom jeziku oznacava vjerski praznik, praznik uopce, slavlje i veselje. Isti termin se koristi i u perzijskom jeziku. Ovi dani na arapskom jeziku nazivaju se ‘id što znaci praznik, blagdan, godišnjica, bajram. Iz izvornog znacenja ove rijeci el-‘id zakljucujemo da su ovi dani vracanja i obnove veselja i radosti, kao i navika da se ljudi okupljaju u ime necega i oko necega, a uz to, predstavlja njihovu cežnju i želju za tim.
Šta je smisao bajrama?
Skoro da ne postoji ni jedna ljudska zajednica na svijetu koja se ne veže za neke više ideale, ciljeve i stremljenja. Na putu ostvarenja tih ciljeva ona prolazi razne etape od kojih neke ostavljaju vidnog traga u emotivnom bicu njenih clanova. To su momenti veselja ili tuge, sretnog izbavljenja iz nekih neugodnih situacija ili poteškoca i stradanja koja su prebrodena. To mogu biti i postignuti uspjesi nakon teško prebrodenih duhovnih, intelektualnih i materijalnih kriza. Sve je u vezi s datumima, mjestom i ljudima. Vremenom, neki od tih praznika postaju univerzalni i prihvate ih i druge generacije i zajednice, daleko od mjesta i vremena njihovog nastanka. To su oni praznici koji u sebi sadrže supstancu opceljudskog i elemente univerzalnog. Da li ce neki dogadaj ili datum imati takvo svojstvo uveliko zavisi od ideala na kojima se bazira i kojem poziva.
Ako se zapitamo: cemu poziva muslimanski bajram i kakvo on veselje predstavlja za muslimane, onda cemo vrlo brzo doci do zakljucka da i jedan i drugi bajram dolaze nakon znakovitih iskušenja, borbe i pobjeda. Bajrami su samo svojevrsni usklici i vjesnici pobjede nad iskušenjima koja su prevladana.
Ramazanski bajram je proslavljanje pobjede nad svojim nefsom, pohotama i strastima. Pohote i strasti bezgranicno vode požudi za jelom, picem, seksualnim i materijalnim uživanjima, pa je istinsko veselje, ako se bar jedan mjesec u godini napravi ta sretna ravnoteža u sebi izmedu duhovnog i materijalnog. Zar nije pravo veselje ne podleci silama požude i strasti koje vode prizemnosti i uništenju?! Zar nije pravo veselje pobijediti predvodnike kufra i mraka na Bedru, koji je bio 17. dan Ramazana, a ta borba je za muslimane bila biti ili ne biti, nastaviti zapocetu misiju ili sve prekinuti?! Zar teravih-namaz, drugi namazi i angažiranije ucenje Kur’ana u toku ramazana, ne predstavljaju jacanje volje i snage muslimana i poražavanje Iblisa i njegove vojske i zar sve to ne obilježiti posebnim veseljem i cestitanjem jednih drugih na trijumfalnoj pobjedi?!
Kurban-bajram, takode, predstavlja pobjedu nad egoizmom i nad samim sobom. To je veselje zbog vanredne pobjedu Ibrahima, a.s, nad Iblisom koji ga je pokušao omesti u njegovom usponu ka Allahovoj, dž.š., milosti. Naši kurbani koje koljemo za vrijeme ovog bajrama upucuju na naše požrtvovanje i pobjedu nad svojim nefsom i škrtosti koja stanuje u našoj blizini. Uz to, ovaj bajram se naziva još i hadžijski, zato što žrtvujemo svoj komoditet, svoja sredstva i brojne druge pogodnosti i upucujemo se na neizvjestan put, kako bismo u blizini Kjabe i stojeci na Arefatu zadali posljednji udarac Iblisu, koga cemo svojim prisustvom na tim mjestima, totalno poraziti, slomiti i uništiti. Zar poslije takvih iskušenja i sjajne pobjede ne treba manifestirati svoju radost i veselje?!
Upravo zbog svega toga, kako primjecuje i naš rahm. prof. mr Nijaz Šukric, bajrami se po elementima duhovnosti i visoke poruke, a ne po nacinu zabave, veselja i igre, odlikuju nad praznicima drugih.
