Cazinska buna, koja se desila 5-6. maj 1950. godine bila je prva prava buna u Titovoj Jugoslaviji protiv novog socijalističkog uređenja.
Narod i poljoprivrednici su se opirali nasilnoj kolektivizaciji i pobunili protiv nepravednih i agresivnih metoda otkupa poljoprivrednih proizvoda od strane tadašnje vlasti, s obzirom na to da se radilo o sušnoj godini, koja je došla nakon sličnih u ranijim godinama.
Broj učesnika ove pobune kreće se oko 720. Oružana pobuna izbila je u tadašnjim kotarima Cazin, Velika Kladuša i Slunj. Pobunili su se muslimani, ali i Srbi i Hrvati na granici Cazinske krajine u BiH i Korduna u Hrvatskoj.
Bunu je ugušila u krvi milicija i vojska sljedećeg dana. Vlasti su godinama ovu bunu držale državnom tajnom i o njoj se ništa nije zvanično znalo.
15 učesnika je osuđeno na smrt strijeljanjem, a desetine ostalih osuđeni su na zatvorske kazne i kazne prisilnog i tzv. društveno- korisnog rada.
115 porodica sa oko 700 članova osuđeno je na kolektivnu kaznu prisilnog preseljenja na područje općine Srbac, a jedan od najpoznatijih zatvorenika, koji je bio i jedan od vođa i pokretača cazinske bune iz 1950. godine, oko kojeg se okupio i narod, najprije u mjestu Tržac, gdje je živio, a kasnije i šire, Arif Nadarević, izjavio je da je vlast tjerala zarobljenike na najteže poslove i iscrpljivanje, kao i kaznu njihovim porodicama koje su bile obilježene i ‘plaćale danak’ njegovog bunta, sve dok je i postojala ta država i režim, Saveza komunista Jugoslavije. Iako je vlast ovo pokušala prikazati kao antodržavni element, činjenica je da su vođe i većina učesnika cazinske bune bili partizani ili djeca partizana koji su branili državu i borili se protiv fašizma 1941-1945. godine.
Ljudi ovog kraja dugo poslije bune su se nosili s posljedicama bune.
Veliki je broj tragičnih pripovijesti iz bune i desetljeća poslije, jer se o njima desetljećima šutilo, a na ovu temu Dževad Sabljaković, poznati publicista objavio je 1985. roman Omaha 1950.
Omana je prvo književno djelo koje se dotaklo teškog događaja i koji je otkrio mnoge nejasnoće u bližoj povijesti Cazinjana. Prvo izdanje postalo je prava rijetkost u bibliotekama i privatnim zbirkama, a drugo izdanje dočekalo je tek 2015. godine. 2012. godine povodom obilježavanja 62. godišnjice bune RTV Cazin je snimila dokumentarni film o ovom događaju.
Foto: Arhiv
