Bosna je u 14. i 15. vijeku doživjela relativno snažan kulturni uspon, a jedan izrazito jak kulturni krug imao je svoje središte na Bobovcu i u Kraljevoj Sutjesci, koja se već tada smatrala, u izvjesnom smislu, predgrađem Bobovca. Prije nego je austrougarska vlast dala mjestu naziv Kraljeva Sutjeska, u starijim dokumentima susreće se naziv Curia bani, što znači Banski dvor. Naime, prije krunisanja kralja Tvrtka (1377), bosanskom su državom upravljali banovi, kao npr. Kulin, Prijezda, Stjepan Kotromanić i dr.
Omiljena među pukom ostala je posljednja bosanska kraljica Katarina. Slijedom tragičnih historijskih događanja oko pada bosanske države Katarina je napustila Bosnu i okončala svoj teški životni put u Rimu. I danas žene u Kraljevoj Sutjesci nose crne marame kao znak poštovanja i žalosti za posljednjom bosanskom kraljicom.
Bobovac je podigao ga ban Stjepan II. Kotromanić u prvoj polovni 14. vijeka, a sjedištem bosanskih vladara ostao je od bana Stjepana II. Kotromanića, preko svih bosanskih kraljeva, pa sve do prestanka bosanske samostalnosti i turskog osvajanja (1463.) Prvi put se u pisanim dokumentima spominje 1349. U njemu se čuvala bosanska kraljevska kruna. Tu se nalazila i kraljevska grobna kapela, u kojoj su bila sahranjena tri bosanska kralja: Stjepan Ostoja, Tvrtko II. Kotromanić i Stjepan Tomaš. Zbog svoga vojnog i političkog značaja bio je metom napada osvajača. Bobovac su Osmanlije osvojili 1463.godine, nakon samo tri dana borbe. Osmanska posada boravila je u Bobovcu sve do 1626. Napušten zbog gubitka strateškog značaja nastavkom osmanskih osvajanja prema sjeveru, ostao je duboko u pozadini. Kraljevska grobna kapela je obnovljena i danas se ondje nalazi mauzolej dinastije Kotromanića.
Svojim postojanjem, poviješću i osobito muzejskom zbirkom sutješki samostan povezuje sadašnjost s prošlošću do vremena bosanskih kraljeva i banova. Samostan je u više navrata bio rušen, ali uvijek iznova podizan. Već 1385. godine u svom popisu samostana spominje ga talijanski ljetopisac Bartol Pisanski.
U sklopu franjevačkog samostana nalaze se: Crkva sv. Ivana Krstitelja – iznenađujuće lijepa i monumentalna, Muzej – trezor velikog kulturno-povijesnog blaga neprocjenjive vrijednosti, Knjižnica – čuvena po vrijednim i rijetkim eksponatima iz daleke prošlosti.
U Kraljevoj Sutjesci je i jedna od najstarijih džamija u Bosni; prema predaji, sagradio ju je 1463. godine turski osvajač sultan Mehmed II El-Fatih prilikom pohoda na Bosnu i osvajanju Bobovca, a napravljena je za tri dana. U vrijeme srednjovjekovnog turskog osvajanja bila je pogranična džamija, u narodu poznata kao Vojnička džamija. Stara Bosanska Kuća Stara bosanska kuća u Kraljevoj Sutjesci stara je oko 300 godina i jedan je od rijetko očuvanih stambenih objekata-spomenika. Izgledom i namjenom prostora ne samo da odražava tradicionalnu kulturu stanovanja u Bosni, nego je pravi biser stambene arhitekture na našem prostoru. Kao spomenik kulture ova kuća je pod zaštitom države. Nakon nedavne sanacije oštećenih i dotrajalih dijelova spašena je od trajnog uništenja.
Vez na hrvatskoj narodnoj nošnji iz Kraljeve Sutjeske autentičan je po izgledu, načinu izrade i višestoljetnoj tradiciji. Priča kaže da je vezenju križeva Sutješčanke naučila posljednja bosanska kraljica Katarina, koju je narod volio zbog njene jednostavnosti, skromnosti i bliskosti s pukom. Za vez se rabi crveni, crni i plavi konac, a ornamenti su uglavnom grančice, meandri i geometrijski oblici. Postoje nepisana pravila koje boje se mogu kombinirati na jednom motivu. U sutješkom se kraju o najboljim veziljama govori s poštovanjem. Vezu se krpe, detalji na muškim i ženskim košuljama oko vrata i na rukavima, a ukrašava se i dječja nošnja. Kraljičini vezovi sačuvani su u više svjetskih muzeja, a sutješke žene i dan-danas umijeće vezenja križeva prenose s koljena na koljeno čuvajući ga tako od zaborava. Etnolozi drže da su upravo sutješke žene prve u Bosni naučile taj vez.
Džamija u Sutjesci je sagrađena 1463. godine, nakon pada srednjovjekovne bosanske prijestolnice Bobovca. O tome legenda kaže: „Trećeg dana nakon opsade Bobovca, stigla je vijest da je Mahmud paša zauzeo grad. Završavajući namaz pred svojim čadorom u Sutjesci, sultan je pogledao u zabodeni štap uz koji se ka vrhu spiralnom putanjom penjao mrav. To ga je asociralo na putanju minaretskim merdevinama pa je, oduševljen viješću i neobičnom putanjom mrava, naredio da se na tom mjestu sagradi džamija.“
-Posljednjeg petka u mjesecu augustu organizira se tradicionalni mevlud u Kraljevoj Sutjesci. S obzirom na to da se mevlud organizira petkom, osim uobičajenih sadržaja klanja se džuma- namaz i održi hutba u kojoj se vjernicima skrene pažnja na obavezu čuvanja tradicije i sjećanja.
Tradicionalnom mevludu u Kraljevoj Sutjesci svake godine prisustvuje veliki broj gosti, kao i najviše vjerske zvanice. Svaki ovakav odaziv vjernika dokaz je snage tradicije i zajedništva. Održavanje mevluda u Kraljevoj Sutjesci uvršteno je kao jedno od četiri najznačajnije manifestacije Rijaseta Islamske zajednice u BiH. Pretpostavka je da se ovaj mevlud održava onoliko koliko je stara i ova najstarija džamija u BiH.
Mevlud u Kraljevoj Sutjesci ima svoju društvenu dimenziju, jer njega svake godini posjeti nekoliko hiljada ljudi. Želja je da vjernici uzmu pouku i ojačaju kako bi mogli i dalje nositi kroz generacije i stoljeća din i islam na ovim prostorima. Nakon mevluda delegacije Rijaseta i muftiluka zajedno sa domaćinima obilaze i kraljevski grad Bobovac. Noć uoći mevluda uči se kelimei-tevhid i zikr, te upućuje dova za sultan Mehmed Fatiha i njegove askere.
-Čuvajući tradiciju da se svake godine, zadnji petak u mjesecu augustu, uče zajednička dova i mevludi-šerif u džamiji u Kraljevoj Sutjesci, tako će se i danas, posljednjeg petka u augustu, održati tradicionalni mevlud u ovom mjestu, i još jednom našu historiju sačuvati od zaborava.
A.Žunić
