Svjedoci smo svakodnevnih loših dešavanja oko nas, crna hronika u dnevnoj štampi zauzima sve veći broj stranica, internetom se šire strašne vijesti velikom brzinom Ljudi su izgubili rahmet i osjećaj za konstruktivnu kritiku.
Ponose se etiketom čovjeka “kratkog fitilja” i svaki savjet smatraju povikom protiv njih iz kojeg se rađa nasilnički odbrambeni stav. U vrijeme Poslanika s.a.w.s. savjet i kritika primali su se kao poklon. Onaj ko vam je ukazao na pogrešku smatrao se iskrenim prijateljem. Rijetko se susrećemo sa ljudima lijepog ahlaka. Svi se takmičimo u disciplini “čiji je fitilj kraći”, loše ponašanje se toleriše i smatra normalnim, a lijep gest i ruka prijateljstva nas ostave bez riječi. Gdje griješimo? Šta nas je to udaljilo od savjeta i života Poslanika s.a.w.s. i njegovih ashaba?!
Omer r.a. poznat po svojoj pravednosti, žestini i oštrini uzimao je savjet sa zahvalnošću, posebno u doba svoj hilafeta. Bilo mu je jako važno da ga ima ko posavjetovati, ukazati mu na grešku i usmjeriti ga. Želio je znati kako bi se ljudi čiji je on vođa ponašali kad bi ga dunjaluk obuzeo i kad bi dunjaluku dao prednost nad islamom i muslimanima. Jednom prilikom je upitao skupinu: “O ljudi, šta biste rekli kad bih ja zbog dunjaluka ovako nadmeno podigao svoju glavu?!” Ljudi su šutjeli. Od straha niko ništa ne reče. Omer, r.a., ponovi isto pitanje: “Šta biste rekli kad bih ja zbog dunjaluka ovako nadmeno podigao svoju glavu?!” Opet niko ništa ne reče. On ponovi isto pitanje treći put, nakon čega ustade jedan ashab i reče: “Allaha mi, vladaru pravovjernih, kad bi ti zbog dunjaluka glavu tako nadmeno podigao, mi bismo našim sabljama uradili ovo.” Ovaj ashab se nije bojao i otvoreno mu je rekao da bi ga oni pogubili, bez obzira na njegovu snagu i žestinu. Želići da ga zaplaši, Omer povika snažnim glasom: “Šta si rekao?!” – “Allaha mi, vladaru pravovjernih, kad bi ti zbog dunjaluka glavu tako nadmeno podigao, mi bismo našim sabljama uradili ovo”. “Hvala Allahu” – reče Omer – “pobojao sam se da neće niko ustati i podići svoj glas. Bojao sam se za sebe da me niko, bojeći me se, neće smjeti posavjetovati. Sad sam miran!”
Osobe koje imaju problem sa primanjem savjeta su obično one kojima je ovladao njihov ego. Takve osobe su obično duhovno prazne, bez osjećaja unutrašnje ispunjenosti i često su jako nesigurne. Svako ko im uputi savjet ili konstruktivnu kritiku njihov ego proglasi za neprijatelja. Svoju nesigurnost takvi ljudi pokušavaju prikriti zauzmanjem nasilničkog odbrambenog stava kako bi zastrašili imaginarnog protivnika. U odnosima bilo koje vrste sa takvim profilom ličnosti, nužno je biti izuzetno strpljiv, razuman i popustljiv. Allah, dž.š., obraćajući se Poslaniku, s.a.v.s., kaže: “Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima, a da si osoran i grub, razbježali bi se od tebe. Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno i dogovaraj se s njima! A kada se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega!” (Alu Imran,159)
Nikada ne smijemo dopustiti da pomislimo da smo veći i bolji od drugih. To što je neka osoba u određenom trenutku još uvijek duhovno nezrela, ne znači da će takva i ostati. Na nama je da osaburimo, zahvalimo se dragom Allahu na razumu i razumijevanju vjere koju nam je dao, i uputimo dovu da omekša srce svima nama, kako prenosi akos.ba.
