Zatim je muževog sina zamolila da s njom ode na umru. Nakon obavljene umre vratila se kući. Prošle su četiri godine i sin je poželio da je opet vidi. Otputovao je na Filipine i našao staricu i njenu kuću u istom stanju kao i prvi put. Živjela je skromno, u trošnoj kućici. Upitao ju je šta je uradila s onolikim novcem, zašto nije uložila u bolje uslove života. Ona ga je povela do jedne velike zgrade, islamskog centra za podučavanje i brigu o jetimima. Rekla mu je da pogleda naviše. Na zgradi je ugledao ime svoga oca. Njegova je supruga sav novac koji joj je on još ranije slao, kao i onaj od nasljedstva, ulagala u taj centar i namijenila ga kao trajnu sadaku svome mužu. Sin se rasplakao, vratio se u Rijad i rekao svojoj braći šta je vidio. Tog dana su svi zajedno, potaknuti njenim djelom, podijelili za razna dobra 5.000.000 rijala.
Radimo na dunjaluku za ahiret dok imamo šansu…
Hfz. Admir Husić
