Francuski nacionalni identitet, domaća sigurnost i borba protiv vjerskog ekstremizma bit će velike dileme na francuskim izborima 2022., koji se poklapaju s francuskim preuzimanjem uzde EU, izazivajući zabrinutost da bi njeni čvrsti stavovi mogli negativno utjecati na članice EU
Francuska je preuzela rotirajuće predsjedavanje Evropskom unijom u narednih šest mjeseci, međutim, s obzirom da je zakon o borbi protiv radikalizma već stvorio neugodnu klimu za francuske muslimane, stručnjaci brinu da bi Pariz mogao pokušati nametnuti svoje antimuslimanske stavove ostalim članicama EU.
„Već postoje primjeri gdje možete vidjeti miješanje francuske vlade na evropskom nivou kada je riječ o postojanju muslimana i muslimanskoj vidljivosti“, Farid Hafez, gostujući profesor međunarodnih odnosa na Williams koledžu i nerezidentni naučnik na Univerzitetu Georgetown, rekao je za Daily Sabah.
Navodeći primjere da je francuska vlada išla protiv Evropske komisije, Hafez je podsjetio da je evropsku komesarku za ravnopravnost Helenu Dalli napali francuski ministri zbog sastanka s predstavnicima muslimanske omladinske organizacije koja je učestvovala u kampanji koju je organiziralo Vijeće Evrope. On je također ukazao na grupu za građanska prava Alliance Citoyenne, koja je aktivno branila prava muslimanskih žena, ali je izgubila svoje finansiranje.
“Stoga mislim da će Francuska nametnuti svoje stavove Evropi. Pitanje je koliko druge evropske zemlje dozvoljavaju francuskoj vladi da utiče na to kako se muslimani vide i pozicioniraju u Evropskoj uniji.”
Francuska vlada najavila je ranije ove godine da će pojačati provjere džamija i udruženja za koja se sumnja da šire takozvanu ekstremističku vjersku propagandu.
Obuka je uslijedila nakon ubistva učitelja Samuela Patyja u oktobru 2020. koji je bio na meti nakon internetske kampanje protiv njega zbog prikazivanja kontroverznih karikatura proroka Muhameda koje je objavio satirični časopis Charlie Hebdo tokom časa građanskog vaspitanja.
Hafez je naglasio da su nakon Patyine smrti, Francuska i Austrija posebno tražile da EU objavi oštru izjavu u kojoj tvrde da je problem ukorijenjen u islamu. Većina zemalja EU odustala je, rekao je on, objašnjavajući da stoga francusko predsjedavanje možda neće direktno povećati islamofobične stavove unutar EU.
Napad je uslijedio usred žestoke debate o Macronovoj kampanji protiv onoga što je nazvao “islamističkim separatizmom” u imigrantskim zajednicama, gdje su konzervativni muslimani optuženi da odbacuju sekularizam, slobodu govora i druge vrijednosti koje se uče u školi.
„Vidim da je Francuska jedna od najproblematičnijih zemalja kada je u pitanju islamofobija u Evropi“, rekao je Hafez. „Francuska je bila jedna od najoštrijih vlada u zakonodavstvu protiv muslimana, ne samo da vidimo zabranu hidžaba, već i nakon ubistva Patyja, francuska vlada je iskoristila ovaj incident da razbije muslimansko civilno društvo – upada u džamije.”
Prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova, od novembra 2019. godine pregledan je 3.881 objekat i zatvoreno 126, uglavnom malih poduzeća, ali i dvije škole.
Predloženi zakon i program Ćelije za borbu protiv radikalnog islama, koji predvode prefekti u svakoj regiji, samo su dio višeslojne operacije za uništavanje onoga što vlasti nazivaju “neprijateljima Republike”.
Ministarstvo unutrašnjih poslova je u decembru saopćilo da je oko 100 džamija i muslimanskih molitvenih objekata od ukupnog broja od više od 2.600 u Francuskoj istraženo posljednjih mjeseci zbog sumnje da šire “separatističku” ideologiju.
Istraživalo se šest lokacija u cilju njihovog zatvaranja na osnovu francuskih zakona protiv ekstremizma i separatizma.
Procjenjuje se da muslimanska populacija Francuske broji oko 5 miliona ljudi, od kojih mnogi potiču iz Alžira ili drugih dijelova bivšeg carstva.
U razgovoru za Daily Sabah, Abdennour Toumi, stručnjak za Sjevernu Afriku u Centru za bliskoistočne strateške studije (ORSAM) sa sjedištem u Ankari, rekao je da korijeni trenutne antiislamske atmosfere sežu do “retorike koju je postavila krajnje desničarska stranka Marine Le Pen (RN), korporativnih medija i arogantne antimuslimanske elitn u pariškim kvartovima na desnoj i lijevoj obali”, pojačano sa nekoliko terorističkih napada koje je zemlja pretrpjela.
“Emmanuel Macron, čiji su muslimanski stavovi manje-više slični njegovom prethodniku, umjereni su i ne vjerujem da je antiislamski. Ali njegov politički opstanak i imperativi nakon napada na Charlie Hebdo i Pariz, oblikovali su njegovu politiku prema islamu. Stoga je želio poput predsjednika Nicolasa Sarkozyja da pripitomi muslimane u Francuskoj”, rekao je.
Toumi ne vjeruje da će Francuska biti uspješna u utjecaju na politiku EU prema islamu i muslimanskoj zajednici. Međutim, on upozorava da je ministar unutrašnjih poslova zemlje isključiv i da ima za cilj iskorijeniti takozvani “radikalni” islam.