Utemljenost bajrama i bajram-namaza
Bajram se posebno poceo obilježavati nakon Hidžre. Vjerovjesnik, s.a.v.s, ga je zamijenio za dva praznika koji su bili prakticirani u Medini prije dolaska islama. Enes b. Malik, r.a, prenosi i kaže: «Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s, došao u Medinu vidio je da dva dana Medinjani provode u igri i veselju, pa ih je upitao: «Kakvi su to dani?» Odgovorili su: «Igrali smo i zabavljali se u njima prije dolaska islama !». Tada je Poslanik, s.a.v.s, rekao: «Allah vam je ta dva dana zamijenio sa boljim od njih, a to su Ramazanski i Kurbanski bajram!».
Bajram-namazi su utemeljeni prve godine po Hidžri. Ebu Se’id el-Hudri, r.a, prenosi: «Allahov Poslanik, s.a.v.s, je izlazio na dan Ramazanskog i Kurbanskog bajrama na musallu i prvo cime bi poceo bio je namaz. Zatim se okrenuo i stao licem okrenutim narodu, dok su oni sjedili u safovima. On ih je savjetovao, davao preporuke i naredenja. Ako je htio da tada odabere jednu vojnu jedinicu, ucinio bi to, a ako je htio nešto da naredi, naredio bi, a zatim se udaljio».
Tretiranje bajram-namaza
Bajram-namaz islamski pravnici tretiraju razlicito, od sunneti muekkede kod malikija i šafija, preko fardi kifaje kod hanbelija do vadžiba kod hanefija. Ucenjaci hanefijskog mezheba tretiraju bajram-namaz kao vadžib svakom onom kome je džuma-namaz farz, jer je Allahov Poslanik, s.a.v.s, bajram-namaz stalno obavljao a uz to je i naredivao ljudima da izadu i klanjaju ovaj namaz. Oni ovaj stav temelje na autenticnom hadisu Allahovog Poslanika, s.a.v.s, koji prenosi Ummu ‘Atijje, r.a: «Naredivano nam je da izademo i izvedemo i neudate djevojke iz svojih odaja i žene u vrijeme menstrualnog ciklusa koje bi stajale iza svijeta, uceci tekbire i dove zajedno sa narodom, nadajuci se postizanju bericeta i oprostu grijeha koji nosi taj dan».
Nacin klanjanja bajram-namaza
Bajram-namaz, i jedan i drugi, imaju samo dva rekjata. Za valjanost ovog namaza važe isti uvjeti kao i za džuma-namaz, s tim što je ovdje hutba sunnet, pa se može, u krajnjem slucaju, i izostaviti, ali je vrednije obaviti ovaj namaz sa hutbom koja dolazi nakon klanjanja dva rekata.
Ovaj namaz se klanja bez ezana i ikameta, na temelju hadisa Džabira b. Semurea, r.a, u kojem kaže: «Sa Vjerovjesnikom, s.a.v.s, sam klanjao više puta bajram-namaz, bez ezana i ikameta».
Ova dva rekjata se klanjaju kao i svaka druga dva rekjata namaza, s tim što se dodaju, u hanefijskom mezhebu, po tri tekbira sa dizanjem ruku kao kod pocetnog tekbira i to: na prvom rekjatu odmah nakon proucenog Subhaneke a na drugom rekjatu nakon završetka ucenja a prije odlaska na ruk’ju; šest na prvom a pet na drugom rekjatu kod malikija i hanbelija a sedam na prvom a pet na drugom kod šafija. Tekbiri, osim pocetnog, su sunnet, pa ako bismo ih izostavili, namjerno ili nenamjerno, necemo pokvariti ovaj namaz.
Na ovom namazu, shodno hadisima Allahovog Poslanika, s.a.v.s, uci se, prema jednoj predaji, sure Kaf na prvom a sure El-Kamer na drugom rekjatu, dok se, prema drugoj predaji, uci na prvom sure El-A’la a na drugom sure El-Gašije.
Nema namaza ni prije ni poslije bajram-namaza
Treba napomenuti da se ovaj namaz klanja kada Sunce odskoci koliko za koplje ili dva ili, otprilike, 45 minuta nakon izlaska sunca i traje sve dok sunce ne dode u zenit i u tom periodu nema namaza ni prije a ni poslije ova dva rekjata, shodno hadisu Ibn Abbasa, r.a, koji kaže: «Vjerovjesnik, s.a.v.s, nije klanjao ništa ni prije a ni poslije dva rekjata ramazanskog bajrama».
