„Definitivno, ličnost Muhammeda, a.s., je pogrešno procijenjena. On nije bio ambiciozni spletkaroš, a još manje licemjer i lažni poslanik kako su ga zamišljali.
On je bio entuzijasta u najplemenitijem smislu, kada entuzijazam, zanos i oduševljenje postaju so Zemlje, jedina stvar koja čuva ljude od propadanja dok žive. Entuzijazam se često zloupotrebljava, jer se povezuje sa bezvrijednim razlogom, ili pada na neplodnu zemlju i ne donosi nikakav plod. Ali, to nije bio slučaj sa Muhammedom, a.s.
On je bio entuzijasta kada je entuzijazam bio jedina stvar potrebna da preporodi svijet, i njegov entuzijazam je bio plemenit za plemenit cilj. On je bio jedan od rijetkih sretnika koji su uspjeli uživati u radosti donošenja jedne velike istine. On je bio poslanik Jednog Boga, i nikada nije, do kraja svog života zaboravio ko je bio, niti poruku koju je prenosio, koja je bila srž njegovog bića. On je prenio poruku svom narodu sa velikim dostojanstvom proisteklim iz svijesti o njegovoj visokoj dužnosti, zajedno sa najslađom poniznošću, čiji korijeni leže u spoznaji o njegovoj vlastitoj slabosti.
Pa nije ga uzalud Carlyle izabrao za svog poslanika-heroja! Bilo je ljudi sa istaknutijim životima i višim ciljevima od Muhammedovih, a.s.; ali nikad nijedan čovjek nije tako doslovno živio svoju misiju, niti je hrabrije proveo u djelo.“