“Što se tiče reakcije EU na islam, pitanje nije homogeno za 27 članica, koje se trenutno suočavaju s drugim izazovima kao što su varijante pandemije COVID-19 i makroekonomska pitanja.”
Govoreći o efektima francuske politike na zajednicu, Toumi ističe da je milionska manjinska grupa i dalje zaštićena nacionalnim i evropskim zakonima.
“Pitanje ‘radikalnog’ islama je zakomplikovalo stvarnu borbu protiv ovog teškog pitanja koje zahtijeva duboke logističke i edukativne alate da bi jednog dana obuzdalo ovo pitanje nacionalne sigurnosti koje je postalo politički diskurs. Na kraju krajeva, muslimani u Francuskoj su dobro integrirani i treća generacija muslimanskih imigranata, posebno zajednice Magreba, osjećaju se potpuno Francuzima i patriotama.”
On kaže da bi takva politika “dalje destabilizirala predsjednika Makrona”, koji je na pragu žestokih predsjedničkih izbora koji će se održati na proljeće.
“La laicite je postala državna religija”, dodao je Toumi.
Makrona su ljevičarski kritičari u to vrijeme optuživali za stigmatizaciju najveće muslimanske zajednice u Evropi i povlađivanje krajnjoj desnici uoči izbora 2022. godine.
Ali na desnici, birači i političari već dugo pozivaju na strožiju akciju za vraćanje autoriteta države u, kako je grupa nastavnika opisala u knjizi iz 2015. godine, “izgubljene teritorije Republike”.
Među njima je i kontroverzni medijski stručnjak Eric Zemmour, mogući kandidat za predsjednika na izborima sljedeće godine, koji je proglasio Patyno ubistvo dokazom da je Francuska u “građanskom ratu” s radikalnim muslimanima.
Toumi je rekao da muslimani predstavljaju oko 1% francuskog izbornog korpusa – i njihov glas ne teži ozbiljno nacionalnim izborima, jer su oni koji glasaju uglavnom stariji, a ne mladi.
Macron, koji je izabran 2017. godine uz obećanje da će reformisati Francusku i vratiti njen status globalne sile, najveći je favorit za pobjedu na izborima, ali analitičari upozoravaju da je njegova pobjeda daleko od izvjesne.
“Ovi izbori će biti historijski, a na kraju i politički veliki prasak u Francuskoj petoj republici”, rekao je Toumi, ukazujući da je Macronov najveći izazivač republikanska kandidatkinja Valeri Pecresse.
Pecresse je vodio kampanju na obećanjima da će prepoloviti broj boravišnih dozvola za migrante koji nisu iz EU, pooštriti sudske kazne u teškim naseljima u kojima je policija pod pritiskom i zabraniti ženama koje prate svoju djecu na školskim izletima da nose muslimanske marame.
“Osjećam bijes ljudi koji se osjećaju impotentno suočeni s nasiljem i porastom islamističkog separatizma, koji osjećaju da su njihove vrijednosti i način života ugroženi nekontroliranom imigracijom”, rekla je ona.
“To je prilika da se muslimani pojave kao ozbiljan akter u francuskoj politici i da će stvoriti novi društveni i politički imperativ na sljedećim izborima.”
Toumi je rekao da muslimanska zajednica u Francuskoj treba da se ujedini i da se njihov glas čuje.
“Njihov glas mogao bi biti čvrst argument za one bez glasa i ušutkat će antimuslimansku elitu i političare.”
Hafez je rekao da je glavna briga Francuske budućnost francuskog društva i da Pariz ne želi da samoorganizirani muslimani koji su ponosni na svoj vjerski identitet imaju riječ o tome šta je Francuska i kako bi trebala izgledati u budućnosti.
“Pitanje islamofobije je pitanje moći, to je pitanje uloge muslimana u Francuskoj danas i sutra.”
Francuska je prošle godine ušla u ogorčenu svađu sa muslimanskim zemljama, uključujući Tursku, zbog izjava i politike najviših francuskih zvaničnika nakon ponovnog objavljivanja uvredljivih karikatura poslanika Muhameda, a s. Muslimani širom svijeta osudili su odluku satiričnog francuskog magazina Charlie Hebdo da ponovo objavi karikature koje ne poštuju islam.
Observatoire National de Lutte contre l’Islamophobie zabilježila je 235 islamofobičnih djela od 1. januara do 31. decembra 2020., što je povećanje od 53% u odnosu na prethodnu godinu. Prema izvještaju od 886 stranica pod nazivom “Izvještaj o evropskoj islamofobiji 2020” koji su zajedno uređivali Enes Bayraklı, profesor međunarodnih odnosa na tursko-njemačkom univerzitetu sa sjedištem u Istanbulu, i Hafez, došlo je do povećanja broja djela od 14%, a 79 % porasta prijetnji.
“Godina 2020. označava prekretnicu u islamofobiji i tretmanu muslimana u Francuskoj”, navodi se u izvještaju, dodajući da već nekoliko godina francuska vlada “zloupotrebljava koncept “laïcité” (francuska verzija sekularizma) učiniti oružjem na štetu francuskih muslimana i islama – što dovodi do socio-ekonomske isključenosti mnogih muslimana, a posebno muslimanki koje nose marame.”
Nadalje, Shada Islam u svom članku objavljenom u Guardianu također se dotaknula onoga što je nazvala „francuskom muslimanskom panikom” i rekla da „Kada je ograničena na ekstremno desničarske grupe EU, fiksacija Francuske za muslimane proširila se na evropski politički pejzaž; islam se smatra ili prijetnjom nacionalnim sekularnim tradicijama ili ideji “kršćanske Evrope”.