Negacija klanjanja bilo kakvog namaza prije ili poslije bajram-namaza odnosi se, kako tvrdi Ibn Hemmam, na klanjanje u džamiji ili na musalli. Medutim, ima predaja u kojima se kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, klanjao dva rekjata kod kuce kada se vratio sa bajram-namaza, kao što se navodi u predaji Ebu Se’ida el-Hudrija, r.a u kojoj on kaže: «Allahov Poslanik, s.a.v.s, nije klanjao ništa prije bajram-namaza a kada bi se vratio kuci, klanjao bi, tada, dva rekjata».
Oživljavanje bajramskih noci
Mustehab je noc uoci bajrama oživjeti zikrom, namazom, ucenjem Kur’ana, tekbirom, tesbihom i istigfarom. Ako se ne može provesti cijela noc u ibadetu Allahu Uzvišenom, onda treba prakticirati jednu trecinu ili bar jedan dio noci. Ebu-d-Derda’, r.a, kaže: «Ko provede noc uoci bajrama u ibadetu Allahu, nece mu umrijeti srce onoga dana kada srca budu umirala!».
Dova uoci bajrama se prima
Treba iskoristiti noci uoci bajrama za dove koje se ne odbijaju. U noci uoci bajrama dova se prima kao što se primaju dove, kao što primjecuje Imam Šafija, uoci petka, uoci prvog redžeba i uoci petnaeste noci ša’bana.
Puno uciti tekbire
Mustehab je puno uciti tekbire u noci uoci Bajrama i tako ciniti sve do pocetka ramazanskog bajram-namaza, a za vrijeme Kurban-bajrama tekbire treba uciti sve do ikindije cetvrtog dana Bajrama. To je vadžib za svakog punoljetnog muslimana nakon svih farz-namaza.
Tekbiri-tešrik glasi: Allahu ekber. Allahu ekber. La ilahe illellahu vallahu ekber. Allahu ekber ve lillahi-l-hamd.
Kupanje prije bajrama
Lijepo bi bilo okupati se prije bajram-namaza, jer je to bila praksa Poslanika islama, s.a.v.s, kao što prenosi Ibn ‘Abbas, r.a: «Allahov Poslanik, s.a.v.s, bi se okupao na Ramazanski i Kurbanski bajram».
Ibnu-l-Kajjim ocjenjuje ovu predaju slabom, ali zato navodi vjerodostojnu predaju Malika od Nafi’a da se ‘Abdullah b. Omer, r.a, koji je najdosljednije slijedio sunnet Allahovog Poslanika, s.a.v.s, kupao za bajram prije nego bi izišao da klanja bajram-namaz.
Namirisavanje i oblacenje najljepše odjece
Lijepo je namirisati se na bajram, oprati zube i obuci najljepše odijelo koje osoba ima u tom trenutku. Zna se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, oblacio najljepši ogrtac koji je imao za vrijeme bajrama i za vrijeme džuma-namaza. Nafi’ prenosi: «Abdullah b. Omer, r.a, je za vrijeme bajrama oblacio najljepše odijelo».
Pojesti nešto prije ramazanskog bajram-namaza, a ne činiti to prije kurban-bajrama
Prije ramazanskog bajram-namaza treba nešto pojesti, kako bismo napravili razliku izmedu tog dana i prethodnih dana posta. To se može uciniti sa hurmom i sl., ali taj broj treba biti neparan. Za vrijeme Kurban-bajrama ništa prije namaza ne treba jesti, kako bi prvi zalogaj toga dana bio od kurbana koji se taj dan zakolje. Burejde, r.a, prenosi: «Vjerovjesnik, s.a.v.s, ne bi izišao na dan Ramazanskog bajrama dok ne bi nešto pojeo, niti bi išta, na dan Kurbanskog bajrama jeo dok ne bi klanjao bajram-namaz». U drugog predaji koju prenosi Enes b. Malik, r.a, se kaže: «Vjerovjesnik, s.a.v.s, bi na dan ramazanskog bajrama ujutro, prije negoli izide na musallu, pojeo nekoliko hurmi».
Imam Ahmed prenosi predaju Burejde, r.a, u kojoj se kaže: «Allahov Poslanik, s.a.v.s, ne bi izlazio na dan Ramazanskog bajrama dok ne bi nešto pojeo, a na dan Kurban-bajrama ne bi ništa jeo dok se ne bi vratio sa bajram-namaza, pa bi onda jeo od svog kurbana».
