Prenosi Sevr ibn Jezid od Ebu Muniba da je Abdullah ibn Omer, r.a., vidio jednog mladića kako, u toku namaza, dugo ostaje na sedždi, pa je upitao: ”Ko od vas poznaje ovog mladića?” Jedan čovjek je rekao: ‘Ja ga poznajem.’ Onda je Ibn Omer, r.a., rekao: ”Što se mene tiče, da ga poznajem ja bih mu rekao da što više čini ruku’ i sedždu, jer sam čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kada je rekao: ‘Kada čovjek stane da klanja namaz, njegovi grijesi se stave ili objese na njegov vrat, pa kad god učini ruku’u i sedždu sa njega spadaju grijesi.”’ (Šejh El-Albani je ovaj hadis ocjenio vjerodostojnim, Es-silsila el-hadis es-sahih, treći tom, hadis br.1398.)
Stoga, ne žurimo sa vraćanjem sa ruku’a i sedžde, već što duže ostajmo na ruku’u i sedždi kako bi svi naši grijesi spali u toku namaza.
