Prije nekoliko dana, Gornju Koprivnu kod Cazina zadesilo je snažno nevrijeme. Olujni vjetar nije birao svoj plijen – na meti mu se našla i kuća jedne porodice, kojoj je u nekoliko minuta doslovno odnio krov nad glavom.
Krov je završio na susjednom placu, na zemljištu komšije, a tu počinje priča koja je iz lokalne zajednice stigla i do regionalnih medija.
Umjesto solidarnosti i pomoći u nevolji, dogodilo se suprotno. Komšija je odbio vratiti krov ili dozvoliti njegovo uklanjanje sa svog posjeda, tvrdeći da je time pretrpio materijalnu i moralnu štetu. Situacija se ubrzo zakomplicirala – na teren je izašla i policija, a uključeni su i ostali nadležni.
Slučaj je izazvao lavinu reakcija na društvenim mrežama: dok jedni podržavaju komšiju i njegov stav o pravu na imovinu, većina javnosti izražava ogorčenost zbog nedostatka ljudskosti i suosjećanja.
Medijski odjek i šteta po imidž mjesta
Ova priča, iako lokalna, ubrzo je završila na stranicama regionalnih portala, od Banje Luke do Sarajeva i dalje po regiji.
Umjesto da Gornja Koprivna bude poznata po svojoj prirodnoj ljepoti i vrijednim ljudima, sada se spominje u kontekstu komšijske netrpeljivosti i “ratova zbog krova”. Za jedno malo mjesto, gdje se ljudi poznaju generacijama, ovo je težak udarac na ugled zajednice.
Kako se ovakve situacije trebaju rješavati?
Ovakvi slučajevi ne smiju se rješavati inatom. Prvo, treba postojati zakonski okvir koji će jasno definisati kako se postupa kada vremenske nepogode prouzrokuju štetu trećim licima. Drugo – ali ništa manje važno – potrebna je kultura dijaloga, kompromisa i solidarnosti. U krajnjoj liniji, priroda je učinila svoje, a ljudi bi trebali pokazati da su bolji od oluje.
I za kraj:
Nevrijeme raznese krovove, ali ne bi smjelo raznijeti ljudskost. Danas je krov kod komšije – sutra može biti potrebna i ruka pomoći. U malim sredinama, najveća vrijednost su ljudi. Sačuvajmo to.
