TREĆE POGLAVLJE
IMETAK l NAFAKA
U ovom poglavlju ćemo nešto opširnije govoriti o imetku i nafaci, jer su ljudi u uvjerenju, kako smo to već kazali, da je nafaka koncentrisana u imetku i ničemu drugome i da onaj ko nema imetka, nema ni nafake, a to nije tačno.
U prethodnom poglavlju smo pojasnili razliku između nafake i imetka i konstatirali da imetak kojim se ne koristiš nije tvoja nafaka, da imetak koji ostaviš nakon smrti također nije tvoja nafaka, da imetak koji čuvaš u riznici nije tvoja nafaka. Svaka stvar koju Uzvišeni Allah daje čovjeku je njegova nafaka, sve dok se on njome koristi i zadovoljava svoje potrebe, i ona se ne ograničava samo na imetak.
Također, ono što čovjek da kao sadaku Allahovim stvorenjima je nafaka; zdravlje je nafaka; blaga narav je nafaka; snaga i odvažnost su nafaka; škrtost je nafaka; darežljivost je nafaka; sve ono što čime se služi čovjek na ovome svijetu je nafaka.
Ako se zagledaš u stvari koje su prisutne na zemlji, doći ćeš do zaključka da se svima njima koristiš. Stoga kažemo nafaka općenito podrazumijeva sve ono čime se ljudi koriste. U cilju pojašnjavanja ovoga navest ćemo jedan primjer. Zamislimo plemenitog čovjeka koji sve ono što dobije razdijeli i ništa ne ostavi za sebe. Ukoliko u tome istraje, a da u isto vrijeme nema posao koji će pokriti sve te troškove, biz će prinuđen da nešto od svoje zemlje ili druge imovine proda da bi napravio ravnotežu između onoga što potroši i onoga što zaradi. Ko će kupiti tu zemlju? Kupit će je škrt čovjek koji ostavlja dinar po dinar i ne troši tražeći zemlju ili neku drugu nekretninu koju bi kupio.
Iz ovog primjera smo vidjeli da čak i škrt čovjek za društvo u kojem živi može biti izvor nafake. Zašto? Da nema tog škrtog čovjeka koji će kupiti nešto od imovine darežljivog čovjeka, on ne bi bio u stanju da daje sadaku onima kojima je potrebna. Dakle, društvo ima koristi od škrca kao i od darežljivog čovjeka. Stoga se kaže da je škrtac najvelikodušniji čovjek. Kako? Jer posjeduje blaga ovoga svijeta, a ne koristi se njima! Sačuva svoj imetak, kupi zemlju ili druge nekretnine, a potom umre i sve to ostavi. Kao da je dao ovome svijetu sve ono što je sabrao! Sve stvari koje je iza sebe ostavio prenosit će se iz ruke u ruku, jer su to ovosvjetski ukrasi.
Jedan pjesnik je rekao:
Skrci od svih ljudi najdarežljiviji su
jer oni ovosvjetske blagodati posjeduju, a njima se ne koriste;
ne uskraćuju ljudima od onoga štoposjeduju;
oni im daju sve ono što saberu!
Svaka stvar u ovom svijetu ima svoju ulogu i predstavlja nafaku kojom se koristimo.
Život bez toga ne bi bio potpun.
Svi mi moramo sudjelovati u tome daučinimo život na zemlji takvim da zadovoljava potrebe svih, da ljudi budu međusobno sjedinjeni, da se međusobno pomažu i da budu solidarni sa drugima. Svaki čovjek u tome treba početi od sebe.
Ti si čovjek upotpunjenih karakternih osobina i zdravih udova. Da li osjećaš Allahovu nafaku koja ti je darovana? Nećeš osjetiti nafaku vida sve dok ne ugledaš slijepog čovjeka. Čak nećeš osjetiti da imaš oko sve dok te ne počne boljeti! Nećeš primjećivati da imaš zube sve dok u njima ne osjetiš bol!
Čini se kao da je nafaka prisutna na svim mjestima oko tebe, dok je ti u isto vrijeme ne opažaš. Počinješ je opažati i osjećati tek onda kada je nestane!
Ljudi smatraju da je nafaka samo ono što čovjek dobiva ili nešto što mu se uvećava, ograničavajući nafaku samo na eventualno primanje AUahovih darova i uvećavanje imovine. U isto vrijeme ne obraćamo pažnju na čovjeka čija su mjesečna primanja, npr., 1000 egipatskih funti. To je ono što mu je Uzvišeni Allah darovao. Ali nasuprot toga mu je Uzvišeni Allah nametnuo mnoge vidove troškova, koji ga nagone da mora potrošiti 1500 funti mjesečno. Kada prihodi tog čovjeka iznose 1000, a rashodi 1500 funti, da li je on bogat ili siromašan čovjek?
