Dova (molitva, molba) je vrlo važna stvar u životu svakog čovjeka. Po učenju islama ona se upućuje isključivo Stvoritelju, Allahu Uzvišenom. Kaže se da je dova: ,,tihi razgovor čovjeka sa svojim Gospodarom”.
Ona je duhovna snaga vjernika, a također je oslonac za svakog nevoljnika. Preporučuje se upućivanje dove u svim životnim prilikama, i kad smo zdravi i kad smo bolesni, te i onda kad smo u izobilju isto kao i onda kad smo u nekoj potrebi. Allah Sveznajući voli da čuje glas Svog roba u kom Ga moli za neku od svojih potreba. O tome nam govori mnoštvo kur’anskih i hadiskih predaja.
”Kada te upitaju o Meni Moji robovi, ti im reci da sam Ja blizu, uslišavam dovu onoga koji moli, kada Me zamoli, pa nek se i oni Meni odazovu i neka Me vjeruju, ne bi li na Pravom putu bili!” (El-Bekare, 186)
”Gospodar vaš je rekao: ”Molite me (dovite mi), Ja ću vam se odazvati, a oni koji iz oholosti neće da Mi se dovom obrate, unići će u Džehennem poniženi!” (El-Gafir, 60)
”Allah ima Svoja lijepa imena, pa Mu se njima obraćajte i molite!” (El-E’araf, 180)
”Kome je drago da mu se Allah odazove u tegobama i nevolji, nek se mnogo Allahu obraća kada je u izobilju.” (hadis)
”Kada Allah Svevišnji zavoli nekog Svog roba, On kaže melecima: “Povećajte mu iskušenje”, a meleci tada začuđeno uzvrate: “Gospodaru naš, taj čovjek je jedan od Tvojih dobrih robova?” “Znam – odgovara im Allah – ali poželim da ga čujem kada Mi se skrušeno obraća u dovi.” (Buhari)
Iz navedenih predaja jasno možemo vidjeti svekoliku važnost i značaj dove za svakog od nas ponaosob.
Dova je sunnet i običaj Božijih poslanika i vjerovjesnika. Ona predstavlja iskazivanje ljudske nemoći i pokornosti pred Sveznajućim Gospodarom. Allah dž.š. je naredio ljudima da Mu se ponizno mole i obećao im je da će udovoljiti njihovim dovama, bez obzira koliki njihovi grijesi bili.
Adabi i uvjeti dove
– Čuvanje od harama u jelu, piću i oblačenju
– Po mogućnosti se okrenuti prema kibli
– Doviti u odabrana vremena kao što su Dan Arefata, , mjesec Ramazan, petak, zadnja trećina noći, vrijeme pred zoru, u toku sedžde, u toku padanja kiše, u periodu između ezana i ikameta, kada se sukobe dvije vojske, prilikom žestokog straha, kada se srce posebno razniježi.