Otici na bajram-namaz jednim a vratiti se drugim putem
Sunnet je otici jednim putem na bajram-namaz a vratiti se, po mogucnosti, drugim, kao što je to cinio Poslanik islama, s.a.v.s, kako prenose Ebu Hurejre, Ibn Omer, Ebu Rafi’ i Džabir, r.a: «Vjerovjesnik, s.a.v.s, bi otišao na bajram-namaz jednim a vracao se drugim putem».
Ebu Hanife i vecina ucenjaka, na temelju ovog hadisa, smatraju da je mustehab i imamu i džematlijama da na bajram idu jednim a vracaju se drugim putem.
Tumaceci ovaj hadis Ibnu-l-Kajjim el-Dževzijje, Ibn Hadžer el- ‘Askalani i dr. ucenjaci navode više mišljenja zbog cega se treba vracati drugim putem, pa kažu da je to zbog toga što odlazeci jednim a vracajuci se drugim putem imamo priliku zaraditi bereket i jednog i drugog puta, jer ce nam taj put svjedociti na Sudnjem danu, radi svjedocenja ljudi i džina koji stanuju pored tih puteva, radi sretanja više ljudi i poznanika i nazivanja selama i cestitanja bajrama, radi posjete živih i mrtvih rodaka i prijatelja i radi osluškivanja potreba ljudi i, eventualno, pomoci njima, a uz to prolazeci i uceci tekbire manifestiraju se simboli islama i time se razocaravaju licemjeri.
Kako cestitati bajram drugima?
Ashabi su cestitali jedan drugom bajram rijecima: «Tekabbelellahu minna ve minkum!/Allah primio i od nas i od vas!». Vasile, r.a, o tome prenosi: «Sreo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s, na bajram i rekao mu: «Tekabbelellahu minna ve minke!». On je odgovorio: «Da. Tekabbelellahu minna ve minke!».
Kod nas je uobicajeno cestitanje rijecima: Bajram (šerif) mubarek olsun, što u prevodu s turskog jezika znaci: Neka ti je sretan (casni) bajram!
Zaključak
Treba na kraju konstatovati da bajrami treba da nas inspirišu za nove pobjede i da budu trenuci predaha koji ce nas ojacati za realiziranje novih projekata i zamisli, a ne da budu prigoda za beskorisnu zabavu. Bajram se ne smije svesti na puku manifestaciju užitka bez ikakvog smisla i znacenja. To trebaju biti dani obnavljanja snage a ne dani narastanja slabosti iz niskosti i dani manifestiranja principa i morala a ne velicanja pohota, strasti i materijalnog uživanja.
To su dani kada treba da se osjeca snaga i sposobnost mijenjanja stanja, a ne moc mijenjanja odjece. To su dani u kojima se šalje poruka ummetu kako se uspostavlja i širi duh dogovora. Prilika je to da ovaj narod pokaže svoje pozitivno naslijede, da dokaže da može ukorak sa vremenom i da druge uvjeri da nije slaba zajednica.
Radi tih snažnih poruka i znacenja u islamu je uspostavljen, kako lijepo primjecuje Mustafa er-Rafi’i, mubarek dan, kao nasljede i znak vremena, da bi svaka generacija nasljedenom mogla pridodati znakove svog vremena, kao posvjedocenje trajnog hijeropovijesnog pregalaštva ummeta kroz potvrdivanje njenog uma u službi njenih vitalnih interesa.
Ukratko, dani bajrama iako su praznici nisu prazni dani, vec su kod muslimana ispunjeni bogatim sadržajima, od ibadeta u nocima bajrama, do klanjanja bajram-namaza i ucenja tekbira, preko pojacane licne, porodicne i džematske higijene (kupanje, abdest, uljepšavanje kuca, mjesta stanovanja, džamija, mesdžida i sl.), lijepog odijevanja, posjeta rodbine i prijatelja (i živih i mrtvih), cestitanja i naglašene komunikacije izmedu muslimana, naglašenog ugošcavanja tih dana do dijeljenja kurbanskog mesa i sadakatu-l-fitra cime se socijalna slika brojnih pojedinaca poboljšava a ljubav medu vjernicima, na taj nacin, jaca i postaje sve prisutnija.