NAFAKA PRIHODA l NAFAKA NETROŠENJA
Drugi primjer koji ćemo navesti je primjer čovjeka čiji mjesečni prihodi iznose 100 egipatskih funti, dok je Uzvišeni Allah od njega otklonio mnoge vidove trošenja, tako da njegovi mjesečni troškovi iznose samo 70 funti. Da li je on bogat ili siromašan čovjek? On je, ustvari, bogat čovjek.
Dakle, postoje dvije vrste nafake: nafaka prihoda, koja uvećava prihode, i nafaka netrošenja, koja sprječava da čovjek troši imovinu u beskorisne stvari ili, pak, u stvari koje mu nisu potrebne, pa tako potroši sve ili većinu svojih prihoda.
U prilog tome navest ćemo primjer dvojice ljudi, jednoga koji stiče svoju imovinu iz halala i drugoga koji je stiče iz harama. Kada je prvi čovjek jedne prilike došao svojoj kući, rekli su mu da mu je sin bolestan. On je kazao svojoj supruzi da mu da tabletu aspirina i šolju čaja.
Drugi čovjek stiče imovinu iz harama. Dolazi jedanput svojoj kući pa mu njegova žena kaže da im je sin bolestan. Uzvišeni Allah u njegove srce ulije strah pa on požuri da sina odveze u bolnicu, gdje obavi brojne pretrage i brojna snimanja. Pozove više ljekara, potroši stotine funti, a njegovo dijete imalo je samo prehladu!
Čovjek iz prvog primjera ima neznatnu nafaku, koju je Uzvišeni Allah, i pored njene malenkosti, blagoslovio i dao joj bereket. Drugi čovjek ima obilnu nafaku, ali mu je uskraćen blagoslov i bereket! Prvi čovjek stiče svoju nafaku iz halala, a drugi iz harama. Prvi u svojoj nacaki ima blagoslov i bereket, a drugi ima brojne troškove koji iscrpe njegov imetak. Nafaku ne’trošenja nazivamo i bereket (blagoslov), kada nam jedna stvar daje više nego što očekujemo.
Zamislimo čovjeka koji se ne suzdržava od uzimanja imetka, bio on halal ili haram, koji svojoj ženi kupi vrlo skupocjenu haljinu. Međutim, U zvišeni Allah odredi da je ona ne prihvati. Kada ugleda haljinu, ona joj se ne svidi pa se uzruja i naljuti. Čovjek je potrošio novac koji mu je donio tugu. On je stotine funti potrošio na svoju nesreću.
Čovjek iz drugog primjera nudi nam potpuno različitu životnu sliku. Njegova nafaka je iz halala pa mu Uzvišeni Allah čuva svaki novčić koji zaradi. I on kupi svojoj ženi jeftinu haljinu od običnog platna, ali joj se ona obraduje i zahvaljuje mu na njoj. I jedno i drugo je nafaka. Svaka stvar u životu predstavlja nafaku.
Kada čovjek obraća pažnju na nafaku prihoda, koja povećava njegov imetak, treba obratiti pažnju i na nafaku netrošenja, koju nazivamo bereket (blagoslov.) Blagoslov i bereket u nafaci čini neke ljude da lijepo žive uprkos tome što su mi u pogledu njih začuđeno pitamo: Kako taj čovjek živi sa tako malom platom? Ukoliko malo istražiš njegov život, uvidjet ćeš da je Uzvišeni Allah njega, njegovu ženu i djecu ispunio zadovoljstvom.
Oči čovjeka čija je nafaka nastala iz halala nikada neće posegnuti za skupim stvarima koje ne može kupiti. Ukoliko neko iz njegove porodice baci pogled na njih, on će, odvraćajući mu pažnju, kazati: “Te stvari nisu za nas”, jer je uvjeren da mu je ono što ima dovoljno i da mu još i preostane. Vidjet ćeš da jede običnu hranu, a da je u isto vrijeme sretan čovjek, da po noći spava i da mu ništa ne razbija san i da ima onoliko koliko mu treba da zadovolji svoje osnovne potrebe.
Čovjek koji stiče iz halala ima apetit i za zalogajem graha, bijelog sira, što ne košta mnogo. On jede takva jela osjećajući se kao da jede meso ili ribu, jela koja su jako skupa, a koja ne može kupiti. Uzvišeni Allah je učinio da mu ona ne padaju na pamet, a to je blagoslov (bereket) u nafaci.
Nastavlja se, ako Bog da.
