Imaj lijepo mišljenje o Allahu i ne žali se na sudbinu

.
Neka tebe ne brinu planovi i spletke ljudi! Allahova volja je iznad svake druge volje. On i za tebe ima svoj plan, zacrtan u sudbini koju ti je odredio. „Reci: "Dogodiće nam se samo ono što nam Allah odredi, On je Gospodar naš." I neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju!“ (Kur'an; et-Tevba, 51)

 

Jusuf, a.s., bio je Allahov poslanik i sin Allahovog poslanika. A pogledaj kakva je bila njegova sudbina!

Bio je izložen teškim kušnjama;

– Zavidnici (braća) su ga bacili u zapušteni bunar,

– nakupci su ga prodali za male pare,

– zaljubljeni su ga bacili u zatvorske okove,

– umni ljudi su ga postavili za ministra finansija u Egiptu,

– razne interesne grupe su pravile planove za njega i protiv njega,

– ljudi iz naroda, kojima je pomagao, uzdigli su ga na vladarski prijesto!

Iz njegovog života se jasno vidi;

– da dvorski život, sam po sebi, nije pokazatelj da si voljen,

– da život tamničara, sam po sebi, nije dokaz da si prezren,

– da je posjedovanje vlasti nije znak da su podanici s tobom zadovoljni.

Sve navedeno je dio božanskog plana za ovog plemenitog Božijeg roba: „… Gospodar tvoj je tebe odabrao…“ (Jusuf, 6)

Put odabranih zna biti težak i trnovit. Do vjerovjesništva i vladarskog trona Jusuf, a.s., se uspinjao kroz bunar, ropstvo i tamnicu.

Njegova braća su ga željela ubiti, ali on nije umro kada su to oni priželjkivali i planirali. Odluku da ga ubiju zamijenili su njegovim bacanjem u bunar, nadajući se da će ga neka karavana uzeti i daleki kraj svijeta odvesti, pa će mu se svaki trag zamesti.

Trgovci su ga prodali da bude rob, a Allah ga je uzdigao na vladarski prijestol. Uradili su sve što su znali da izbrišu očevu ljubav prema njemu, a Allah je tu ljubav samo povećao.

Neka tebe ne brinu planovi i spletke ljudi! Allahova volja je iznad svake druge volje. On i za tebe ima svoj plan, zacrtan u sudbini koju ti je odredio. „Reci: “Dogodiće nam se samo ono što nam Allah odredi, On je Gospodar naš.” I neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju!“ (Kur’an; et-Tevba, 51)

Na Allaha se osloni!